Luka Klarica (32) bio je talentirani ko\u0161arka\u0161 i reprezentativac a nakon ozljede osjetio je Bo\u017eju ljubav i poziv te se zaredio na Trsatu za sve\u0107enika rije\u010dke nadbiskupije.<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to pro\u010ditate pri\u010du o Luki Klarici vjerojatno \u0107ete se zapitati je li vi\u0161e izgubila hrvatska ko\u0161arka ili je vi\u0161e dobila katoli\u010dka crkva. Jer, Luka je bio mlad i perspektivan ko\u0161arka\u0161, igrao je na kroni\u010dno deficitarnoj poziciji organizatora igre, a oko njega su se u jednom trenutku karijere, dok je igrao u mladoj reprezentaciji uz bok Bojanu Bogdanovi\u0107u…, otimali Split i Cibona. No “\u010covjek snuje a Bog odlu\u010duje” ka\u017ee narodna poslovica, pa je tako Luka spletom okolnosti odustao od ko\u0161arka\u0161ke karijere i svoju budu\u0107nost i sre\u0107u prona\u0161ao u crkvi i ljubavi prema Bogu.<\/p>\n\n\n\n
Luka je ro\u0111en 20. sije\u010dnja 1989. godine u Sinju, i kao i mnogi njegovi vr\u0161njaci krenuo je u sport. No kako kod njega ba\u0161 ni\u0161ta nije bilo jednostavno i lako, tako je njegova ljubav prema sportu bila podijeljena izme\u0111u ko\u0161arke i nogometa, pa je \u010detiri godine paralelno trenirao oba sporta. No na koncu je ipak morao izabrati.<\/p>\n\n\n\n
– U petom razredu osnovne \u0161kole majka i otac rekli su mi da je do\u0161lo vrijeme da se moram opredijeliti samo za jedna sport. Igrom slu\u010daja razgovarali smo o tome upravo na godi\u0161njicu pogibije Dra\u017eena Petrovi\u0107a, a te je ve\u010deri emitirana snimka ko\u0161arka\u0161kog finala OI u Barceloni. Bio je to okida\u010d da se odlu\u010dim za ko\u0161arku \u2013 ka\u017ee nam Luka, \u010dija je kvaliteta vrlo brzo privukla skaute Splita i Cibone.
Iako ko\u0161arka u Sinju ima veliki tradiciju, Luka je bio svjestan da mora napustiti Sinj ako \u017eeli napredovati. I opet se na\u0161ao pred izborom.<\/p>\n\n\n\n
– Zavr\u0161io sam osmi razred i u Sinju se tog ljeta igrao tradicionalni turnir povodom dana Alke i Velike Gospe. Odigrao sam jako dobro, u polufinalu sam ubacio Ciboni 54, a u finalu Splitu 36 ko\u0161eva, i oba kluba su me pozvala da im se priklju\u010dim. Split mi je bio poznata sredina, pa sam otputovao s ocem u Zagreb, vidjeti \u0161to se tamo nudi. Oca i mene primili su tada\u0161nji trener Aleksandar Petrovi\u0107 i direktor Bo\u017ee Mili\u010devi\u0107, pokazali su mi dvoranu i sobe u internatu u kojima bih \u017eivio…<\/p>\n\n\n\n
– Ku\u0107i sam se vratio u dilemi, na vratima uplakana majka, a u meni pomije\u0161ane emocije i \u017eelja za ostankom ku\u0107i \u0161to je presudilo da ipak izaberem Split. Otac je radio u Splitu i svaki dan sam s njim odlazio na treninge. Bilo je naporno, ali brzo sam se uklopio u sjajnu generaciju u kojoj su igrali i Josip Sobin, bra\u0107a Ante i Mario Dela\u0161, Stipe Te\u0161ija, Ivan Re\u017ei\u0107… Trener nam je bio Ante Nazor i te smo godine bili tre\u0107i na kadetskom prvenstvu Hrvatske. U polufinalu nas je pobijedio Zadar, ali smo im se revan\u0161irali dvije godine kasnije kada smo ih pobijedili u Jazinama pred 1.500 njihovih gledatelja i osvojili juniorsko prvenstvo Hrvatske.<\/p>\n\n\n\n
Luka je sljede\u0107u sezonu igrao za drugu mom\u010dad Splita, kalio se i \u010dekao svoju priliku, no ona nije dolazila. Odigrao je par utakmica kod Slobodana Suboti\u0107a, ali on mu je otvoreno rekao da za njega ne\u0107e imati puno prostora pored Shannona, Sumi\u0107a, \u0160arca…<\/p>\n\n\n\n
– Rekao sam mu da \u017eelim igrati i napredovati pa smo dogovorili odlazak. Najprije sam oti\u0161ao ku\u0107i u Sinj, potom u Solin te na koncu u Zrinjski iz Mostara.<\/p>\n\n\n\n
Cijelo to vrijeme Luka je bio na oku brojnih stru\u010dnjaka i izbornika.
– \u010cesto sam bio pozivan u reprezentacije mla\u0111ih uzrasta, na papiru smo bili jako dobri, no uvijek nam je netko nedostajao zbog ozljeda naj\u010de\u0161\u0107e Bojan Bogdanovi\u0107, koji je ve\u0107 tada bio u Realu i mu\u010dio se s preponama. Bio je tu i Kru\u0161lin, Mario Dela\u0161, Sobin, \u0160arlija…, stvarno jedna jako dobra generacija igra\u010da.<\/p>\n\n\n\n
I onda peh. Na tre\u0107oj pripremnoj utakmici 9. rujna 2010. u \u010citluku pukli su mu kri\u017eni ligamenti. Jedan krivi pokret, u poku\u0161aju da izbjegne blok napravio je krivi potez i popucali su mu ligamenti u koljenu. Od toga dana vi\u0161e ni\u0161ta nije bilo isto. Bio je to po\u010detak jednog novog puta, jednog novog \u017eivota, no Luka toga tada nije bio svjestan…<\/p>\n\n\n\n
– Do tada, ko\u0161arka je bila cijeli moj \u017eivot, mogu slobodno re\u0107i da sam bio profesionalac, potpuno posve\u0107en treningu i utakmicama. Brat i ja smo imali i privatnog kondicijskog trenera Franu Bogdana, radili smo posebne treninge i to mi je jako puno zna\u010dilo, no spletom \u017eivotnih okolnosti prestali smo trenirati s na\u0161im kondicijskim trenerom u godinama koje su za moju karijeru bile klju\u010dne. Tu sam jo\u0161 uvijek \u017eivio \u017eivot tipi\u010dan za sporta\u0161a, ali i za mlade ljude u\u017eivaju\u0107i u ne tako \u010destim izlascima, dru\u017eenjima s djevojkama, u svim blagodatima koje su mi se nudile, iako taj na\u010din \u017eivota u meni nije izazivao zadovoljstvo, nego naprotiv, tjeskobu, nemir, i sve ve\u0107e nezadovoljstvo.<\/p>\n\n\n\n
– U jednom trenutku, do\u0161ao sam do zida i u svojoj sobi zavapio “Bo\u017ee pomozi mi…”. I On mi je pomogao, pru\u017eiv\u0161i mi ruku preko mog brata Kre\u0161imira koga je nogometa\u0161 Antonio Rado\u0161evi\u0107 pozvao na susret u Molitvenu zajednicu “Dobri pastir”, koju je vodio biv\u0161i nogometa\u0161 Goran Grani\u0107. Bili su tu uz njega i drugi poznati nogometa\u0161i, Antoniov brat Josip Rado\u0161evi\u0107, pa Mijo Cakta\u0161, Alen Gu\u0107… Sje\u0107am se tog trenutka kao da je bio ju\u010der, brat Kre\u0161imir i ja smo bili na kupanju, na pla\u017ei na “Obojenoj svjetlosti”, i s pla\u017ee smo direktno oti\u0161li na susret molitvene zajednice.<\/p>\n\n\n\n
Luki se odmah svidjela atmosfera koja je tamo vladala.
– O Bogu i vjeri pri\u010dalo se na netipi\u010dan na\u010din, koji mi se odmah svidio. Odlazio sam na molitvene susrete svakog ponedjeljka, te sam jednom prilikom potpuno neo\u010dekivano do\u017eivio misti\u010dno i nadnaravno iskustvo, gdje sam prilikom molitve bio pro\u017eet i zahva\u0107en Duhom Svetim. Cijelo moje tijelo obuzimala je toplina a moje srce obuzela je Bo\u017eja ljubav koja je iz njega izgnala svaku tjeskobu i osje\u0107aj straha. Od tog trenutka otvorile su mi se duhovne o\u010di i srce te sam shvatio da je Bog \u017eiv i prisutan i da djeluje po sakramentima u Katoli\u010dkoj crkvi.<\/p>\n\n\n\n
Luka je osjetio da ga privla\u010di i sve\u0107eni\u010dki poziv, ali nije bio siguran je li to pravi put za njega.
– Osje\u0107ao sam ogroman mir i Bo\u017eju ljubav, ali u narednih godinu dana i dalje sam osje\u0107ao privla\u010dnost i prema djevojkama i \u017eivotu koji sam do tada vodio.<\/p>\n\n\n\n
I opet se na\u0161ao pred izborom, zarediti se ili nastaviti \u017eivjeti uobi\u010dajenim \u017eivotom.
– Prijatelj mi je rekao da mu je dosta i mene i mojih dilema, da se kona\u010dno moram odlu\u010diti, ili brak ili sve\u0107eni\u010dki poziv. Sam nisam pronalazio odgovor pa smo dogovorili da \u0107emo obojica postiti svakog petka, da \u0107emo biti na kruhu i vodi i moliti sve dok mi Bog ne poka\u017ee \u0161to je njegova volja, ho\u0107u li biti sve\u0107enik ili o\u017eenjeni \u010dovjek.<\/p>\n\n\n\n
Post je potrajao puna \u010detiri mjeseca.
– Jednoga dana brat Kre\u0161imir me upoznao sa sve\u0107enikom don Josipom Radi\u0107em, koji je tada bio \u017eupnik u Pola\u010di i Ra\u0161tevi\u0107u kraj Benkovca iz kojeg je rodom i moj otac. Odlu\u010dio sam upitati njega za savjet \u0161to mi je \u010diniti. Priznao sam mu da osje\u0107am veliku privla\u010dnost prema sve\u0107eni\u010dkom pozivu, ali i prema bra\u010dnom \u017eivotu. Nikad ne\u0107u zaboraviti njegove rije\u010di, kazao mi je: “To \u0161to osje\u0107a\u0161 prema \u017eenama zna\u010di da si zdrav i normalan mu\u0161karac i da stoga ima\u0161 kvalitetu da mo\u017ee\u0161 postati sve\u0107enik. Molit \u0107u za tebe\u2026”.<\/p>\n\n\n\n
Nakon tjedan dana, bilo je to 14. o\u017eujka 2015. don Josip me je ohrabrio i rekao da se zavjetujem Gospi Sinjskoj da mi pomogne prepoznati i izvr\u0161iti volju Bo\u017eju u mom \u017eivotu. Upravo sam to i u\u010dinio, oti\u0161ao sam podno slike \u010cudotvorne Gospe Sinjske i napravio zavjet. Nakon toga otputovao sam s mojim Ka\u0161telima, za koje sam tada jo\u0161 igrao, na prvenstvenu utakmicu koja se igrala na rije\u010dkoj Kozali. Danas vidim da na dan kada sam se zavjetovao Gospi Sinjskoj da me vodi putem volje Bo\u017eje, da me je Gospa ba\u0161 taj dan dovela na mjesto volje Bo\u017eje za moj \u017eivot jer evo, Bo\u017ejom providno\u0161\u0107u, moja prva sve\u0107eni\u010dka slu\u017eba bit \u0107e u Rijeci i to gdje drugdje nego li na rije\u010dkoj Kozali. Mislim da ovdje ”svaka slu\u010dajnost nije slu\u010dajna\u2026”<\/p>\n\n\n\n
Od tog trenutka ko\u0161arka je pala u drugi plan, pa iako su Ka\u0161tela imala sjajnu mom\u010dad u prvoliga\u0161koj konkurenciji, s NBA igra\u010dima Benderom i \u017di\u017ei\u0107em, Luka je izabrao sve\u0107eni\u0161tvo.
– Za vrijeme ko\u0161arka\u0161ke karijere zavr\u0161io sam magisterij na Pravnom fakultetu, no nakon \u0161to sam se priklju\u010dio i postao \u010dlan Javnog vjerni\u010dkog dru\u0161tva OMNIA DEO \u010diji su osniva\u010di don Josip Radi\u0107 i Jozefina Glasnovi\u0107, upisao sam i filozofsko teolo\u0161ki fakultet na zagreba\u010dkom Jordanovcu. Nakon pet godina sam diplomirao te postao \u0111akon pa sve\u0107enik Rije\u010dke nadbiskupije i osobni tajnik nadbiskupa Ivana Dev\u010di\u0107a. Bila je to za mene jedna velika \u010dast i prilika, blagoslov za moju daljnju formaciju, pomagati nadbiskupu u dnevnim obavezama, zadatcima, liturgiji…<\/p>\n\n\n\n
Luka je zare\u0111en 26. lipnja ove godine na rije\u010dkom Trsatu za sve\u0107enika Rije\u010dke nadbiskupije, a 28. kolovoza \u0107e biti uprili\u010dena i mlada misa u njegovoj \u017eupnoj crkvi u Sinju. U njegovoj dje\u010da\u010dkoj sobi bili su posteri Jordana, Dra\u017eena, Kuko\u010da…, danas je njegov put posve druga\u010diji. Oni koji ga bolje poznaju, u njemu i danas vide jednako sretnog mladi\u0107a, \u0161irokog osmjeha i blage naravi. Mladi\u0107a za kojeg nikad ne biste rekli da \u0107e postati sve\u0107enik, a danas, nikad ne biste rekli da je bio jako dobar ko\u0161arka\u0161.<\/p>\n\n\n\n
– Posve sam razli\u010dita osoba u odnosu na prije. Prije sam reagirao u frustraciji i inerciji, ako me netko naljutio znao sam i opsovati, a kad sam se obratio, polako mi se prestalo doga\u0111ati da ka\u017eem neku grubu rije\u010d, da nekoga uvrijedim ili da opsujem… Za mladomisni\u010dko geslo izabrao sam “Sva moja radost Ti si Gospode, Ti \u0107e\u0161 ispuniti \u017eelje srca moga.\u201c Sve \u0161to je meni bila radost, bez \u010dega \u010dovjek ne mo\u017ee po naravi i ljudskim potrebama, Bo\u017eja ljubav nadoknadi i vi\u0161estruko ispuni \u010dovjeka, da bez svega toga sam jo\u0161 sretniji i radosniji.<\/p>\n\n\n\n
Iako ga roditelji podr\u017eavaju u njegovoj odluci, prisje\u0107a se Luka da nije uvijek bilo tako.
– Izabrao sam nerazborit trenutak da im priop\u0107im odluku da \u017eelim postati sve\u0107enik. \u0106a\u0107a je ru\u010dao, majka je vadila posu\u0111e iz perilice… \u0106a\u0107i je u tom trenutku zastao zalogaj u ustima, a majka je bila u napasti da su\u0111e po\u010dne letjeti po ku\u0107i, ali na sre\u0107u ispala joj je samo krpa iz ruku. Bio je to te\u017eak trenutak za njih, nisu ni jedno ni drugo tako ne\u0161to o\u010dekivali, poglavito jer ni sami nisu prakticirali vjeru, niti su mene i brata usmjeravali na taj put. No, moja je majka pro\u0161le godine, nakon osam godina od mog obra\u0107enja susrela \u017eivog Isusa Krista i Njegovu ljubav. Ranije nije htjela i\u0107i u crkvu, a sada je svaki dan na misi i ponosna je \u0161to ima sina sve\u0107enika. \u0160to se ti\u010de brata, on je dvije godine mla\u0111i od mene, o\u017eenjen je i radostan kao otac i suprug. Ima \u010detvero djece, i on me podr\u017eava od prvoga dana, od srca mu hvala na tome.<\/p>\n\n\n\n
Poznanstva i prijateljstva iz ko\u0161arka\u0161kih vremena nedavno su ga ponovno spojila s biv\u0161im suigra\u010dima i prijateljima Damirom Ran\u010di\u0107em, Hrvojem Or\u0161uli\u0107em, Rokom Uki\u0107em…
– Damir je dobio blizance i pozvao me da ih krstim. Bila mi je to velika radost, prije svega zbog njega i njegove obitelji, ali i da vidim neke drage prijatelje koje neko vrijeme nisam vidio. I njima je bilo drago vidjeti mene, a nadam se da \u0107emo se i opet vidjeti nekom drugom prilikom ako Bog da.<\/p>\n\n\n\n
Za\u017eelio je don Luka uputiti i poruku na\u0161im \u010ditateljima.
– Vrijeme je godi\u0161njih odmora, kada se ljudi povla\u010de na more ili u planine, kad se nastoje opustiti i relaksirati, sve je to dobro i potrebno, ali mnogi se s odmora vra\u0107aju umorniji i isprazniji nego \u0161to su bili te im poslije odmora treba odmor od odmora. To je dokaz da se ljudsko srce ne mo\u017ee ni na koji drugi na\u010din ispuniti, nego s onim za \u0161to je stvoreno, a to je Bo\u017eja ljubav koja se ulijeva u ljudsko srce kada se ono \u0161irom otvori Isusu Kristu, i nebeskoj Majci Mariji.<\/p>\n\n\n\n
Izvor:24sata.hr<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Luka Klarica (32) bio je talentirani ko\u0161arka\u0161 i reprezentativac a nakon ozljede osjetio je Bo\u017eju ljubav i poziv te se zaredio na Trsatu za sve\u0107enika rije\u010dke nadbiskupije. Nakon \u0161to pro\u010ditate pri\u010du o Luki Klarici vjerojatno \u0107ete se zapitati je li vi\u0161e izgubila hrvatska ko\u0161arka ili je vi\u0161e dobila katoli\u010dka crkva. Jer, Luka je bio mlad […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":56660,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-56659","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n