Za svoj 50. ro\u0111endan Frane Buli\u0107 dao je izraditi anti\u010dki sarkofag za svoj ukop. Sarkofag s kr\u0161\u0107anskim motivima i natpisom \u201eOvdje le\u017ei Frane Buli\u0107, gre\u0161nik i nedostojni sve\u0107enik \u010duvaju\u0107i \u010dasne pragove svetih salonitanskih mu\u010denika\u201c izradio je klesar Pavao Bilini\u0107 (prvi u\u010ditelj Ivana Me\u0161trovi\u0107a).<\/p>\n\n\n\n
Na dana\u0161nji je dan 1934. u Zagrebu Frane Buli\u0107 umro, a sahranjen je u taj grob koji se nalazi u Manastirinama,u anti\u010dkoj Saloni, nedaleko od bazilike u kojoj su bili pokopani kr\u0161\u0107anski mu\u010denici Dujam i Venancije (prvi solinski biskup). Tako je Frane Buli\u0107 \u017eivot po\u010deo i zavr\u0161io u Saloni u kojoj je istra\u017eivao anti\u010dke i ranokr\u0161\u0107anske spomenike.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Krug \u017eivota<\/strong><\/p>\n\n\n\n Frane Buli\u0107 ro\u0111en je 4. listopada 1846. kao drugo od osmero djece u obitelji Ivana Buli\u0107a i Kate ro\u0111. Grubi\u0107. Ro\u0111en je u Vranjicu s pogledom na ru\u0161evine Salone.Prvo obrazovanje stekao je u Vi\u0161oj osnovnoj \u0161koli pri zavodu Priko u Omi\u0161u (Scuola elementare maggiore presso il Collegio di Priko in Almissa) u koju je upisan 31. sije\u010dnja 1854. U popisu predmeta koje su u\u010denici prvog razreda u\u010dili na prvom mjestu bio je talijanski jezik, onda hrvatski, pa ra\u010dunanje napamet i na kraju lijepo pisanje. Dalje se \u0161koluje u Splitu (gimnazija; prima kleri\u010dko ruho; biskupsko sjemeni\u0161te) i Zadru (zavr\u0161ava bogoslovne nauke 1869).Zare\u0111en je 14. 2. 1869., a mladu je misu slu\u017eio 30. 10. u Vranjicu.<\/p>\n\n\n\n Godine 1869. odlazi u Be\u010d gdje slu\u0161a slavistiku kod Toma\u0161a Miklou\u0161i\u0107a, no ubrzo se posve\u0107uje klasi\u010dnoj filologiji i klasi\u010dnoj arheologiji na poticaj slavnog njema\u010dkog arheologa Alexandera Conzea. Na groblju kr\u0161\u0107anskih mu\u010denika na Manastirinama Luka Ga\u0161pi\u0107, vlasnik zemlji\u0161ta, prona\u0161ao je 1860. dva sarkofaga. Na jednome je reljefni prikaz mita o Hipolitu i Fedri, a na drugome Dobroga pastira. Ga\u0161pi\u0107 ih je prodao splitskom odvjetniku dr. \u0160imunu Rossignoliju.<\/p>\n\n\n\n Alexander Conze 1871. sti\u017ee u Split da bi pregledao starine. \u010cuv\u0161i za nalaz dvaju sarkofaga, odlazi u Solin. Da bi se nalazi otkupili od novoga vlasnika i da bi se premjestili u splitski muzej Conze \u0107e razgovarati s utjecajnim ljudima i osigurati premije\u0161tanije dragocjenih sarkofaga. O tome je napisao i rad Drei Sarkophage aus Salone koji je izlagao 1872. na Akademiji znanosti u Be\u010du.Tako Conze upoznaje Buli\u0107a te ga poziva k sebi na studij arheologije.<\/p>\n\n\n\n Zavr\u0161iv\u0161i studij arheologije u Be\u010du 1873. vra\u0107a su u Dalmaciju, gdje zapravo i nema radnoga mjesta za \u0161kolovanog arheologa. Zaposlit \u0107e se u Splitu i Dubrovniku kao nastavnik.Na godinu dana, u ljeto 1877., odlazi u Be\u010d u\u010diti epigrafiku na odjelu \u0161to ga je osnovao Otto Hirschfeld. Iako je u\u010denik najboljih europskih arheologa i epigrafi\u010dara, vrativ\u0161i se u Dalmaciju ne mo\u017ee se zaposliti u splitskom ili zadarskom muzeju (na tim su mjestima radili ljubitelji arheologije) tako da se zapo\u0161ljava na radno mjesto ravnatelja splitske gimnazije te kotarskog nadzornikaza pu\u010dke \u0161kole zadarskog i benkova\u010dkog okruga.<\/p>\n\n\n\n Tada \u0107e u uredsko dopisivanje umjesto talijanskog uvesti hrvatski kao slu\u017ebeni jezik. Isto \u0107e u\u010diniti i u splitskoj gimnaziji. Omogu\u0107uje otvaranje sedam novih \u0161kola. Pamte ga kao strog i pravednog odgojitelja, poticao je u\u010denike primjerima velikana iz povijesti, najgori prijestupi za njega su bili lijenost i neistina. Zbog politi\u010dkih odluka i tuma\u010denja njegova djelovanja kao urotnika koji odgaja revolucionarnu mlade\u017e, 1896. bit \u0107e umirovljen i vi\u0161e ne\u0107e raditi u \u0161kolstvu.<\/p>\n\n\n\n U duhu narodne poslovice Gdje \u017eivot zatvori vrata, Bog otvara prozor Frane Buli\u0107 \u0107e se od tada vi\u0161e anga\u017eirati u podru\u010dju koje je diplomirao. Tada ve\u0107 radi na mjestima konzervatora anti\u010dkih spomenika zadarskog i benkova\u010dkog okru\u017eja (1880.) i ravnatelja Arheolo\u0161kog muzeja u Splitu (1883.), a od 1912. postaje i konzervator povijesnih i umjetni\u010dkih spomenika za cijelu Dalmaciju do 1925.Do\u0161av\u0161i na mjesto ravnatelja Arheolo\u0161kog muzeja preuzima upravu nad salonitanskim iskopavanjima i konzervatorstvo za prvi i drugi odjel (\u0161to zna\u010di za prapovijest i antiku, te srednjovjekovno graditeljstvo, kiparstvo, slikarstvo, grafiku do kraja 18. st.).<\/p>\n\n\n\n Prihvatit \u0107e se i ure\u0111ivanja arheolo\u0161kog glasnika Bullettino di storia e archeologia dalmata(glasilo Arheolo\u0161kog muzeja u Splitu osnovano 1878.; od 1920. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku)u kojem su se objavljivali \u010dlanci o arheolo\u0161kim nalazima, razne arheolo\u0161ke vijesti, rasprave. Buli\u0107je1879. u njemu po\u010deo objavljivati svoje tekstove (i do\u017eivljavati napade protivnika hrvatstva), zatim \u0107e postati suurednik (s J. Ala\u010devi\u0107em), a od 1888. urednik i vlasnik sve do 1925.Ve\u0107ina tekstova koja su u Bullettinu objavljena su njegova, uz \u010dinjenicu da je 44 godine pisao za taj glasnik. Ravnatelj muzeja i konzervator je do 1926. kada je protiv svoje volje umirovljen i ostavljen kao po\u010dasni ravnatelj i konzervator.<\/p>\n\n\n\n No i kada slu\u017ebeno prestane obna\u0161ati du\u017enosti, Buli\u0107 \u0107e da kraja \u017eivota raditi na \u201esvojim\u201c podru\u010djima: arheologija, \u0161kolstvo, pisanje znanstvenih radova, aktivni sudionik kulturnih i javnih doga\u0111anja. \u201eDan prije, pohodi\u0161e ga u zagreba\u010dkoj bolnici \u2018Rebro\u2019, kamo je iz Splita do\u0161ao radi oper\u00adacije bubrega, dr. Antun Bauer, nadbiskup zagreba\u010dki i dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup-koadjutor. Na odlasku im don Frane re\u010de: \u2018Nemojte mi zaboraviti na pou\u010davanje kr\u0161\u0107anske arheologije! Nastojte odu\u0161eviti za to na\u0161e sve\u0107enike!’\u201d (iz kronike Zagreba\u010dke nadbiskupije (Dnevnik I, str. 28-30; zapis A. Stepinca): \u201e31. VII. Do\u0111oh na sprovod \u0111on Frane Buli\u0107a. Cijeli Split bio je na nogama da mu iska\u017ee zadnju po\u010dast. Zaista se ri\u00adjetko vi\u0111aju ovakvi sprovodi. I ja sam govorio na sprovodu o Frani Buli\u0107u kao karakteru i u\u010denjaku. Govor su u Za\u00adgrebu zaplijenili. Dr. Berkovi\u0107a, lije\u010dnika u Splitu, kaznili su zbog govora s 5.000 dinara globe. To je eto sloboda u Jugoslaviji.\u201d (Sluga Bo\u017eji Alojzije Stepinac, god 1 (1994), br. 4)<\/p>\n\n\n\n Salona<\/strong><\/p>\n\n\n\n Salona je bila anti\u010dka luka plemena Delmata, a osvajanjem Rimljana postala je metropola rimske provincije Dalmacije.Dolaskom kr\u0161\u0107anstva u te krajeve, Salona postaje i sredi\u0161te biskupije. Prodorom barbara u 7. stolje\u0107u Salona je osvojena i poru\u0161ena. Dakle, u svojoj je bogatoj pro\u0161losti bila kulturni, trgova\u010dki, politi\u010dki centar, te crkveno sredi\u0161te, a sve je to ostalo zapisano (saxaloquuntur, kamenje govori) u njezinim ostacima.<\/p>\n\n\n\n Don Buli\u0107 je bio prvi koji je stru\u010dno i sistematski istra\u017eivao Salonu. Otkrio je starokr\u0161\u0107ansko groblje (kopao ga je od 1883. do 1890.) u Manastirinama s mno\u0161tvom sarkofaga (i natpisa koje je de\u0161ifrirao, protuma\u010dio i objavio u Bulletinu, a iz Bulletina su uvr\u0161teni u Corpus inscriptionum latinarum pruske akademije). Otkrio je baziliku u Manastirinama u kojoj su bili pokopani mu\u010denici Venancije te Dujam iz Dioklecijanova doba. Istra\u017eio je drugo starokr\u0161\u0107anko groblje u Marusincu s bazilikom sv. Anastazija.<\/p>\n\n\n\n Zatim gradski crkveni centar Salone: Basilica urbana velika gradska bazilika te Honorijeva bazilika, krstionice, oratoriji, biskupski stan, mozaici.Pred I. svjetski rad zapo\u010dinje rad na novom nalazi\u0161tu Kaplju\u010d koji \u0107e se, zbog rata, dovr\u0161iti 1924. uz pomo\u0107 danskih istra\u017eiva\u010da). Istra\u017eio je Hortus Metrodori, nekropolu, vi\u0161e termi, amfiteatar (oko 17 000 gledatelja), teatar s hramom, gradska utvr\u0111enja s vratima, putovima i mostovima. Pretpostavlja se da je Salona u vrijeme Dioklecijana imala oko 60.000 stanovnika.<\/p>\n\n\n\n Osim slo\u017eeno\u0161\u0107u poslova iskapanja i konzerviranja nalaza, don Buli\u0107 se bavio jednako zahtjevnom organizacijom i realizacijom otkupa zemlji\u0161ta u Saloni koja su bila u privatnom vlasni\u0161tvu a na kojima su nalazi bili zakopani.<\/p>\n\n\n\n Neka od don Buli\u0107evih postignu\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n Frane Buli\u0107 radio je kao istra\u017eiva\u010d, konzervator, epigraf te pisac stru\u010dnih i popularnih radova. Putovao je po znamenitim arheolo\u0161kim nalazi\u0161tima Gr\u010dke, Male Azije, Sirije, Palestine i Egipta te sura\u0111ivao s cijenjenim stru\u010dnjacima toga podru\u010dja A. Conzeom, O. Benndorfom i O. Hirschfeldom te istaknutim suvremenicima Th. Mommsenom, G. B. de Rossijem, G. Gattijem, H. Delehayeom, L. Duchesneom, J. Zeillerom.<\/p>\n\n\n\n Bio je vrstan epigraf. U jednom se tekstu ne mo\u017ee nabrojiti \u010dime se sve bavio, koliko je kilometara napravio, koliko sati proveo u zahtjevnom radu, koliko je kamenja prevrnuo i nalaza iskopao, konzervirao ili dokumentirao, u \u010demu se sve anga\u017eirao i s koliko se ljudi susreo.Osim toga, jo\u0161 uvijek, ne postoji popis i opis Buli\u0107eva rada.<\/p>\n\n\n\n Izdvojit \u0107emo samo neka njegova otkri\u0107a i postignu\u0107a: \u2013 u Ri\u017einicama je otkrio (1891.) ulomak s natpisom hrvatskoga kneza Trpimira. Jedan je zemljoradnik na\u0161ao odlomak s natpisom pro duceTrepim(ero) i donio Frani Buli\u0107u. Na tom je mjestu don Frane zapo\u010deo iskapanja i 1895. otkrivena je malena crkva (16\u00d77,5 metara) i samostan. Crkva je tipi\u010dno samostanska: vi\u0161e prostora za redovnike nego za vjernike. Po na\u0111enim ulomcima Buli\u0107 je rekonstruirao ve\u0107i natpis: \u201eZa kneza Trpimira prika\u017eite Kristu molitvu u strahopo\u0161tovanju prignuv\u0161i glavu\u201d. Na zapadnoj strani crkve sa\u010duvali su se zidovi samostana, a otkriveno je i groblje. To su ostaci samostana i crkve benediktinaca koje je Trpimir doveo u Hrvatsku.<\/p>\n\n\n\n \u2013 na Otoku u Solinu otkrio je (1898.) sarkofag kraljice Jelene iz 976. i pro\u010ditao o\u0161te\u0107eni grobni natpis.\u201eO\u010devidac don Lovre Kati\u0107 taj doga\u0111aj ovako opisuje: \u2018Na \u017earkom kolovo\u0161kom suncu kopali su radnici, a djeca \u010duv\u0161i od don Frane da je tu pokopana neka kraljica, \u017eeljno o\u010dekivala nekakva \u010dudesa i upravo smetala radnicima zalaze\u0107i u rov. Me\u0111u djecom bio sam i ja. Dne 28. kolovoza oko 11 sati na\u0111ena su prva slova slavnog natpisa hrvatske kraljice Jelene. Vrlo dobro se sje\u0107am kako je don Frane dr\u017eao ulomak kamena na kojem su se sa\u010duvala tri slova HEL i razdragan tuma\u010dio nam da je to ime hrvatske kraljice.\u2019<\/p>\n\n\n\n \u201cOd devedeset komadi\u0107a don Frane Buli\u0107 je rekonstruirao tekst:U OVOM GROBU PO\u010cIVA SLAVNA JELENA. ONA JE BILA \u017dENA KRALJA MIHAJLA, A MAJKA KRALJA STJEPANA, I VLADALA JE KRALJEVSTVOM. PREMINULA JE U MIRU 8. LISTOPADA. OVDJE JE BILA SAHRANJENA 976. GODINE OD UTJELOVLJENA GOSPODNJEG 4. INDIKCIJE, 5. MJESE\u010cEVOG CIKLA, 17. EPAKTE, 5. SUN\u010cEVA CIKLA, 5. DANA KOJI PADA SA 6. ZA \u017dIVOTA MAJKOM KRALJEVSTVA POSTADE I MAJKOM SIROTA I ZA\u0160TITNICOM UDOVICA. OVAMO POGLEDAJ \u010cOVJE\u010cE PA RECI: BO\u017dE, SMILUJ JOJ SE DU\u0160I. \u2013 otkrio ostatke crkava sv. Marije i sv. Stjepana u kojoj su bili pokopani\u010dlanovi hrvatske vladarske ku\u0107e \u2013 otkrio starokr\u0161\u0107ansko groblje u Vranjicu kod lokaliteta Crikvine, s crkvom sv. Petra \u2013 sastavio je kronotaksu salonitanskih biskupa i mu\u010denika i objavio je s J. Bervaldijem u knjizi Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak spljetskih nadbiskupa Daj jo\u0161 dvije ovce<\/strong><\/p>\n\n\n\n U blizini Salone Frane Buli\u0107 dao je izgraditi ku\u0107u s pomo\u0107nim objektima koju je nazvao Tuskulum \u2013 po vili govornika Cicerona (Tusculanum). Tusculum je bio anti\u010dki grad u kojem su Rimljani zbog ugodne klime gradili vile. Kao op\u0107i pojam tusculum (tuskulum) upotrebljava se u zna\u010denju mirna i udobna boravi\u0161ta daleko od gradske buke i vreve. U arheolo\u0161kim iskapanjima u Tusculumu sudjelovao je i, jo\u0161 kao student, Ru\u0111er Bo\u0161kovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Zgrada je sagra\u0111ena 1898. za potrebe arheologa i njihova istra\u017eiva\u010dkoga rada te za posjetitelje Salone. Naime, do tada se u Salonu dolazilo te\u0161ko prohodnim stazama, alat i hrana nosili su se na magarcima, za ljetne \u017eege nije bilo nikakva zaklona za radnike, posjetitelji su bili prepu\u0161teni sami sebi. U takvim je prilikama 14 godina radio i Buli\u0107.<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da su poslovi bili sve opse\u017eniji a posjetitelji Salone sve ugledniji, don Frane je zapo\u010deo gradnju ku\u0107e koja bi bila svojevrsni centar u kojem bi se dalje obra\u0111ivali, popisivali i crtali nalazi, gdje bi se krijepili i educirali posjetitelji, te dru\u017eili zaljubljenici starina. Za graditelje je Buli\u0107 zaposlio doma\u0107e ljude, siroma\u0161ne te\u017eake. Tako\u0111er su sve radove(zidarske, tesarske, kova\u010dke) izvodili solinski ili splitski majstori. Za unutra\u0161nje dekoracije \u2013 oslikavanje soba \u2013 anga\u017eirao je slikara dominikanca Vicka Draganju. On je tzv. gostinjsku sobu u prizemlju oslikao u pompejskom stilu, a u biblioteci je naslikao sv. Venancija (kopija mozaika iz Lateranske kapele u Rimu gdje su preneseni sve\u010devi posmrtni ostaci).<\/p>\n\n\n\n Don Buli\u0107 dao je sagraditi i ku\u0107u za \u010duvara, staju za svog konja Parvulusa, zgradu za alate, vanjski zahod za posjetitelje. Zgrada je ukra\u0161ena kapitelima, natpisima i stupovima ve\u0107inom fragmentima sa starog zvonika splitske katedrale \u2013 originalna kombinacija stambeno-radne zgrade i rimske vile rustike. Dao je prokr\u010diti pristupne ceste oko Tuskuluma, zasa\u0111uje ru\u017emarin oko kojeg se skupljaju p\u010dele, pa don Buli\u0107 naru\u010duje od Namjesni\u0161tva u Zadru da mu besplatno po\u0161alju 15-20 ko\u0161nica (dobiva 10), a \u010duvara iskopina Antuna \u017di\u017ei\u0107a \u0161alje na te\u010daj za p\u010delara. Da bi oplemenio okoli\u0161, a i p\u010delama osigurao raznovrsnu pa\u0161u, od Namjesni\u0161tva naru\u010duje 200 sadnica vo\u0107aka. Zasadio je i borove, razna stabla, vinograd, razno cvije\u0107e, povr\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Na kraju tra\u017ei da mu daruju i dvije ovce najbolje pasmine za mlijeko i vunu \u2013 dobiva dvije bergamske ovce koje su se smjestile uz Buli\u0107eva konja i kravu \u010duvara \u017di\u017ei\u0107a. Hit u Tuluskumu bili su jelovnici pisani na latinskom, npr. onaj koji je i isklesan na zidu gostinjske sobe:<\/p>\n\n\n\n U Solinu \u201eKod dobrog pastira\u201c \u010duvar iskopina nudi:<\/em><\/p>\n\n\n\n najbolje solinsko vino, bijelo, crveno<\/em> Jelovnici su posjetiteljima bili zanimljivi i kao besplatni suveniri pa su brzo nestajalo te su nadokna\u0111ivani novima.<\/p>\n\n\n\n U Tuskulumu su se prodavale dopisnice i marke , a posjetitelji su svoje pozdrave iz Salone ubacivali u kameni po\u0161tanski sandu\u010di\u0107. Don Buli\u0107 organizirao je da po\u0161tar tri puta tjedno dolazi u Tuskulum po po\u0161tu, tako\u0111er je uspio uvesti telefonsku liniju i osigurati da \u010duvar iskopina dobije dozvolu za no\u0161enje oru\u017eja budu\u0107i da se Tuskulum tada nalazio na osami. Oko Tuskuluma bio je lijepo ure\u0111en vrt s \u010desmom iz koje je kroz usta kamene lavlje glave tekla svje\u017ea voda, ma\u0161toviti putokazi su posjetitelje upu\u0107ivali da idu dublje u vrt gdje je bio kameni stol i nekoliko kamenih stolaca.<\/p>\n\n\n\n Tuskulum je imao bogatu biblioteku koja je po Buli\u0107evoj \u017eelji trebala ostati u Tuskulumu, ali su knjige po\u010dele nestajati 60-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a pa su premje\u0161tene u Arheolo\u0161ki muzej. Na velikom stolu Buli\u0107 je izlagao arheolo\u0161ke publikacije da bi omogu\u0107io posjetiteljima informacije iz arheologije. Tu je ugo\u0161\u0107ivao i poznate i nepoznate osobe, \u0161kolarce, ekskurzije, putnike-namjernike\u2026 tuma\u010de\u0107i im povijest Salone. Celebrityji u Saloni<\/strong><\/p>\n\n\n\n Po\u010detkom 20. stolje\u0107a salonske iskopine postale su hit mjesto za mnoge: od grofova, nadvojvoda, prin\u010deva, princeza, namjesnika, ministara, barunica, biskupa, profesora, studenata do raznih dru\u0161tava i organiziranih skupina. Neki od tada\u0161njih celebrityja koji su posjetili Salonu bili su: princ Filip Koburg- Gotha sa sinom; nadvojvoda Albrecht sa sinom; nadvojvoda Karlo Stjepan austrijski; Marija Josefa, nadvojvotkinja, majka cara Karla; princ Ivan Juraj Saksonski;<\/p>\n\n\n\n austrijski prestolonasljednik Karlo sa \u017eenom Zitom; francuski ministar Poincare; crnogorski princ Mirko sa suprugom Jelenom, biskup Strossmayer, francuska grofica Eugenija, supruga Napoleona III., Bernard Shaw, Agatha Christie, arheolozi, povjesni\u010dari, povjesni\u010dari umjetnosti: Mommsen, Evans, Eger\u2026 Don Frane rado im je pokazivao nalazi\u0161te i pripovijedao o salonitanskoj pro\u0161losti, a o tome postoje i kratki filmski zapisi.<\/p>\n\n\n\n Don Buli\u0107eva pisma<\/strong><\/p>\n\n\n\n Don Frane bio je u staloj vezi s brojnim ustanovama, kulturnim krugovima, znanstvenicima i poznatim li\u010dnostima u zemlji i svijetu. Centralnom bogoslovnom sjemeni\u0161tu ostavit \u0107e 27 svezaka kronolo\u0161ki svrstanih od 1880. do 1934. Salone Christiane \u2013 Questio de Martyribus Salonitanis. U njima se nalazi oko 1200 pisama, dopisnica, razglednica i brzojava koji dokazuju Buli\u0107evu povezanost s oko 160 poznatih li\u010dnosti. Dio se korespondencije \u010duva u splitskom muzeju i tada\u0161njem konzervatorskom zavodu. Pi\u0161e na hrvatskom (i strancima koji znaju hrvatski), njema\u010dkom, francuskom, talijanskom i latinskom jeziku.<\/p>\n\n\n\n Dopisivao se s apsolutnim autoritetom kr\u0161\u0107anske arheologije Giovannijem Batistom de Rossijem. Njihova se korespondencija \u010duva u Vatikanskoj biblioteci i Arheolo\u0161kom muzeju u Splitu. Korespondencija s belgijskim isusovcem, bolandistom, hagiografom Hippolytom Delehayeom objavljena je 1984.Zatim s J. Zeillerom, G. Morinom i mnogim drugima koja \u010deka neke nove \u201eepistolarne\u201c istra\u017eiva\u010de.<\/p>\n\n\n\n Neka od Buli\u0107evih priznanja, \u010dlanstava, odlikovanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Don Frane Buli\u0107 pripada na\u0161im najistaknutijim predstavnicima klasi\u010dne, kr\u0161\u0107anske i hrvatske arheologije. Nitko poslije Buli\u0107a nije otkrio arheolo\u0161ke lokalitete takve va\u017enosti. Ve\u0107 je za \u017eivota primio mnoga odlikovanja, priznanja i \u010dlanstva u doma\u0107im i svjetskim institucijama (Njema\u010dke, Belgije, \u010ce\u0161ke, Petrograda, Odese, Portugala, Francuske, Praga, Londona\u2026).<\/p>\n\n\n\n Trojica pape dodijelila su mu odlikovanja (komornik u ljubi\u010dastom, protonotario apostolico ad instarpartiei pantiumi spomen-medalja za dijamantni pir sve\u0107eni\u0161tva), Zagreba\u010dko sveu\u010dili\u0161te dodijelilo mu je po\u010dasni doktorat filozofije (3. 12. 1921.),bio je \u010dlan Matice hrvatske, JAZU-a, francuske akademije znanosti i umjetnosti, po\u010dasni gra\u0111anin Zagreba, a dru\u0161tvo Hrvatska \u017eena podiglo mu je spomenik(1935.) u Zagrebu ispred Hrvatskog dr\u017eavnog arhiva, rad Frane Kr\u0161ini\u0107a \u2013 Buli\u0107 je prikazan stoje\u0107i dr\u017ee\u0107i fragment natpisa kneza Trpimira.<\/p>\n\n\n\n U vrtu splitskog Arheolo\u0161kog muzeja nalazi se njegova bista, rad Ivana Me\u0161trovi\u0107a. Nadbiskupsko sjemeni\u0161te u Splitu, Park skulptura Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu i jo\u0161 neke institucije imaju njegove biste. U \u010dast njegova 75. ro\u0111endana tiskan je zbornik Strena Bulicana (735 stranica, 98 u\u010denjaka). Njegov se lik nalazi na po\u0161tanskoj marki u povodu 150. obljetnice njegova ro\u0111enja.<\/p>\n\n\n\n Njegov je portret na lancu rektora Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu (me\u0111u 14 odabranih hrvatskih velikana).<\/p>\n\n\n\n Izvor: narod.hr<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Za svoj 50. ro\u0111endan Frane Buli\u0107 dao je izraditi anti\u010dki sarkofag za svoj ukop. Sarkofag s kr\u0161\u0107anskim motivima i natpisom \u201eOvdje le\u017ei Frane Buli\u0107, gre\u0161nik i nedostojni sve\u0107enik \u010duvaju\u0107i \u010dasne pragove svetih salonitanskih mu\u010denika\u201c izradio je klesar Pavao Bilini\u0107 (prvi u\u010ditelj Ivana Me\u0161trovi\u0107a). Na dana\u0161nji je dan 1934. u Zagrebu Frane Buli\u0107 umro, a sahranjen […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":47827,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-47826","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n
Umrijet \u0107e u zagreba\u010dkoj bolnici u 87. godini \u017eivota. Sprovodne obrede uz splitskog biskupa Kvirina Klementa Bonefa\u010di\u0107a vodio je tada\u0161nji zagreba\u010dki nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac.<\/p>\n\n\n\n
(\u2026)<\/p>\n\n\n\n
\u201ePosmrtne po\u010dasti Monsinjoru Buli\u0107u izgledale su meni zapravo ne toliko kaojedan \u017ealoban sprovod, nego kao jedna velika narodna manifestacija. Kad sam tamo u Manastirinama, nad grobovima starokr\u0161\u0107anskih mu\u010denika promatrao silan narod, u \u017eivom kome\u0161anju, \u010dinilo mi se, kao da sam na jednom velikom pro\u0161tenju. Jer, don Frane Buli\u0107 ispunio je pune dane ljudskoga \u017eivota i njegovo djelovanje bilo je od tolikog zna\u010denja, da je pogreb i mogao biti vi\u0161e jedna velika priredba posmrtnog priznanja, nego li \u017ealobne sve\u010danosti.\u201c
(\u2026)<\/p>\n\n\n\n
\u2013 dokazao je da sv. Dujam nije bio u\u010denik apostola Petra nego mu\u010denik iz Dioklecijanova doba (\u0161to je izazvalo burnu reakciju javnosti)
\u2013 dao je znatan prinos istra\u017eivanju i o\u010duvanju Dioklecijanove pala\u010de
\u2013 godine 1894. (20. \u2013 23. 8.) organizirao je Prvi me\u0111unarodni kongres za ranokr\u0161\u0107ansku arheologiju u Splitu i Solinu privukav\u0161i najistaknutije europske stru\u010dnjake; Kongres je odr\u017ean na visokom znanstvenom i kulturnom nivo; njegove su rezolucije obi\u0161le arheolo\u0161ki svijet te su se primjenjivale.<\/p>\n\n\n\n
Taj tekst povjesni\u010dari smatraju jednim od najzna\u010dajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti jer sadr\u017ei podatke koji otkrivaju genealogiju hrvatskih kraljeva.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 u Splitu je 1894. utemeljio dru\u0161tvo \u00bbBiha\u0107\u00abs namjerom da istra\u017euje hrvatsku povijest, posebno arheolo\u0161ke spomenike u srednjoj Dalmaciji iz razdoblja hrvatskih narodnih vladara
\u2013 istra\u017eivao je crkvu sv. Martina u Trogiru; sv. Petar u Mirima, sv. Kuzma i Damjan u Gomilici;sv. Martin, Sustipan i Sutrojica u Splitu; sv. Petar i sv. Stjepan u Selu; sv. Petar u Priku<\/p>\n\n\n\n
\u2013 uKlapavicama kod Klisa otkopao je starokr\u0161\u0107anski samostan, a u Grohotama na \u0160olti starokr\u0161\u0107ansku baziliku
\u2013 njegovom zauzeto\u0161\u0107u nastale su publikacije poput Forschungenin Salona i Recherches a Salone u kojima su sura\u0111ivali arheolozi, povjesni\u010dari umjetnosti i arhitekti svjetskoga glasa (W. Gerber, F. Weilbach, J. Br\u00f8ndsted, R. Egger, E. Dyggve i dr.)<\/p>\n\n\n\n
\u2013 pokre\u0107e gradnju nove zgrade arheolo\u0161kog muzeja u Splitu, pribavlja mu stru\u010dnu biblioteku, osuvremenjuje na\u010din rada muzeja, detaljno popisuje zbirke
\u2013 godine 1929. osnovao Zakladu don Frane Buli\u0107a
\u2013 sastavio je popis svih benediktinskih samostana koji su postojali u Dalmaciji.<\/p>\n\n\n\n
ili crno, koje nije iskvarila ljudska zlo\u0107a<\/em>
Bosansko pi\u0107e od je\u010dma<\/em>
Vrlo zdravu vodu rijeke Jadro<\/em>
Vodu Matonijevog izvora<\/em>
Solinski pr\u0161ut<\/em>
Vi\u0161ke slane ribe<\/em>
Jaja svje\u017ea, meko ili tvrdo kuhana<\/em>
Svje\u017ei solinski maslac<\/em>
dalmatinski ili helvetski sir<\/em>
Dvopek ili doma\u0107i kruh<\/em>
Kravlje mlijeko, splitski pro\u0161ek<\/em>
Med koji proizvode tuskulanske p\u010dele<\/em>
Pi\u0107e od arabskog boba<\/em>
Smokve, gro\u017e\u0111e, kru\u0161ke, jabuke, dinje<\/em>
sa solinskog polja (ljeti i u jesen). <\/em><\/p>\n\n\n\n
Danas je Tuskulum daleko od negda\u0161nja sjaja.<\/p>\n\n\n\n