Na dana\u0161nji dan 5. srpnja 1891. u malom dalmatinskom gradi\u0107u Vrgorcu rodio se veliki hrvatski pjesnik Tin (Augustin) Ujevi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Ostao je zapam\u0107en kao velikan hrvatskog pjesni\u0161tva i najve\u0107i boem hrvatske intelektualne elite.<\/p>\n\n\n\n
Njegovo puno ime bilo je Augustin Josip Ujevi\u0107, po starom obi\u010daju \u017eupe vrgora\u010dkih Poljica, gdje su svoj kr\u0161tenoj djeci davana dva imena. Njegov otac, Ivan Ujevi\u0107, bio je u\u010ditelj rodom iz Krivodola u Imotskoj krajini, dok mu je majka Bra\u010danka, iz mjesta Milne. Tin je ro\u0111en kao jedno od petero djece od kojih je dvoje umrlo jo\u0161 u djetinjstvu.
\u0160kolovao se u Imotskom i Makarskoj, potom u Splitu gdje je 1909. u Klasi\u010dnoj gimnaziji maturirao. Te mu je godine u \u010dasopisu \u201cMlada Hrvatska\u201d objavljena prva pjesma \u201cZa novim vidicima\u201d. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a potom i u Beogradu i Parizu.<\/p>\n\n\n\n
U\u010denik Antuna Gustava Mato\u0161a, pisao je \u010dlanke, kritike, polemike, eseje, feljtone i putopise. Kao pjesnik spaja klasi\u010dno i moderno, harmoniju strofa sa slobodnom metaforikom. Kao liri\u010dar javio se ve\u0107 u \u201cHrvatskoj mladoj lirici\u201d (1914).<\/p>\n\n\n\n
U \u017eivotu nepomirljiv i neprilagodljiv (prava\u0161, artist, republikanac, besku\u0107nik, erudit, novinar) on se i u knji\u017eevnom stvaranju kre\u0107e u \u0161irokoj i raznobojnoj skali od himni\u010dkih zanosa i ushita do nirvanske rezignacije, od eksperimentalnih stihova do antologijskih sinteza.<\/p>\n\n\n\n
Ujevi\u0107 je, posebno u posljednjem desetlje\u0107u svoga \u017eivota, prevodio poeziju i prozu (Proust, Rimbaud, Conrad, Whitman, Gide i dr.).<\/p>\n\n\n\n
Umro je u Zagrebu 12. studenoga 1955.<\/p>\n\n\n\n
Anegdote iz Tinovog boemskog \u017eivota<\/p>\n\n\n\n
Tin Ujevi\u0107 je kao nijedan hrvatski knji\u017eevnik poznat po brojnim zgodama i anegdotama. Ovdje navodimo samo neke:
Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Tina je probudio lokalni policajac. No, \u010dim je vidio da je rije\u010d o tada ve\u0107 slavnom knji\u017eevniku, po\u010deo se \u017eurno ispri\u010davati. \u201cMa ne morate mi se ispri\u010davati\u201d, rekao je Tin, \u201ciako bi bio red da ste prvo probudili podstanara\u201d, aludiraju\u0107i na besku\u0107nika koji je spavao pod klupom.<\/p>\n\n\n\n
Tin nije volio sudjelovati u razgovorima, za vrijeme brijanja u brija\u010dnici. Svejednako, brija\u010d mu je \u010desto dosa\u0111ivao forsiranim razgovorima. Jednom ga brija\u010d upita: \u201cKako ho\u0107ete da vas obrijem?\u201d. \u2013 \u201cBez rije\u010di\u201d \u2013 odgovori mu mirno Tin.<\/p>\n\n\n\n
Ujevi\u0107a, koji je ostao ne\u017eenja do kraja \u017eivota, neki prijatelji upita\u0161e, za\u0161to se ne \u017eeni. \u201cLjudi se trebaju \u017eeniti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju\u201d \u2013 odgovori im Ujevi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Kako je Tin bio iznimno domi\u0161ljat i lucidan dobro prikazuje sljede\u0107a anegdota. Jedan veseljak iz njegovog dru\u0161tva, vidjev\u0161i ga kako s praznom \u010da\u0161om stoji u gostionici, pri\u0161ao mu je i rekao: \u201cSla\u017ei ne\u0161to na brzinu i platit \u0107u ti \u0161pricer.\u201d Tin ga i ne pogleda i ve\u0107 mu preko ramena dobaci: \u201cNe, prijatelju, rekao si dva!\u201d. Kako je upravo trenuta\u010dno slagao, ovaj \u0161aljivac mu je morao platiti pi\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
Kako je te\u0161ko biti slab,
kako je te\u0161ko biti sam,
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemo\u0107an,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i o\u010dajan.
I gaziti po cestama,
i biti ga\u017een u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa
\u0161to sija\u0161e nad kolijevkom
sa dugama i varkama.
\u2013O Bo\u017ee, Bo\u017ee, sjeti se
svih obe\u0107anja blistavih
\u0161to si ih meni zadao.<\/p>\n\n\n\n
O Bo\u017ee, Bo\u017ee, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
Od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i du\u0161a mu je \u017ealosna,
i on je sam i zapu\u0161ten.
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.<\/p>\n\n\n\n
I nema nigdje nikoga
do igle dra\u010da u srcu
i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamra\u010denom pu\u010dinom,
i komu da se potu\u017ei?
Ta njega nitko ne slu\u0161a,
ni bra\u0107a koja lutaju.
O Bo\u017ee, \u017ee\u017ee tvoja rije\u010d
i tijesno joj je u grlu,
i \u017eeljna je da zavapi.<\/p>\n\n\n\n
Ta besjeda je loma\u010da
i du\u017ean sam je viknuti,
ili \u0107u glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!
O Bo\u017ee, tek da dovr\u0161i
pe\u010dalno ovo lutanje
pod svodom koji ne \u010duje.
Jer meni treba mo\u0107na rije\u010d,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina,
mra\u010dan je kale\u017e otrova,
ja vapim \u017earki ilin\u0161tak.<\/p>\n\n\n\n
Jer mi je mu\u010dno biti slab,
jer mi je mu\u010dno biti sam
(kada bih mogao biti jak,
kada bih mogao biti drag),
no mu\u010dno je, najmu\u010dnije
biti ve\u0107 star, a tako mlad!<\/p>\n\n\n\n
Tin Ujevi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Izvor: narod.hr<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na dana\u0161nji dan 5. srpnja 1891. u malom dalmatinskom gradi\u0107u Vrgorcu rodio se veliki hrvatski pjesnik Tin (Augustin) Ujevi\u0107. Ostao je zapam\u0107en kao velikan hrvatskog pjesni\u0161tva i najve\u0107i boem hrvatske intelektualne elite. Njegovo puno ime bilo je Augustin Josip Ujevi\u0107, po starom obi\u010daju \u017eupe vrgora\u010dkih Poljica, gdje su svoj kr\u0161tenoj djeci davana dva imena. Njegov […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":39323,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-39322","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n