U rezoluciji koja je usvojena, nagla\u0161ava se da bilo kakvi rezultati u BiH ovise isklju\u010divo o politi\u010dkoj volji i predanosti politi\u010dkih \u010delnika i institucija te zemlje. Izvjestitelj dodaje kako EU treba biti na raspolaganju da
pomogne unutarnji dijalog koji bi omogu\u0107io BiH da dobije status kandidatkinje za \u010dlanstvo u EU. Po mom mi\u0161ljenju, ustavne reforme i reforma izbornog zakonodavstva su klju\u010dni za europsku perspektivu.<\/p>\n\n\n\n
Pi\u0161e: Tonino Picula, zastupnik u Europskom parlamentu<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n U rezoluciji se nagla\u0161ava da BiH mora na svom putu prema EU provesti 14 klju\u010dnih prioriteta iz mi\u0161ljenja Europske komisije. Za tako ne\u0161to je potreban nadstrana\u010dki i nadinstitucionalni konsenzus, te su upravo me\u0111u prioritetima i ustavne i izborne reforme. Na primjeru Mostara i odr\u017eavanja lokalnih izbora vidimo da je sna\u017enijim pritiskom mogu\u0107e posti\u0107i izlazak iz slijepe ulice. U rezoluciji EP-a se izra\u017eava nada da se reforma izbornog zakonodavstva mo\u017ee ostvariti prije Op\u0107ih izbora 2022. Poti\u010de se Komisiju da u svom sljede\u0107em izvje\u0161\u0107u stavi ve\u0107i naglasak ba\u0161 na pitanje ustavnih reformi.<\/p>\n\n\n\n Rezolucija konstatira kako BiH kr\u0161i presude Europskog suda za ljudska prava, te se navode predmeti Sejdi\u0107-Finci, Zorni\u0107, Pilav i \u0160laku, ali, na\u017ealost, ne i slu\u010daj Ljubi\u0107. Govori se o neprestanim nepravilnostima u izbornom postupku, ali nema konkretnih primjera. Samo se ponavlja poziv na rje\u0161avanje diskriminacije prava na kandidaturu na temelju etni\u010dke pripadnosti i prebivali\u0161ta. Svakako nedovoljno za cjelovitiji opis ozbiljnog problema.<\/p>\n\n\n\n Nema sumnje da ustavne i izborne reforme ovise prije svega o politi\u010dkoj volji. U raspravi bi trebalo prou\u010diti primjere nekih drugih dr\u017eava, \u010dlanica EU-a, jer BiH nije jedina europska vi\u0161eetni\u010dka dr\u017eava. Ali upravo tu je problem, budu\u0107i da ono \u0161to vrijedi u slu\u010daju npr. Valonaca, Flamanaca, ali i njema\u010dke zajednice u Belgiji, nije pred o\u010dima zagovornika unitarnoga ure\u0111enja BiH. Oni o\u010dito izbjegavaju dosljednost u komparaciji s dr\u017eavom koja ima sli\u010dne karakteristike. Ustavnopravna ravnopravnost tri konstitutivna naroda mora biti jedan od stupova vi\u0161enacionalne dr\u017eavne strukture; njega treba po\u0161tovati i svakako nadogra\u0111ivati, a nikako anulirati.<\/p>\n\n\n\n Dodao bih i da je manjkavost usvojene rezolucije odnosno takvih tendencioznih i ponekad naivnih gledanja na kompleksnu situaciju u BiH, ignoriranje prija\u0161njih rezolucija Europskog parlamenta. One su ipak ostavile traga i u\u010dinile neke pozitivne pomake u percepciji kako tra\u017eiti rje\u0161enja za transformaciju BiH u zaista funkcionalnu dr\u017eavu.<\/p>\n\n\n\n Bez po\u0161tivanja elementarne politi\u010dke realnosti u BiH mogu jedino ja\u010dati podjele i daljnje blokade.<\/p>\n\n\n\n Dobar primjer odmjerenijeg pristupa BiH stvarnosti sadr\u017ei rezolucija EP- a iz 2015. povodom 20. godi\u0161njice Daytonskog mirovnog sporazuma. U tom dokumentu se navodi da je tako\u0111er klju\u010dno usporedno nastaviti s ustavnim i politi\u010dkim reformama te demokratizacijom politi\u010dkog sustava, \u0161to \u0107e biti korak u smjeru jam\u010denja istinske jednakosti i demokratske zastupljenosti svih triju konstitutivnih naroda i svih gra\u0111ana u zemlji.<\/em><\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost, ovogodi\u0161nja rezolucija o BiH nije uklju\u010dila takve poruke. Na\u010dela jednakopravnosti, supsidijarnosti i federalizma su se nalazila u izvje\u0161\u0107ima od 2013. do 2018., a njihovo po\u0161tivanje smatram nu\u017enim da BiH dovr\u0161i tranziciju u efikasnu, uklju\u010divu i funkcionalnu dr\u017eavu gdje je zajam\u010dena jednakost i jednakopravnost.<\/p>\n\n\n\n Gledaju\u0107i u retrovizor jasno je da je BiH izgubila puno vremena u politi\u010dkim borbama koje su samo oja\u010dale unutarnje podjele. Podsjetio bih i da je tek nedavno, nakon pet godina raznovrsnih blokada, krenuo s radom Zajedni\u010dki parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridru\u017eivanje. Kompleksne dejtonske podjele sprije\u010davale su usvajanje poslovnika o radu odbora od strane dijela BiH parlamentaraca. U svim drugim slu\u010dajevima taj poslovnik je predstavljao tek tehni\u010dki dokument. Me\u0111utim, kada je rije\u010d o BiH sve se pretvorilo u pitanje mogu\u0107eg nadglasavanja.<\/p>\n\n\n\n Ako je trebalo toliko vremena da se otklone problemi kod usvajanja jednog poslovnika o radu, mo\u017eemo samo zamisliti koliko \u0107e napora trebati za ustavne promjene. A one su neumitne. Kao \u0161to je to bilo kod svake zemlje kandidatkinje za \u010dlanstvo u EU. A BiH jo\u0161 nema ni status kandidata.<\/p>\n\n\n\n U me\u0111uvremenu su uglavnom izostale krupnije politi\u010dke, gospodarske i socijalne reforme. To je rezultat programirano lo\u0161ih me\u0111ustrana\u010dkih odnosa i ciljanog blokiranja rada institucija. Reforme se rade, prije svega, radi napretka svoje dr\u017eave, a ne samo radi budu\u0107eg \u010dlanstva u EU. To je pitanje dugoro\u010dne politi\u010dke stabilnosti, sigurnosti i ekonomskog razvoja, ali to kao da nije prioritet u kroni\u010dnim \u00a0nevnopoliti\u010dkim prepucavanjima u BiH. U tako zamr\u0161enim unutarnjim odnosima institucije EU moraju pomo\u0107i u ja\u010danju povjerenja izme\u0111u onih koji u BiH trebaju posti\u0107i dogovor. Pri tome je i jam\u010denje ravnopravnog polo\u017eaja hrvatskog naroda u BiH svojevrsni test za Uniju koliko je sposobna promovirati interese onih koji u slo\u017eenim zajednicama na svojoj strani nemaju velike brojeve ili \u010dvrste mehanizme za\u0161tite od majorizacije.<\/p>\n\n\n\n