book.hr<\/a>.<\/p>\n\n\n\nMarijan: Unato\u010d tome \u0161to sam od malih nogu odgajan kao vjernik iliti tako da \u010dinim dobro drugima, nije mi nikad palo na pamet da \u0107u cijeli svoj \u017eivot posvetiti op\u0107em dobru kroz razvoj kulture mira i rje\u0161avanje dru\u0161tveno-socijalnih problema.<\/p>\n\n\n\n
Book: Svoja ste sje\u0107anja ukori\u010dili u autobiografski roman \u201e260 dana\u201d, na osnovu kojega je napravljena dramatizacija kazali\u0161ne predstave. Kako se je u Vama rodila ideja da napi\u0161ete knjigu o onome \u0161to ste Vi i Va\u0161a obitelj pro\u017eivjeli u ratu? \u0160to i tko Vam je sve davao snagu da ju dovr\u0161ite?<\/p>\n\n\n\n
Marijan: Iako sam od \u0161kole imao \u010ditanku umjesto diplome, napisao sam autobiografski roman \u201e260 dana\u201d, koji je u posljednjih \u0161est godina \u201etop\u201d roman u RH a uz to je preveden na 15 jezika. Zatim, napravljen je projekt \u201e260 dana\u201d, koji \u010dine: roman, kazali\u0161na predstava, igrani film visoke produkcije; program Mirotvorac i niz drugih programa i aktivnosti. To svim \u010ditateljima mo\u017ee slu\u017eiti kao primjer da se mo\u017ee sve. Mnogo je razloga koji su me navodili da svoje bolno iskustvo preto\u010dim na papir, no jedan od glavnih je prikaz dijela novije hrvatske povijesti \u2013 domovinskog obrambenog rata.<\/p>\n\n\n\n
O kalvariji hrvatskog naroda u Domovinskom obrambenom ratu trebaju znati i budu\u0107i nara\u0161taji, ali i ljudi diljem svijeta, s ciljem da ih se potakne na razmi\u0161ljanje i djelovanje kako se ne\u0161to takvo ne bi nikome, nigdje i nikad ponovilo. Poticaj, okrjepu i snagu konstantno mi je davala moja obitelj i daje mi je i danas razumijevanjem moje \u017eivotne misije i \u201epunjenjem\u201d ljubavi koju mi daju, no bitno je naglasiti da od samog po\u010detka \u010dvrsto vjerujem da je roman kroz mene kao \u201ealat\u201d napisao sam dragi Bog. Mnogo je dokaza za to, no dovoljno je \u201esamo\u201d vjerovati. Ja sam vjernik koji se trudi \u017eivjeti \u017eivot vjernika, molim se Bogu da budem alat u njegovim rukama i da me prenese kroz \u201epustinju\u201d u trenucima kada ne mogu hodati.<\/p>\n\n\n\n
Book: Oni koji su pro\u010ditali Va\u0161 roman znaju da ste izgubili oca i sestru, no Va\u0161a je glavna poruka OPROST. Koliko je bilo te\u0161ko suo\u010diti se sa stvarno\u0161\u0107u i oprostiti onima koji su vam nanijeli zlo? Koji je trenutak bio presudan u Va\u0161oj odluci da oprostite?<\/p>\n\n\n\n
Marijan: Da, kroz srpske koncentracijske logore pro\u0161lo je vi\u0161e od 30 000 nesrpskog stanovni\u0161tva. Od toga je bilo vi\u0161e od 500 djece; najmla\u0111e je imalo tri mjeseca. Moja \u0161estero\u010dlana obitelj i ja bili smo li\u0161eni slobode 260 dana. Za to vrijeme smo bili izlo\u017eeni najte\u017eim oblicima nasilja dok je najstarija sestra Nena, tada dvadesetogodi\u0161njakinja, provela 18 mjeseci pakla. Koliko je te\u0161ko oprostiti, te\u0161ko je \u2018izmjeriti\u2019, no da je to svima nama potrebno, potrebno je. Ja imam sre\u0107u da je Bog odlu\u010dio da ne moram nositi jo\u0161 i teret mr\u017enje na svojim le\u0111ima; nagradio me je slobodom ispuniv\u0161i me ljubavlju, no ujedno me je o\u010dito i zadu\u017eio da svjedo\u010dim \u017ertvu kao nagradu, da budem primjer i poticaj za dobro. Pro\u0161ao sam mnogo faza u svom \u017eivotu i svaka je sa sobom nosila odre\u0111eno duhovno i mentalno sazrijevanje. Zna\u010dajna promjena dogodila se je 2002., kada sam dao i dobio ljubav (sada\u0161nju suprugu Martu), te 2011., kada je u na\u0161 \u017eivot do\u0161ao prvi an\u0111eo, k\u0107i Anastazija.<\/p>\n\n\n\n
Book: \u0160to biste savjetovali onima koji ne mogu oprostiti povrede i nepravde koje im je netko nanio?<\/p>\n\n\n\n
Marijan: Iz va\u0161eg pitanja prije svega iska\u010du rije\u010di \u201ene mogu\u201d. Ne postoji nemogu\u0107e, postoji samo te\u0161ko, te\u017ee i jo\u0161 te\u017ee, a klju\u010dno je pitanje za svakoga: \u0160to \u017eeli\u0161 sebi i drugima, i koliko si voljan ustrajati u toj ideji\/\u017eelji? Suosje\u0107am s ljudima koji nose teret \u201emr\u017enje\u201d, ogor\u010denosti na svojim le\u0111ima, ali ih tako\u0111er pozivam da svakako svakodnevno razmi\u0161ljaju i djeluju pozitivno. Dobro se dobrim vra\u0107a a to se odnosi i na misli, i na djela i na propuste.<\/p>\n\n\n\n
Book: Kada ste bili u logoru, imali ste svega deset godina. U romanu ste detaljno opisali \u0161to ste sve morali raditi, i svatko bi prema tome o\u010dekivao da su Vam ostale te\u0161ke posljedice za ostatak \u017eivota. No, Vi ste danas suprug i otac, i \u017eelite imati veliku obitelj. Koja je va\u0161a \u2018tajna\u2019? Kako ste uspjeli nadvladati sve traumati\u010dne doga\u0111aje iz pro\u0161losti?<\/p>\n\n\n\n
Marijan: Istina je da su posljedice tu i da \u0107e ostati cijeli \u017eivot. Nakon te\u0161kih psihi\u010dkih oboljenja uspio sam zalije\u010diti bolest i nastaviti \u017eivjeti. Formula za ozdravljenje je rad na samome sebi (duhovno, mentalno, fizi\u010dki), rad za op\u0107e dobro, rad za ekonomsku opstojnost; SLOBODA, sloboda u vremenu kada \u017eivimo kao dragovoljni robovi posebna je tema o kojoj mo\u017eemo napisati mnogo stranica (moj naredni autobiografski roman nosi upravo takav naslov, \u201eSloboda\u201d), no isti\u010dem \u2018formulu\u2019 za slobodu: VJERA+LJUBAV+RAD= SLOBODA.<\/p>\n\n\n\n
Ja sam danas zahvaljuju\u0107i navedenoj formuli slobodan \u010dovjek. Danas nema mnogo slobodnih.<\/p>\n\n\n\n
Book: Razgovarate li sa svojom djecom o onome \u0161to ste pro\u017eivjeli? Koje im vrijednosti i poruke \u017eelite prenijeti?<\/p>\n\n\n\n
Marijan: Trenutno imaju 4,5 i 6,5 godina, pa to nije primjereno, no nestrpljivo \u010dekam da narastu kako bismo zajedno odavali po\u010dast svim \u017ertvama rata. \u017divotni san mi je nau\u010diti ih da razmi\u0161ljaju i da nau\u010de odvojiti srce od mozga \u2013 emociju od razuma \u2013 te im kao roditelj biti primjer koji \u0107e slijediti.<\/p>\n\n\n\n
Book: Nakon rata ste, kao \u010detrnaestogodi\u0161njak, \u017eivjeli na ulici i suo\u010dili se s gla\u0111u, a nakon toga ste pobjegli u \u2018radoholi\u010darstvo\u2019. Mo\u017eete li nam malo opisati te trenutke svoga \u017eivota? \u0160to Vam je u toj cijeloj pri\u010di pomoglo prona\u0107i smisao \u017eivota? Nedostaje li dana\u0161njim mladima toga optimizma i \u010de\u017enje za \u2018vi\u0161im\u2019 ciljevima?<\/p>\n\n\n\n
Marijan: Mladima, kao \u0161to je i meni, prije svega nedostaje LJUBAVI, pozitivni primjeri i VJERA, a s time dolazi i rad. U mom tragi\u010dnom \u017eivotnom iskustvu i borbama izme\u0111u dobra i zla smisao \u017eivota bio je i ostao \u017eivot. \u017divot slobodnog \u010dovjeka koji prihva\u0107a da je \u017eivot te\u017eak, no lijep ako u\u017eiva\u0161 u onome \u0161to ima\u0161, a ne optere\u0107uje\u0161 se onim \u0161to nema\u0161.<\/p>\n\n\n\n
Book: Jednom ste spomenuli da ste najte\u017ee pro\u017eivjeli silovanje svoje starije sestre, koja je ostala trudna i rodila dijete. Danas njezin sin ima 25 godina i, kako ka\u017eete, odgojen je da nikoga ne mrzi. Je li Va\u0161a sestra ikada dvojila treba li roditi? \u0160to joj je dalo snagu da se odlu\u010di za \u017eivot? Zagovornici poba\u010daja upravo za takve slu\u010dajeve tvrde da je \u017eenino \u2018pravo\u2019 odlu\u010diti ne roditi.<\/p>\n\n\n\n
Marijan: Da, Nena je dvojila, odnosno svakodnevno je bila razapeta izme\u0111u dobra i zla, izme\u0111u odluke za \u017eivot ili smrt i na kraju se je odlu\u010dila za \u017eivot. Duh Sveti, koji je u njoj probudio \u017eelju za \u017eivotom, osna\u017eio ju je da se odlu\u010di za \u017eivot. Rodila je primjer dobra koje pobje\u0111uje zlo. Njezin sin Hrvoje \u017eiv je primjer iliti potvrda da je \u017ertva nagrada, da je teret dar i da dobro pobje\u0111uje. Osobno nisam za poba\u010daj jer ga smatram ubojstvom. Ta \u017eivotno aktualna tema je veoma ozbiljna i smatram da za nju uvijek treba vi\u0161e prostora za dijalog i promi\u0161ljanje.<\/p>\n\n\n\n
Book: U svom se humanitarnom radu susre\u0107ete i s mladima. U brojnim ste \u0161kolama svjedo\u010dili i govorili o svojoj knjizi. \u0160to Vas mladi naj\u010de\u0161\u0107e pitaju? Kako reagiraju na Va\u0161e svjedo\u010danstvo?<\/p>\n\n\n\n
Marijan: Stotine su predavanja iza mene kroz program Mirotvorac, u kojem kroz 45-minutno predavanje \u2013 unato\u010d tome \u0161to koristimo odlomke iz romana kao svojevrsni alat \u2013 ne razgovaramo o ratu, ve\u0107 o onome \u0161to rat donosi i o tome \u0161to \u010diniti da se to nikada, nikome i nigdje ne bi ponovilo. Vi\u0161egodi\u0161njom analizom dru\u0161tva u svim slojevima i uzrastima ustanovio sam da je osnovni uzrok svih problema u dru\u0161tvu nedostatak ljubavi unutar obitelji, da svi ostali dru\u0161tveni problemi proizlaze iz tog osnovnog problema. U\u010denici sedmih i osmih razreda kao i srednjo\u0161kolci i studenti potvr\u0111uju moje navode postavljaju\u0107i si pitanje mogu li i oni preuzeti inicijativu u svojoj obitelji da bezuvjetno daju ljubav. Jedno od klju\u010dnih pitanja slu\u0161atelja jest je li \u010dovjek ispred njih i njegova pri\u010da stvarnost ili fikcija, je li mogu\u0107e da \u010dovjek mo\u017ee pre\u017eivjeti takvu (opisanu) sudbinu\u2026 Odgovor si \u201edaju\u201d sami i time meni potvrde da sam uspio u namjeri da ih potaknem na razmi\u0161ljanje.<\/p>\n\n\n\n
Nadam se da \u0107u i Vas, dragi \u010ditatelji, ovim obra\u0107anjem potaknuti na razmi\u0161ljanje. Nadam se da \u0107ete svojim dijeljenjem ljubavi prekinuti pretvaranje dru\u0161tva u emotivne invalide.<\/p>\n\n\n\n
Book: \u017delite li na kraju razgovora uputiti neku poruku na\u0161im \u010ditateljima?<\/p>\n\n\n\n
Marijan: \u010cINITE DOBRO KAKO BI VAM SE ISTO \u0160TO PRIJE VRATILO.<\/p>\n\n\n\n
IZ ROMANA \u201e260 DANA\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eDesetogodi\u0161nji dje\u010dak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom \u0161estero\u010dlanom obitelji. (\u2026) Kao koleteralna \u017ertva biva zarobljen 260 dugih dana, pro\u017eivljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bli\u017enje i naposljetku nakon 6240 sati ponovo vidi svjetlo dana.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201e(\u2026) Tup. Bio je to udarac u potiljak koji me oborio s nogu. Na\u0161ao sam se na podu izbezumljen, ne znaju\u0107i \u0161to me sna\u0161lo. No, zabrinula me pokidana vre\u0107ica i pomisao da sam ne\u0161to izgubio. Puzaju\u0107i sam krenio dohvatiti sol, no brzi mrak pojavio se pred mojim o\u010dima. Bio je to sna\u017ean udarac nogom koji me prebacio na le\u0111a. Utrnjeno lice prekrila je topla krv. Zaplakao sam, no to ih nije sprije\u010dilo da nastave s udarcima po mome tijelu. Mislio sam da \u0107u umrijeti. Plakat nisam mogao. Ostao sam bez zraka. I, hvala Bogu, da su se umorili, da su stali. Osjetim cijelo tijelo kako bridi, pe\u010de, bol gotovo da ni ne osjetim od straha. Napokon sam skupio snage da se pomaknem, no svakim novim poku\u0161ajem izazivam stra\u0161nu bol u predijelu rebara. Podizanjem glave osjetim da mi se park vrti. Kroz magloviti pogled vidim dijelove vre\u0107ice i pokoju stvar iz nje. \u010cetverono\u0161ke kre\u0107em skupljati stvari, sve dok me u jednom trenutku ne prekine udarac u stra\u017enjicu, zbog kojeg sam nabio glavu u zemlju. Rasplakao sam se.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eDigli su se i krenuli prema sestri, koja je tada imala dvadeset godina, a mi uz poja\u010dani pla\u010d, tj. vri\u0161tanje, oka\u010dili smo se oko njenog tijela, ne bi li je za\u0161titili od zlih ljudi. Na\u017ealost, bili su ja\u010di. Preko i izme\u0111u nas, dvojica su je primila za ruke i po\u010dela izvla\u010diti iz na\u0161ih ruku. Sestra je bespomo\u0107no zapomagala. Njezino vri\u0161tanje zaustavio je udarac vojnika koji je oborio na\u0161u mamu. Krvavo lice ne zaustavlja mamu da ponovo primi vojnika za le\u0111a, no drugi repetira pi\u0161tolj s namjerom da ju ubije. Zahvaljuju\u0107i sestrinoj hrabrosti, koja ga je zaustavila uz obe\u0107anje da ide s njima, mama, a i mi ostali smo \u017eivi.<\/p>\n\n\n\n
I sad je vidim kako sa suzama na licu, upla\u0161enog pogleda koji luta po prostoriji, jecavim glasom uz drhtanje \u010deljusti, uvjerava mene i sestre kako \u0107e sve biti u redu, kako \u0107e se brzo vratiti. Pro\u017eivljavaju\u0107i sada tu nemilu situaciju, shva\u0107am da je slutila da \u0107e biti sve suprotno od onoga \u0161to nam je govorila. Unato\u010d tome \u0161to je pretpostavljala da \u0107e joj se dogoditi jako ru\u017ene stvari, unato\u010d tome \u0161to je pretpostavljala da se ne\u0107e vratiti, kao \u0161to se nije vratio ni na\u0161 tata, ona je bila dovoljno jaka i odlu\u010dna da krene u pakao, samo da bi sa\u010duvala nas. Ona je heroj\u2026\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eSve vas pozivam da, prije nego \u0161to nekoga osudite, prije nego nekome u\u010dinite lo\u0161e, pro\u010ditate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da \u010dinite lo\u0161e, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti \u010dega drugoga.<\/p>\n\n\n\n
Ja, Marijan Gubina, ne osu\u0111ujem, ne mrzim\u2026<\/p>\n\n\n\n
NEMOJTE NI VI!\u201c<\/p>\n\n\n\n