Zbog \u201eludog\u201c Franje mnogi su \u201epoludjeli\u201c i nasljeduju\u0107i ga, potpuno svoj \u017eivot posvetili Bogu i bratu \u010dovjeku. Jedan od njih, ako \u0107emo tako, jest i mladi fra Marko Gali\u0107, manji brat franjevac, koji odijeva svoju Hercegova\u010dku franjeva\u010dku provinciju Uznesenja Bla\u017eene Djevice Marije jer je provincijski kroja\u010d\u2026<\/p>\n\n\n\n
Ro\u0111en je 1996. u Mostaru, a djetinjstvo je proveo u \u0160irokom Brijegu gdje je zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu i gimnaziju te se pridru\u017eio Frami\u2026 To je u njegovu \u017eivotu bio po\u010detak kora\u010danja stopama Sv. Franje Asi\u0161kog koji ga je vodio gdje treba, a i dalje vodi\u2026<\/p>\n\n\n\n
Promjena \u017eivota kroz molitvu<\/strong> Slu\u017eiti Bogu<\/strong> \u201e\u0160ivanje je za mene uvijek bio \u017eenski posao. Mama je ku\u0107i imala \u0161iva\u0107i stroj te nam je stalno ne\u0161to krpila i popravljala. Nikada mi ni na pamet nije palo da bih se ja mogao time baviti. Naravno da posao kojim se bavim nije primarna stvar u mom \u017eivotu. Prije svega sam redovnik koji \u017eeli cijeli svoj \u017eivot posvetiti Bogu i njemu slu\u017eiti. Posve\u0107uju\u0107i svoj \u017eivot kroz tihi i skroviti \u017eivot u samostanu, posve\u0107ujemo cijeli svijet, na jedan nevidljiv na\u010din, a \u0161ivanje habita do\u0161lo je spontano\u201c, kazao je na\u0161 sugovornik uvode\u0107i nas u taj \u201esvoj\u201c svijet…<\/p>\n\n\n\n Odijeva fratre<\/strong> Kazao je kako je brzo nau\u010dio glavne stvari te je za dva mjeseca tra\u017eio da mu provincija nabavi strojeve kako bi mogao po\u010deti \u0161ivati sam u njihovu samostanu u Dubravi. Spomenuo je da je koliko je nau\u010dio uz svoga u\u010ditelja fra Zdravka, toliko zapravo nau\u010dio i sam.<\/p>\n\n\n\n \u201eKad si sam, nema\u0161 koga pitati, nego poku\u0161ava\u0161 dok ne ispadne dobro. I stvarno je istinita ona da bez iskustva nema dobra majstora. Primjer: s po\u010detnih pet dana, koliko mi je trebalo da sa\u0161ijem jedan habit, danas mi treba dan i pol, odnosno 12 radnih sati. A o ljepoti habita, u usporedbi na po\u010detne, da i ne pri\u010dam. Tako je po\u010dela moja avantura sa \u0161ivanjem. I brzo je proletjelo tri i pol godine koliko ve\u0107 radim taj posao. S vremenom sam ga zavolio i danas s puno ljubavi ‘odijevam’ svoje fratre\u201c, zadovoljno je istaknuo na\u0161 sugovornik.<\/p>\n\n\n\n Finese<\/strong> \u201e\u0160ivanje je na neki na\u010din vrsta umjetnosti u kojoj svojim rukama uvijek stvara\u0161 novo djelo, novi odjevni predmet, u mom slu\u010daju novi habit. Kad \u010dovjek ne\u0161to voli, automatski mu to postaje lak\u0161e raditi. Iako se s vremenom zasitimo svega. Nekada bude najte\u017ee zapo\u010deti raditi. To je svojevrsni trening volje. Svojevrsna borba s lijeno\u0161\u0107u. Na to nas i Sv. Franjo opominje u svom Pravilu, u poglavlju o radu. On opominje bra\u0107u da svoj posao obavljaju vjerno i predano tako da odstrane nerad i lijenost koja je neprijatelj du\u0161e. Ali isti\u010de da ne ugase duh svete molitve i pobo\u017enosti \u010demu sve ostalo vremenito treba slu\u017eiti. Tako da najva\u017eniji dio dana svakom franjevcu mora biti molitva, a posao tek slu\u017ei kao sredstvo posve\u0107ivanja njegova \u017eivota\u201c, objasnio je manji brat franjevac.<\/p>\n\n\n\n Kada govorimo o materijalu za \u0161ivanje, kazao je kako trenutno naru\u010duju platno iz Italije, koje \u010dini mje\u0161avina vune i poliestera. No, ima i fratara koji sami sebi kupuju platno, biraju boju i sastav. Prema konstitucijama, boja njihova habita treba biti sme\u0111a ili tamnosiva. Glede debljine materijala, neki vole deblje, a neki tanje habite. Tako\u0111er, uz habite \u0161ije i redovni\u010dke pla\u0161teve i prsluke, te je istaknuo kako voli raditi nove stvari pa je \u0161ivao i albe za sve\u0107enike. \u201eAli previ\u0161e imam posla s habitima da bih intenzivno uz to \u0161ivao jo\u0161 ne\u0161to\u201c, simpati\u010dno je dodao fra Marko te nam je otkrio pone\u0161to i o naru\u010diteljima \u201es posebnim zahtjevima\u201c.<\/p>\n\n\n\n \u201eUvijek postoje ljudi koji \u0107e u svemu prona\u0107i zamjerku. Svaki habit je izra\u0111en prema to\u010dno odre\u0111enim mjerama. Kada fratar do\u0111e na mjerenje, pitam \u0161to voli i koje su njegove \u017eelje. Naj\u010de\u0161\u0107e se to odnosi na broj d\u017eepova u habitu. Standard je tri d\u017eepa, ali nekima ih znam napraviti i po \u0161est na jednom habitu\u201c, kazao je fratar Gali\u0107.<\/p>\n\n\n\n Ne postati biznismen<\/strong> Dakako, \u017eeljeli smo uvidjeti i koliko fra Marku ovaj rad poma\u017ee rasti u vjeri. Tako nam je otkrio kako mu dok \u0161iva, \u010desto na pamet padne kako je Isus uz Josipa u\u010dio stolarski zanat… \u201eTrudim se moliti za fratra za kojega radim habit \u2013 budu to kratki zazivi koje volim ponavljati. U duhovnosti se to naziva strjelovita molitva. ‘Gospodine Isuse Kriste, smiluj se meni grje\u0161niku!’, zaziv je koji volim ponavljati dok radim. Prije svega uzor mi je Sveti Franjo Asi\u0161ki. Zbog njega sam i do\u0161ao u Franjeva\u010dki red. Tako jednostavan i skroman, a tako dubok i neshva\u0107en. I volim uvijek re\u0107i da mi se radi tog ‘ludog’ Franje cijeli \u017eivot promijenio. Naravno, tu su i trojica kroja\u010da na\u0161e provincije koji su \u0161ivali habite prije mene: fra Fabijan Kordi\u0107, fra Bono Anda\u010di\u0107 i fra Nikola Pand\u017ei\u0107\u201c, skromno je dodao fra Marko koji dane provodi u prostoru na tre\u0107em katu samostana Sv. Petra i Pavla u Mostaru, koji je zaista pravi umjetni\u010dki atelje ispunjen svjetlo\u0161\u0107u, radom i duhovno\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
U tradicionalnoj hercegova\u010dkoj obitelji majke Marine ioca Kre\u0161e, fra Marko je drugo dijete \u2013 ima stariju sestru Kristinu te mla\u0111eg brata Antonija, a kako je spomenuo \u2013 mali gradi\u0107 i mirna ulica obilje\u017eili su njegovo djetinjstvo. \u201eIako sam bio stidljivo i srame\u017eljivo dijete, \u010desto sam znao s prijateljima igrati razne sportove, otkrivati nove \u0161umske staze i zabavljati se. Kad sam upisao gimnaziju na \u0160irokom Brijegu, upisao sam se i u Framu. Nisam bio ni svjestan koliko \u0107e mi promijeniti \u017eivot. Prve dvije godine bio sam manje aktivan. No, ljeto nakon drugoga razreda donijelo je mnoga pitanja na koja nisam znao odgovor. Pitanja o smislu svega \u0161to radim i na\u010dinu na koji \u017eivim potaknula su me na traganje za najve\u0107im Smislom. Na to me je nagnalo kampiranje Frame Hercegovine na Blidinju. Tu sam shvatio za\u0161to se Franjo volio povla\u010diti u prirodu na molitvu i u samo\u0107u. \u017divot mi se po\u010deo mijenjati kroz molitvu. U tre\u0107em razredu izabran sam za predsjednika, \u0161to me je jo\u0161 vi\u0161e pribli\u017eilo fratrima. Dvije godine sam obavljao tu slu\u017ebu. Kroz Framu sam najvi\u0161e i upoznao Franju Asi\u0161koga, i na neki na\u010din zaljubio se u njegov \u017eivot. S vremenom me je to po\u010delo privla\u010diti. Iako sam karakterom vi\u0161e naginjao nekom mona\u0161kom, stro\u017eem redu, Franjo me je o\u010darao svojim primjerom, te sam na kraju odlu\u010dio biti manji brat franjevac\u201c, ispri\u010dao nam je fra Marko.<\/p>\n\n\n\n
Ono \u010dime se bavi ovaj mladi fratar, kao \u0161to smo spomenuli, jest kroja\u010dki posao. A kako smo \u010duli, habitima koje on sa\u0161ije svi su zadovoljni \u2013 kako u provinciji, tako i \u0161ire. Ovo nije, rekli bismo, uobi\u010dajena djelatnost i kroja\u010da habita nema toliko puno, pa nas je zbog toga jo\u0161 vi\u0161e zanimalo fra Markovo vi\u0111enje svega toga.<\/p>\n\n\n\n
Naime, kad su njegovi poglavari vidjeli kako je ustrajan u \u017eelji biti brat, odlu\u010dili su da ne ide na teolo\u0161ki fakultet, nego nau\u010di neki zanat. \u201eTo je bila i moja \u017eelja. Provincijal mi je predlo\u017eio nekoliko djelatnosti kojima bih se mogao baviti. Gledao je \u0161to je najpotrebnije za \u017eivot provincije. Na prvom mjestu bio je arhivar, a zatim kroja\u010d habita. Naravno da sam oboje prihvatio, iako mi je vi\u0161e odgovaralo \u0161ivanje. Zvu\u010dalo je zanimljivije. I providno\u0161\u0107u Bo\u017ejom, te godine u Zagrebu nije bilo te\u010daja za arhivara, pa sam predlo\u017eio provincijalu da vikendom idem na sustavni studij duhovnosti, a kroz tjedan u\u010dim \u0161ivati habite. On je na to pristao\u201c, ispri\u010dao je mladi fratar koji je ubrzo potom imao susret s fra Zdravkom Jakobovi\u0107em, dugogodi\u0161njim kroja\u010dem habita za Franjeva\u010dku provinciju Sv. \u0106irila i Metoda u Zagrebu. \u201e’Idu\u0107i ponedjeljak zapo\u010det \u0107e\u0161 u\u010diti \u0161ivati habite’, rekao mi je. Jedva sam \u010dekao po\u010deti. Bilo je to za mene novo iskustvo i velik izazov. Sve je izgledalo tako jednostavno i lako dok nisam po\u010deo. Po\u010detak je najte\u017ei. Volio bih sve nau\u010diti za jedan dan, ali ne ide. Volio bih da sve ispadne kako sam zamislio u glavi, i onda se razo\u010dara\u0161 kad vidi\u0161 da ne ispadne tako. \u010cesto sam pomi\u0161ljao da odustanem\u201c, priznao je fra Marko koji je, kako ka\u017ee, malo po malo zatim napredovao, iako mu se nije tako \u010dinilo.<\/p>\n\n\n\n
Saznali smo i kako fra Marko poglavito \u0161ije habite za svoju provinciju, ali i fratri iz drugih provincija znaju naru\u010diti kod njega. Tako\u0111er, radio je i poneki habit za druge zajednice, odnosno druge krojeve, ali usredoto\u010dio se na franjeva\u010dke.<\/p>\n\n\n\n
Otkrio nam je i kako je imao raznih prijedloga i ideja \u0161to bi jo\u0161 mogao \u0161ivati, a \u0161to su mu predlagali drugi uvidjev\u0161i ljepotu njegovih habita. \u201eJedan biskup mi je govorio da obvezno po\u010dnem \u0161ivati misno ruho te reverende i kolar ko\u0161ulje. Drugi su mi govorili da se oku\u0161am s mu\u0161kim odijelima i kaputima. Sve je to lijepo, pone\u0161to bih od toga i volio raditi, ali jednostavno nedostaje vremena. \u010cesto se \u010dovjek na\u0111e u zamci da uzme na sebe 100 stvari pa iscrpi sam sebe i zaboravi ono bitno. Od puno posla dogodi se ono na \u0161to je Franjo upozorio \u2013 zanemari se duh svete molitve. Tako, malo po malo, \u010dovjek prestaje biti Bogu posve\u0107ena osoba, a postaje biznismen, stroj za proizvodnju. Va\u017eno je da \u010dovjek upozna sebe, svoje sposobnosti i rasporedi svoje vrijeme. To je umije\u0107e \u017eivljenja, rasporediti dan koji je pred tobom\u201c, posvijestio je na\u0161 sugovornik te dodao kako ima posla kroz cijelu godinu, ali se on ipak malo intenzivira u prolje\u0107e kada treba \u0161ivati habite za redovni\u010dko odijevanje, sve\u0107eni\u010dko re\u0111enje i do\u017eivotne zavjete…<\/p>\n\n\n\n