Na dana\u0161nji je dan 1832. godine u Rijeci ro\u0111en Ivan Zajc \u2013 najistaknutiji hrvatski skladatelj druge polovice 19. stolje\u0107a i klju\u010dna osoba zagreba\u010dkoga glazbenoga \u017eivota. <\/p>\n\n\n\n
Rijeka \u2013 rodni grad<\/strong><\/p>\n\n\n\n Otac Ivana Zajca bio je Ivan Zajc (Zajitz), ro\u0111en 1800. u Doma\u0161inu, \u010ce\u0161ka. S 45. pje\u0161adijskom pukovnijom baruna Mayera von Heldenfelda, kojoj je bio kapelnik, Ivan Zajitz dolazi 1830. u Rijeku, gdje razvija bogatu glazbenu djelatnost. On je skladatelj, pou\u010davatelj guda\u010dkih instrumenata i pjevanja, klavirist i oboist, ravnatelj Filharmonijskog instituta, kapelnik gradske glazbe te orgulja\u0161 \u017eupne crkve u Rijeci. Majka Ivan Zajca zvala se Anna Bodensteiner i rodom je bila iz Bratislave, ro\u0111ena 1805. u trgova\u010dkoj gra\u0111anskoj obitelji.<\/p>\n\n\n\n Ivan Zajc, stariji, uo\u010div\u0161i sinovljevu nadarenost za glazbu, po\u010deo ga je podu\u010davati glasovir i violinu kad su mu bile tri godine. Sa \u0161est je godina imao svoj prvi javni nastup kao violinist u Glazbenom institutu, a nekoliko mjeseci poslije i u rije\u010dkom (Adami\u0107evom) kazali\u0161tu. U rije\u010dkoj glazbenoj \u0161koli u\u010dio je violinu, violon\u010delo i pjevanje. \u017dele\u0107i sinu sigurniju materijalnu budu\u0107nost, otac Zajc usmjeravao ga je u pravni\u010dke vode. Ipak, vrlo brzo \u0107e postati jasno da je Ivan Zajc svoj \u017eivotni poziv na\u0161ao u glazbi. Svoje \u0107e prvo djelo skladati s 12 godina, Ouvertura<\/em> u E-duru za glasovir, a do 18. godine, kada odlazi na milanski konzervatorij, skladao je 20-ak opusa.<\/p>\n\n\n\n Milano \u2013 \u017eivotna ponuda <\/strong><\/p>\n\n\n\n Od 1850. do 1855. studira kompoziciju, dirigiranje, glasovir i violinu na Konzervatoriju u Milanu koji je tada europski glazbeni centar. Odli\u010dan je student. Diplomirat \u0107e 4. svibnja 1855. s izvedbom svoje opere La Tirolese<\/em> (libreto Francesco Guidi) u kazali\u0161tu Konzervatorija. Od 20 studentskih radova napisanih na isti tekst, njegova je opera bila najbolja. Dirigirao je sam Zajc. Kritike o operi bile su jako dobre. A headhunteri <\/em>milanske Scale ponudili su mu mjesto drugog dirigenta. Teatro della Scala<\/em> jedna je od najpoznatijih opernih ku\u0107a u kojoj su svoje premijere imale najpoznatije opere (Nabucco<\/em>, Turandot<\/em>, Madame Butterfly\u2026)<\/em>, u kojoj su nastupali najizvrsniji umjetnici i dirigirali dirigenti svjetske klase. Dobiti takvu ponudu od takve ku\u0107e s 23 godine \u017eivota, izniman je uspjeh.<\/p>\n\n\n\n Rijeka \u2013 bu\u0111enje nacionalne svijesti<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ipak, Ivan Zajc odbija Scalinu ponudu i 1855. vra\u0107a se u Rijeku. Ne zna se to\u010dan razlog odustanka od takve ponude (smrt roditelja, briga o sestri Albini\u2026). U Rijeci radi u Filharmonijskom institutu, dirigira, podu\u010dava, sklada. <\/p>\n\n\n\n Godine 1857. o\u017eenio se Natalinom Jessencom s kojom \u0107e imati dvoje djece (sina i k\u0107er).<\/p>\n\n\n\n U Rijeci se u\u010dlanio u hrvatsku \u010ditaonicu te povremeno sklada prigodnice i uklju\u010duje se u hrvatski kulturni krug. Pi\u0161e prvu skladbu s nacionalnim predznakom, budnicu, danas poznatu \u017divjela Hrvatska<\/em> koju je napisao August \u0160enoa (objavljena 1873. U Viencu), a Zajc ju je uglazbio pod naslovom Glasna, jasna.<\/em> <\/p>\n\n\n\n Be\u010d<\/strong><\/p>\n\n\n\n U listopada 1862. sa svojom se obitelji seli u Be\u010d, centar glazbe, koji je tada bio u znaku djela Johanna Straussa, ml., Jacquesa Offenbacha i Franza Supp\u00e9a (Spli\u0107anina). Idu\u0107e godine u Be\u010dkoj dr\u017eavnoj operi bit \u0107e mu izvedena opereta Mannschaft an Bord. <\/em> Godine 1866. u Be\u010du je u povodu 300. obljetnice bitke izme\u0111u turskih i hrvatsko-ugarskih snaga kod Sigeta izveden njegov zbor U boj, u boj<\/em>, \u010diji je tekst napisao Franjo Markovi\u0107 a koji je poslije uvr\u0161ten u operu Nikola \u0160ubi\u0107 Zrinjski<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Tijekom sedam godina, koliko je \u017eivio i radio u Be\u010du, napisao je 24 glazbeno-scenska djela. Od toga je izvedeno 11 djela, a od toga samo jedna opera \u2013 Die Hexe von Boissy<\/em>. A opere su ono \u010dime se Zajc \u017eelio baviti. No u Be\u010du \u0107e Zajc upoznati hrvatske studente koji su se okupljali oko dru\u0161tva \u201eVelebit\u201c (I. De\u017eman, F. Markovi\u0107, A. \u0160enoa, I. Zahar) te \u0107e u tom rodoljubnoj atmosferi sazrjeti odluka o povratku u Hrvatsku.<\/p>\n\n\n\n Uz poznate rije\u010di Petra Preradovi\u0107a upu\u0107ene Zajcu nakon jednoga koncerta dru\u0161tva \u201eVelebit\u201c u Be\u010du: \u201eReci mi zapravo, dragi maestro, \u010demu ti gudi\u0161 Nijemcima internacionalne operete, dok te dole u domovini \u010deka golema kulturna zada\u0107a?\u201c i uz osiguranu materijalnu egzistenciju u Zagrebu, on u sije\u010dnju 1870. iz Be\u010da dolazi u Zagreb.<\/p>\n\n\n\n Zagreb \u2013 realizacija Zaj\u010deva talenta i znanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Imenovan je ravnateljem novosnovane Opere HNK-a i ravnateljem i nastavnikom Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda (Hrvatskog glazbenog zavoda).<\/p>\n\n\n\n Zajc je ve\u0107 tada bio slavna li\u010dnost. O njemu se pisalo u \u010ce\u0161koj, Austriji, cijeloj Monarhiji. S 35 godina, dok je jo\u0161 bio u Be\u010du, imenovan je po\u010dasnim \u010dlanom Narodnoga zemaljskoga glazbenog zavoda. Tada mu je u Zagrebu izvedena opereta Mannschaft an Bord, <\/em>te zbor U boj, u boj.<\/em> Glazbeno stanje koje zatje\u010de u Zagreb dalo mu je veliki prostor za pobolj\u0161anja, usustavljivanja, organiziranja i formiranja. Budu\u0107i da je djelovao u svima trima ustanovama va\u017enim za glazbeni razvoj u Zagrebu, Zajec je uspje\u0161no mijenjao glazbeno i kulturno lice grada. U Glazbenom zavodu<\/strong> Zajc je radio kao ravnatelj i profesor do 1908. Svjestan va\u017enosti kvalitetnog obrazovanja glazbenika, reformira nastavu u glazbenoj \u0161koli te podu\u010dava pjevanje, glasovir i kompoziciju. U Hrvatskom narodnom kazali\u0161tu<\/strong> bio je ravnatelj opere i dirigent od 1870. do 1889. Dana 2. listopada 1870. izvedbom opere Mislav<\/em> otvara djelovanje hrvatske Opere. To je njegova prva opera napisana na hrvatskom jeziku (libreto F. Markovi\u0107), a ujedno i prva opera izvedena nakon Ljubavi i zlobe V. Lisinskoga. Neumorno sklada za potrebe i mogu\u0107nosti kazali\u0161ta. U tih 19 godina ravnanja Operom izveo je 52 opere (11 hrvatskih, 9 njegovih), 13 opereta. Doveo je HNK u Zagrebu na visoku umjetni\u010dku razinu.<\/p>\n\n\n\n Za pjeva\u010dka dru\u0161tva (Savez pjeva\u010dkih dru\u0161tava<\/strong>) pi\u0161e mnogobrojne zborne skladbe, himne, prigodnice za mnogobrojna i raznovrsna dru\u0161tva. \u010cesto bi Zajcu dolazili sa zahtjevom za novu pjesmu. On bi se na dva sata povukao u svoju sobu i pojavio s naru\u010denim djelom.<\/p>\n\n\n\n Nakon izvedbe nekog djela ljudi bi do\u010dekivali Zajca s bakljama i pratili do ku\u0107e uz glazbenu pratnju, pjevali bi mu, rado se s njim dru\u017eili, razgovarali.<\/p>\n\n\n\n Opera Nikola \u0160ubi\u0107 Zrinjski praizvedena je 4. 11. 1876. u HNK-u u Zagreb. To je najizvo\u0111enije i hrvatsko glazbeno-scensko djelo do danas. Napisana na libreto Huga Badali\u0107a.<\/p>\n\n\n\n (Gotovo) neiscrpna stvarala\u010dka energija<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pisao je s lako\u0107om. Njegova obitelj svjedo\u010di o velikoj stvarala\u010dkoj i radnoj energiji, malo je spavao, ve\u0107inom je no\u0107u skladao, danju bi rje\u0161avao svoje obveze na radnim mjestima na kojima je bio zaposlen, uz to je davao i privatne poduke. Iako jo\u0161 nema popisa njegova opusa, procjenjuje se da njegova glazbena ostav\u0161tina broji preko 1000 djela (prema popisu koji je sastavio Hubert Pettan, 1956. Zajc je napisao 1202 opusa). Pisao je sve vrste glazbe: opere (19 dovr\u0161enih), operete (26) solo popjevke (200), glazbu za zborove (vi\u0161e od 400), svjetovne i duhovne kantate (50), mise (19), rekvijeme, komornu glazba\u2026 Najdra\u017ea mu je bila opera. Napisao je 19 dovr\u0161enih opera na talijanske, njema\u010dke i hrvatske tekstove.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er jo\u0161 nije napisana monografija o Ivanu Zajcu. Njegov opus je bio golem, njegove djelatnosti su bile raznolike (skladatelj, dirigent, ravnatelj, pedagog) a svaka za sebe neizmjerno va\u017ena u oblikovanju i profesionaliziranju glazbenoga \u017eivota. Obilje\u017eio je razdoblje hrvatske glazbene povijesti (Zaj\u010devo doba, 1870. \u2013 1914.), utemeljio zagreba\u010dku operu, napisao na\u0161u najizvo\u0111eniju operu.<\/p>\n\n\n\n Kraj \u017eivota i znamenitosti za pam\u0107enje<\/strong><\/p>\n\n\n\n Svjestan da ga pomalo snage napu\u0161taju (\u201c\u2026tjelesne sile ne dopu\u0161taju vi\u0161e raditi kao prije\u2026 poslie pokusah i koncertah sam sasvim uzrujan, izmu\u010den i bolestan\u2026 tim vi\u0161e, \u0161to sam podver\u017ean upali plu\u0107ah \u2013 koju sam bolest te\u010dajem svog \u017eivota pet puta prebolio\u201c) <\/em>odlazi u mirovinu 1908. <\/p>\n\n\n\n Umro je 16. prosinca 1914. Pokopan je u obiteljsku grobnicu na mirogojskim arkadama. Uz njegovo ime pi\u0161e: \u201evitez reda Franje Josipa l.\u201c \u0161to je tada bila najve\u0107a titula.<\/p>\n\n\n\n Na njegovoj rodnoj ku\u0107i u Rijeci postavljena je spomen-plo\u010da (2001.) s tekstom: \u201eU ovoj je ku\u0107i (\u2026) ro\u0111en (\u2026) Ivan pl. Zajc koji podi\u017ee na noge glazbenu Hrvatsku i orlovski leti nad domovinom\u201c. <\/p>\n\n\n\n A u Visokoj ulici u Zagrebu gdje je stanovao i umro, Bra\u0107a hrvatskog zmaja podigla su spomen-plo\u010du (1925.) s tekstom: \u201eOvdje je umro 16. XII: 1914. Ivan pl. Zajc, hrvatski skladatelj, osniva\u010d stalne hrv. Opere\u201c.<\/p>\n\n\n\n Hrvatsko-austrijsko dru\u0161tvo i Grad Rijeka postavili su spomen-plo\u010du i na ku\u0107u u kojoj je \u017eivio i skladao u Be\u010du 2007.<\/p>\n\n\n\n Po\u010dasni je gra\u0111anin Karlovca i Zagreba.<\/p>\n\n\n\n U Muzeju grada Zagreba nalazi se Zbirka Ivana pl. Zajca koja se sastoji od njegova pisa\u0107eg stola i drugog namje\u0161taja, portreta, albuma, fotografija, njegovih osobnih predmeta i poklona, nagrada, spomen-knjiga o va\u017enim nastupima.<\/p>\n\n\n\n Hrvatsko narodno kazali\u0161te u Rijeci nosi njegovo ime.<\/p>\n\n\n\n Kad Japanci zapjevaju<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u010cekaju\u0107i popravak broda, 1919., pripadnici \u010cehoslova\u010dke legije bili su smje\u0161teni u Kobeu, japanskom gradu na obali. Budu\u0107i da su neki vojnici znali engleski jezik, pozvan je student \u0161kole Kansei Gakuin<\/em> koji je znao engleski pa su se ljudi koji su radili u kampovima gdje su vojnici bili smje\u0161teni mogli s njima sporazumijevati. Jednoga dana, vojni\u010dki je orkestar uz ostale pjesne, izvodio i pjesmu U boj, u boj<\/em>. Student prevoditelj, budu\u0107i da je bio i \u010dlan zbora fakulteta, predlo\u017eio je suradnju sa svojim zborom. Tako je zapo\u010dela muzi\u010dka suradnja dvaju \u201ezborova\u201c. Nakon \u0161to je \u010cehoslova\u010dka legija nastavila svoj povratak ku\u0107i, pjeva\u010dko dru\u0161tvo Kansei Gakuin<\/em> uvrstilo je novonau\u010dene pjesme u svoj stalni repertoar, a pjesma U boj, u boj<\/em> postala je himna fakulteta. Iako dugo nisu znali podrijetlo pjesme ni prijevod, ta ih je pjesma odu\u0161evila i svaki put kad bi je izvodili izazvali bi ushi\u0107enje publike i dobivali velike aplauze. Pjesmu su ubrzo po\u010dela izvoditi mnoga japanska pjeva\u010dka dru\u0161tva. Tek su 70-ih godina 20. stolje\u0107a saznali tko je njezin autor i o \u010demu pjesma govori.<\/p>\n\n\n\n Primjer iz 1919. slijedili su i: japanska umjetnica Izumi Yamaguchi koja je otpjevala \u010cetiri sta\u0111una na hrvatskom s japanskim naglaskom, japanski pjeva\u010d Seiji Tanaka koji na japanskom pjeva O, Marijana<\/em> te klapa novozelandskih maora Samoana koji na hrvatskom pjevaju Suzu za zagorske brege, Otvor\u2019 \u017eeno kapiju, Sve je ona meni, Moja Hercegovina\u2026<\/p>\n\n\n\n