Kroz rado slu\u0161anu svakodnevnu rubriku \u201dBiblijska poruka dana\u201d u programu Radiopostaje Mir Me\u0111ugorje, kojom mnogi zapo\u010dinju dan, fra Tomislav Pervan ve\u0107 godinama tuma\u010di evan\u0111elje.<\/p>\n\n\n\n
Mt 8, 1-4 <\/strong><\/p>\n\n\n\n Kad je Isus si\u0161ao s gore, pohrli za njim silan svijet. I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i re\u010de: \u00bbGospodine, ako ho\u0107e\u0161, mo\u017ee\u0161 me o\u010distiti.\u00ab Isus pru\u017ei ruku i dotakne ga se govore\u0107i: \u00bbHo\u0107u, o\u010disti se!\u00ab I odmah se o\u010disti od gube. Ka\u017ee mu Isus: \u00bbPazi, nikomu ne kazuj, nego idi poka\u017ei se sve\u0107eniku i prinesi dar \u0161to ga propisa Mojsije, njima za svjedo\u010danstvo.\u00ab<\/em><\/p>\n\n\n\n Svjedoci smo kako se ve\u0107 puna \u010detiri desetlje\u0107a slije\u017eu u Me\u0111ugorje milijuni hodo\u010dasnika. Godi\u0161nje, do izbijanja ove pandemije, u prosjeku vi\u0161e od milijun i pol, k tomu na godinu vi\u0161e od 10 tisu\u0107a sve\u0107enika iz cijeloga svijeta. Kako, za\u0161to, s kojim ciljem, nakanom? Koji je smisao tih dolazaka u Me\u0111ugorje? Radoznalost, \u017eudnja za neobi\u010dnim, za senzacijama, ili te ljude ipak ne\u0161to iznutra duboko pokre\u0107e? Rekao bih: Hodo\u010dasnici su poput ptica selica koje tra\u017ee toplinu doma, toplinu i ugodu za vlastito nemirno srce. Gdje je najljep\u0161e? Uvijek pored Maj\u010dina srca \u2013 pored Marije i uz Mariju, pod Maj\u010dinim pla\u0161tem i skutom. Iskustvo topline, blizine, Boga, tjera ljude na zapu\u0107ivanje u Me\u0111ugorje.<\/p>\n\n\n\n Kako je sve zapo\u010delo? Svjedo\u010danstvom prepla\u0161enih \u0161estero mladih iz zaseoka Podbrdo u Bijakovi\u0107ima, kako su na Crnici \u2013 na obronku toga brda \u2013 ugledali prelijepu Gospo\u0111u koja ih je pozivala i \u017eeljela razgovarati s njima. Bili su zaprepa\u0161teni i iznena\u0111eni, ali su se drugoga dana, 25. lipnja 1981. ipak odva\u017eili, tjerani nutarnjom silom, popeti se do mjesta na kome su vidjeli prethodnoga dana prelijepu Gospo\u0111u. I na njihovu radost, ona se ponovno ukazala hrabre\u0107i ih da se ne boje. Predstavila se kao Bla\u017eena Djevica Marija \u2013 i prve rije\u010di bijahu: Mir! \u017deljela bih da zavlada mir na svijetu. Mir me\u0111u ljudima. A do koji dan je rekla: Ovdje sam da vam ka\u017eem kako Bog opstoji. Boga ima.<\/p>\n\n\n\n Bija\u0161e to u vremenu te\u0161koga olovnoga komunizma, godinu dana nakon diktatorove smrti, kad je dr\u017eava pucala po \u0161avovima. Vrijeme bezbo\u0161tva, te\u0161ke nevjere, kad bija\u0161e gotovo dva milijuna s partijskom knji\u017eicom, od dvadesetak milijuna koliko je bilo ud toj dr\u017eavnoj tvorevini. Komunisti zbijali redove, kleli se na vjernost svomu komunisti\u010dkom i partijskom putu, s kojega ni pod koju cijenu ne \u017eele skrenuti, a s druge strane Nebo \u0161alje posve druge signale. Ono se ne da isklju\u010diti. Ono je ipak pravi re\u017eiser povijesti.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to je tih dana tako neznatno zapo\u010delo, odmah je odjeknulo u \u017eupi, u cijeloj okolici, i ljudi su po\u010deli dolaziti u veliku broju. Ve\u0107 na Petrovdan bilo je preko 15 tisu\u0107a osoba na Podbrdu-Crnici. Bija\u0161e to me\u0111ugorski \u201cveliki prasak\u201d koji je odjeknuo u cijelom svijetu. Ili pak provala nebeske rijeke milosti, upravo kao \u0161to iz velika i strma brda izvire na\u0161a Buna s obiljem vode.<\/p>\n\n\n\n Uslijedile su komunisti\u010dke represije, odvo\u0111enje vidjelaca u milicijsku postaju u \u010citluk, zatim lije\u010dnicima i psihijatrima u \u010citluk i Mostar, potom prijetnje mje\u0161tanima, uhi\u0107enje njih nekoliko, nervoza u partijskim krugovima. Zastra\u0161uju\u0107a medijska kampanja, sustavne zabrane, svakodnevno zasjedanje mjesnih zajednica. Svi mediji govore protiv Me\u0111ugorja, zazivaju se duhovi pro\u0161losti, slavi se 40 godina komunisti\u010dkoga ustanka i revolucije, na sve strane ozlogla\u0161uju vidioce, \u017eupljane, \u017eupnika, fratre, hrvatski \u2018usta\u0161ki\u2019, katoli\u010dki puk. Na djelu kontrarevolucija, \u201ekleronacionalisti\u010dki\u201c ustanak, dva pojma koja su kod komunista bili znak na uzbunu. Ali ni\u0161ta ne poma\u017ee! Svijet ne vjeruje starim la\u017eovima, njega vu\u010de srce u Me\u0111ugorje, gdje do\u017eivljavaju upravo pravi procvat vjere.<\/p>\n\n\n\n Ve\u010dernje mise prepune, crkva pretijesna, dugi redovi pred ispovjednicima, uru\u0161ava se carstvo Sotone. Padaju jerihonski zidovi komunizma na molitvene trublje i zazive. Gospa se uklju\u010duje aktivno u ru\u0161enje bezbo\u017enoga komunizma koji pada 1989., na Bo\u017ei\u0107 (!) 1991. slu\u017ebeno prestaje postojati Sovjetski Savez, taj nezakoniti bastard Pakla. Jedno \u201edijete\u201c umire, drugo se Dijete ra\u0111a! Sve su to povijesne i metapovijesne \u010dinjenice koje su duboko zasjekle u bi\u0107e svijeta i Crkve.<\/p>\n\n\n\n Mole\u0107a Crkva, ona na koljenima, koja Boga tra\u017ei, ne da se smesti. Dolazi i ne prestaje dolaziti svim prijetnjama i progonima unato\u010d. Kroz dvije godine nitko ne smije na Brdo ukazanja ni na Kri\u017eevac, sve do 25. lipnja 1983. Ljudi se ne smiju moliti u Bo\u017ejoj prirodi. To je ravno kontrarevoluciji. Vjernici su ponosni \u0161to su mogli ne\u0161to pretrpjeti za Isusa i Gospu. Kad bi sve to bilo djelo samo njih nekolicine mladih, vidjelaca, koji odonda nemaju privatnoga \u017eivota, onda bi to bilo ravno nadljudskome \u010dudu.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111ugorje ima svoje gorljive pobornike i vatrene protivnike. Do dana dana\u0161njega. Stanoviti embargo godinama po\u010diva nad Me\u0111ugorjem \u0161to se ti\u010de crkvenoga tiska na ovim ozemljima. Me\u0111ugorje se pre\u0161u\u0107uje ili ignorira, velika okupljanja su tako\u0111er pre\u0161u\u0107ena u crkvenoj javnosti, primjerice, sve\u0107eni\u010dke duhovne vje\u017ebe, velika okupljanja mladih tako\u0111er. Ono u slu\u017ebenoj Crkvi nema pravo javnosti, a vjernici neumorni u dola\u017eenju i traganju za smislom i istinom. Pogotovo mirom! Djevica dolazi kako bi nas podsjetila na istine evan\u0111elja koje mogu i danas biti vrelom nade u svijetu bez nade i ljubavi, be\u0161\u0107utnom i sve protubo\u017enijem.<\/p>\n\n\n\n Na\u0161a nada ima svoju horizontalnu i vertikalnu prote\u017enicu, i Marija uporno nagla\u0161ava tu okomicu \u2013 vertikalu, odnos prema Bogu u molitvi i poniznosti. Za \u010dovjeka je bitno biti u dodiru s Bogom, on je iz Boga potekao, k njemu se vra\u0107a. To je sr\u017ena poruka svih Marijinih ukazanja kroz povijest.<\/p>\n\n\n\n U kona\u010dnici ono ne zavisi od nas, od ljudskih autoriteta. Ljudski autoriteti nisu ti koji su promicali ili stvorili Me\u0111ugorje, nego se Me\u0111ugorje dokazalo u Crkvi kao mjesto molitve, obra\u0107enja, novih obzora i nade za svijet. Ono je najbolji apologet samoga sebe. Ono je zauzelo svoje mjesto, \u010dvrsto i sigurno, u svijesti katoli\u010dkih vjernika. Me\u0111ugorje nisu stvorili fratri ni kler, svojim umije\u0107em ili znanjem, nego ga je stvorilo i zapo\u010delo Nebo s vjernim pukom, vjerni\u010dkom bazom, laicima. Da je zavisilo o ljudskim \u010dimbenicima, davno bi ga nestalo s lica zemlje, a svjedoci smo kako Me\u0111ugorje danomice raste i zahva\u0107a cijelu Crkvu. Nisu to mogli zanemariti ni crkveni vrhovi u Vatikanu.<\/p>\n\n\n\n To je i razlog za\u0161to je na najvi\u0161oj crkvenoj razini uspostavljeno povjerenstvo koje \u0107e prou\u010davati Me\u0111ugorje i donijeti svoj sud o doga\u0111ajima koji su me\u0111u nama ve\u0107 skoro tri desetlje\u0107a. Kardinal Ratzinger je jo\u0161 1985. izuzeo Me\u0111ugorje ispod mjerodavnosti mjesnoga biskupa i prenio istra\u017eivanje na kardinala Kuhari\u0107a i onodobnu BKJ koja je ustanovila svoju Komisiju. Ta je donijela svoj zaklju\u010dak uo\u010di rata, u travnju 1991. Potom je isti Ratzinger kao papa Benedikt XVI. Delegirao kardinala C. Ruinija da osnuje novo Povjerenstvo koje \u0107e istra\u017eivati Me\u0111ugorje. U me\u0111uvremenu papa Franjo je poslao svoga delegata u osobi mons. Henryka Hosera 2017., a potom i kao apostolskog vizitatora za Me\u0111ugorje 2019. Dolazak be\u010dkoga kardinala Christopha Sch\u00f6nborna za Novu 2010. kao prijelomna je to\u010dka u povijesti ovoga molitvenoga mjesta.<\/p>\n\n\n\n Ulazak u drugo desetlje\u0107e stolje\u0107a obilje\u017een je padom nevidljivoga zida koji je podizan desetlje\u0107ima oko Me\u0111ugorja. Dok su Europa i svijet slavili dvadesetu obljetnicu pada Berlinskoga zida, jo\u0161 se jedan zid sru\u0161io koji su pojedinci uporno u svome prijeporu podizali u svijetu spram Me\u0111ugorja. Dolazak kardinala Sch\u00f6nborna izbija iz ruku adut svima koji su se \u2018vadili\u2019 kako ovo nije od Crkve priznato, kako \u0107e \u010dekati na kona\u010dni sud. Kona\u010dnoga suda nema bez osobnoga iskoraka prema Gospodinu i bez osobnoga obra\u0107enja. Danas mnogi biskupi dolaze u Me\u0111ugorje, hodo\u010daste s vjernicima, slave ovdje euharistiju. I govore pozitivno o Me\u0111ugorju.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111ugorje se u me\u0111uvremenu dokazalo kao mjesto molitve i obra\u0107anja, mjesto temeljitih \u017eivotnih zaokreta i iscjeljenja, mjesto gdje su nebrojeni prona\u0161li put do Boga i vlastita srca. Ono je postalo \u0161kola molitve i klanjanja, poticaj da se i drugdje po\u010dne s ovda\u0161njom praksom.<\/p>\n\n\n\n Ako je Sabor imao za cilj obnoviti Crkvu u glavi i udovima, slobodno smijemo re\u0107i kako je upravo Me\u0111ugorje najljep\u0161i izdanak te pokoncilske obnove. U obra\u0107enju, na koljenima, u dubokoj predanoj molitvi pred Presvetim, u slavlju sakramenata, u navje\u0161taju Radosne vijesti koja je najbolji lijek za posrnuli i bolesni svijet.<\/p>\n\n\n\n Nikomu Me\u0111ugorje nije naudilo, a nebrojenima je bilo od \u017eivotne koristi. Pavao je svojima poru\u010divao: Duha ne trnite! Uvjereni smo da se ne \u0107e na\u0107i onih koji bi ovo htjeli ugu\u0161iti. Jasno da treba stablo obrezivati, pone\u0161to \u010dak i okresati, \u010dupati korov koji zna izrasti. Stoga treba prema Apostolovoj Duha raspirivati, jer Gospodin nam nije dao duha boja\u017eljivosti, stra\u0161ljivosti, nego Duha svjedo\u010denja, odva\u017enosti, snage, ljubavi i razbora.<\/p>\n\n\n\n Mi vjerujemo vidioci su samo instrument, sredstvo s kojim se Marija poslu\u017eila da upozori svijet na hitnost obra\u0107enja, na aktualnost Evan\u0111elja, pa i svega onoga \u0161to je govorila u svojim ukazanjima od 1531. u Guadalupi pa do Kibeha u Africi, osamdesetih godina \u2013 kad je u genocidu pobijeno vi\u0161e od milijun ljudi. Vidioci su kao klju\u010d koji se stavlja u bravu i onda pokre\u0107e vozilo. Kad motor krene, klju\u010d se mora ispustiti. Tako je i vidiocima. Oni su bili ono inicijalno paljenje, u samim po\u010detcima, a danas motor treba samo na\u0161e molitve, zazive, suze, da kre\u0107e naprijed, treba na\u0161e gorivo. Marija je znak podignuti koji nas poziva da shvatimo i prihvatimo ozbiljno vrijeme u kome \u017eivimo te da ne idemo bez kompasa kroz \u017eivot. Ona je Zvijezda mora, ona je Zvijezda zornica \u2013 Danica koja mornaru i putniku pokazuje put. Neka i nama svijetli na na\u0161em \u017eivotnom putovanju. Hvala joj!<\/p>\n\n\n\n Izvor:radio-medjugorje.com<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kroz rado slu\u0161anu svakodnevnu rubriku \u201dBiblijska poruka dana\u201d u programu Radiopostaje Mir Me\u0111ugorje, kojom mnogi zapo\u010dinju dan, fra Tomislav Pervan ve\u0107 godinama tuma\u010di evan\u0111elje. Mt 8, 1-4 Kad je Isus si\u0161ao s gore, pohrli za njim silan svijet. I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i re\u010de: \u00bbGospodine, ako ho\u0107e\u0161, mo\u017ee\u0161 me […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":35779,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-35778","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n
\n\n\n\n