Osnovno i srednjo\u0161kolsko obrazovanje, najprije na albanskom, a potom na srpskom, stekla je u rodnome gradu. Osjetiv\u0161i redovni\u010dki poziv, u dobi od 18 godina, 26. rujna 1928. krenula je put Irske kako bi se pridru\u017eila loretskim sestrama (Dru\u017eba sestara BDM od Loreta). To je bio prvi korak ka ostvarenju \u017eelje postati redovnicom koju je osjetila jo\u0161 1922. i to kao spoznaju da ima \u201epoziv za siromahe\u201c.<\/p>\n\n\n\n
U vru\u0107oj Indiji<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ubrzo je poslana u novicijat u Indiju. Tijekom plovidbe Sredozemnim morem napisat \u0107e izme\u0111u ostalih i stihove: \u201eOstavljam znance svoje, \/ Napu\u0161tam rod i rom.\/ Srce me vu\u010de moje\/ Da slu\u017eim Kristu svom.\u201c Osnovnu redovni\u010dku formaciju pro\u0161la je u Darjeelingu, gradu podno Himalaja, te prve zavjete polo\u017eila 24. svibnja 1931. uzev\u0161i, po Sv. Tereziji iz Lisieuxa, ime: sestra Terezija. Vje\u010dne je zavjete polo\u017eila na isti nadnevak \u0161est godina poslije.<\/p>\n\n\n\n Poslana je zatim u Calcuttu gdje je sve do 1948. revno vr\u0161ila slu\u017ebu nastavnice u \u0161koli za djevojke. U rujnu 1942., kako pi\u0161e u knjizi Majka Terezija, Do\u0111i budi moje svjetlo<\/em> (Verbum<\/em>, Split, 2008.), jedan je hrvatski misionar u Bengalu zabilje\u017eio: \u201eMajka Terezija bila se ozbiljno razboljela, tako te nisu gajili velike nade u njezin oporavak, no sada je ponovno na nogama i radi za desetoricu!\u201c (str. 54).<\/p>\n\n\n\n Iako ju je to poslanje radovalo, ipak joj indijsko siroma\u0161tvo nije dalo mira te je odlu\u010dila da mora ne\u0161to na tom planu u\u010diniti.<\/p>\n\n\n\n Po\u010detak Misionarki ljubavi<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nova prekretnica u njezinu \u017eivotu bio je nadnevak 10. rujna 1946. kada je u vlaku, na putu prema Darjeelingu, gdje je imala obaviti godi\u0161nje duhovne vje\u017ebe, do\u017eivjela misti\u010dni susret s Kristom, za koji \u0107e poslije kazati da je bio stvarni po\u010detak Misionarki ljubavi \u2013 kako \u0107e svoju dru\u017ebu nazvati.<\/p>\n\n\n\n Godine 1950. i formalno je ostavila loretske sestre te osnovala Misionarke ljubavi koje \u0107e \u201egasiti Kristovu \u017ee\u0111 slu\u017ee\u0107i mu u najsiroma\u0161nijima od siroma\u0161nih\u201c.<\/p>\n\n\n\n Ostalo je povijest konkretne ljubavi koja i danas \u017eivi u njezinim sestrama. Prve su pak djevojke u ovoj Dru\u017ebi zapo\u010dele novicijat 11. travnja 1951. <\/p>\n\n\n\n Ona sama otkrivala je svoju motivaciju: \u201e\u017delim postati sveta, ta\u017ee\u0107i Isusovu \u017ee\u0111 za ljubavlju i du\u0161ama. Imam jo\u0161 jednu veliku \u017eelju \u2013 podariti Majci Crkvi brojne svete iz na\u0161e Dru\u017ebe\u201c (isto, str. 176).<\/p>\n\n\n\n Cjelokupno poslanje me\u0111u siromasima donosilo je ogromne plodove, ali nipo\u0161to nije bilo bez ku\u0161nji \u2013 i na osobnoj i na javnoj razini. \u010cesto je spominjala \u201etamu\u201c u du\u0161i odnosno, kako je opisivala \u2013 Gospodinovu odsutnost, te usamljenost o \u010demu je pisala nadbiskupu Ferdinandu<\/strong> P\u00e9rieru <\/strong>i svome duhovniku Celesteu van Exemu<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Ipak, isticala je: \u201eKada hodam sirotinjskim \u010detvrtima ili ulazim u mra\u010dne rupe \u2013 ondje je Gospodin uvijek stvarno prisutan.\u201c Svoje je sestre odgajala maj\u010dinskom ljubavlju poti\u010du\u0107i ih da jedna prema drugoj budu ljubazne. \u201eDra\u017ee mi je da \u010dinite pogrje\u0161ke u ljubaznosti \u2013 nego da i \u010dudesa \u010dinite, ali u neljubaznosti\u201c (isto, str. 235).<\/p>\n\n\n\n Proro\u010dki glas i ruke ljubavi<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prvi put Indiju je napustila 25. listopada 1960. kada je na poziv organizacije Catholic Relief Service oti\u0161la na nacionalnu konvenciju Nacionalnoga vije\u0107a katoli\u010dkih \u017eena u Las Vegas. I to je smatrala “najte\u017eim \u010dinom poslu\u0161nosti\u201c \u0161to ga je ikada do tada Bogu prikazala.<\/p>\n\n\n\n Pet godina poslije, 1. velja\u010de 1965. njezina je Dru\u017eba primila papinsko priznanje \u0161to je zna\u010dilo novu prekretnicu i poticaj na jo\u0161 ve\u0107i anga\u017eman. To se zbilja i ostvarivalo jer je dru\u017eba Misionarki ljubavi 1975. ve\u0107 brojala vi\u0161e od tisu\u0107u sestara u 85 ku\u0107a rasprostranjenih u 15 zemalja svijeta.<\/p>\n\n\n\n Plodove rada Majke Terezije ubrzo je i svijet prepoznao te je 11. prosinca 1979. dobila Nobelovu nagradu za mir i tada potaknula sve da potra\u017ee one koji \u017eive u te\u0161kom siroma\u0161tvu da bi i sami postali \u201emisionari ljubavi\u201c.<\/p>\n\n\n\n![\"\"\/](\"https:\/\/www.nedjelja.ba\/upload\/image\/Iz%20zivota\/LJZO\/2020\/08\/majka-tereza2.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"\/](\"https:\/\/www.nedjelja.ba\/upload\/image\/Iz%20zivota\/LJZO\/2020\/08\/majka-tereza.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n