Vremenska prognoza za New York tog utorka 11. rujna 2001. bila je savr\u0161ena. Predivan dan babljeg ljeta pretvorit \u0107e se u jedan od najmra\u010dnijih dana u povijesti Sjedinjenih Dr\u017eava.<\/p>\n\n\n\n
Oko osam sati ujutro, dok su se mnogi \u017eurili u svoje urede na Wall Streetu kojim su dominirali tornjevi blizanci Svjetskog trgova\u010dkog centra (WTC), 19 ve\u0107inom saudijskih d\u017eihadista bliskih teroristi\u010dkoj mre\u017ei Al Kaidi ve\u0107 su pro\u0161li sigurnosne kontrole na zra\u010dnim lukama u Bostonu, Washington-Dullesu i Newarku.<\/p>\n\n\n\n
Bili su naoru\u017eani malenim no\u017eevima i reza\u010dima koji su se tada jo\u0161 smjeli unijeti u kabine i ukrcali su se u \u010detiri putni\u010dka zrakoplova za Kaliforniju, s misijom da ih otmu i napadnu samo srce prve svjetske sile.<\/p>\n\n\n\n
Joseph Dittmar (44), stru\u010dnjak za osiguranja s bazom u Chicagu, stigao je na 105. kat ju\u017enog tornja WTC-a na sastanak zakazan za 8,30. Sastanak u prostoriji bez prozora kasnio je kada su svjetla po\u010dela treptati i ugasila se. Bilo je 8,46 sati.<\/p>\n\n\n\n
Boeing 767 American Airlinesa koji je poletio u 7.59 sati iz Bostona za Los Angeles s 92 putnika uklju\u010duju\u0107i petoricu otmi\u010dara, upravo je udario u sjeverni toranj, izme\u0111u 93. i 99. kata.<\/p>\n\n\n\n
Najgore sekunde u \u017eivotu<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dittmar i njegove kolege to su shvatili tek kad su stigli do prozora na 90. katu, nakon \u0161to im je re\u010deno da napuste prostoriju za sastanke.<\/p>\n\n\n\n \u201eTo je bilo 30, 40 najgorih sekundi u mojem \u017eivotu (\u2026) gledati te goleme crne rupe u zgradi, crveni plamen kakav nikad nisam vidio u \u017eivotu i oblake sivog i crnog dima. Vidio sam ljude izba\u010dene u ambis\u2026 zastra\u0161uju\u0107e, stra\u0161no. Jako sam se bojao\u201d, rekao je, jedva suspre\u017eu\u0107i suze.<\/p>\n\n\n\n Mnogi pored njega promatrali su \u0161to se doga\u0111a \u201ekao hipnotizirani\u201d. On nije \u017eelio ostati vi\u0161e niti sekundu dulje i uputio se niz stube, \u0161to mu je spasilo \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n U podno\u017eju tornjeva, chef Michael Lomonaco iza\u0161ao je iz podzemnog trgova\u010dkog centra WTC-a. U posljednji trenutak odlu\u010dio je navratiti k opti\u010daru kako bi promijenio staklo na nao\u010dalama, prije nego se popne na 107. kat sjevernog tornja u svoj presti\u017eni restoran \u201cWindows on the World\u201d.<\/p>\n\n\n\n Trgova\u010dki centar tada se \u010dudno zatresao. Stigav\u0161i na povr\u0161inu, Lomonaco je u\u017easnuto promatrao vrh sjevernog tornja u plamenu. \u201eMogao sam vidjeti ljude kako ma\u0161u s bijelim stolnjacima na prozorima restorana\u201d, prisje\u0107a se. \u201eBilo je stravi\u010dno\u201d.<\/p>\n\n\n\n Pomislio je da se dogodila neka nesre\u0107a. Isto su mislili i Dittmar i tisu\u0107e ljudi u New Yorku, gdje su televizijske postaje doga\u0111aj ve\u0107 prenosile u\u017eivo.<\/p>\n\n\n\n Ameri\u010dki predsjednik George W. Bush za \u2018nesre\u0107u\u2019 za doznao za posjeta osnovnoj \u0161koli na Floridi.<\/p>\n\n\n\n Amerika je napadnuta<\/strong><\/p>\n\n\n\n U ju\u017enom tornju Dittmar i njegove kolege obavije\u0161teni su putem zvu\u010dnika da nema potrebe za evakuacijom: njihova zgrada nije pogo\u0111ena, sigurni su, re\u010deno im je.<\/p>\n\n\n\n Dittmar je to zanemario i nastavio se spu\u0161tati. Stigav\u0161i na 78. kat, kolege su ga pozvali da u\u0111e u dizalo i spusti se u prizemlje. Nije poslu\u0161ao i nastavio je stubama. \u201eNegdje izme\u0111u 74. i 75. kata, stubi\u0161te se po\u010delo sna\u017eno njihati. Odvojilo se od zida, stepenice su nam se njihale pod nogama poput valova, osjetio se val vru\u0107ine, osjetio se kerozin\u201d.<\/p>\n\n\n\n Dittmar je s dvoje kolega naga\u0111ao o tome \u0161to se moglo dogoditi. Nije im palo na pamet da se drugi zrakoplov, let 175 United Airlinesa koji su tako\u0111er oteli d\u017eihadisti upravo zaletio u njihov neboder, tik iznad njih, izme\u0111u 77. i 85. kata.<\/p>\n\n\n\n Bilo je 9,03 sati. Ameri\u010dki predsjednik George W. Bush koji je \u010ditao pri\u010du u\u010denicima na Floridi, doznao je od svojeg \u0161efa kabineta da je \u201eAmerika napadnuta\u201d.<\/p>\n\n\n\n Predsjednik je prekinuo posjet. U kratkoj izjavi kazao je da je rije\u010d o teroristi\u010dkom napadu.<\/p>\n\n\n\n Znali su da se ne\u0107e vratiti<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dittmar i njegovi kolege nastavili su se spu\u0161tati. Na 31. katu susreli su vatrogasce i spasila\u010dke ekipe koji su se penjali na vi\u0161e katove. \u201eU pogledu im se vidjelo da znaju da se ne\u0107e vratiti\u201d, rekao je.<\/p>\n\n\n\n U prizemlje je stigao nakon otprilike 50 minuta, tlo je bilo puno \u010deli\u010dnih \u017eica, cementa i mrlja krvi. \u201eZnali smo \u0161to je to\u201d, rekao je.<\/p>\n\n\n\n Slike ljudi, \u017eivih buktinja koje padaju u ponor, bit \u0107e me\u0111u najgorima tog dana.<\/p>\n\n\n\n Iza\u0161li su na ulicu i hodali nekoliko minuta prije nego su iza sebe \u010duli zaglu\u0161uju\u0107u buku ru\u0161enja ju\u017enog tornja koji netom napustili. I gotovo istog trena \u201ekrik\u201d tisu\u0107a Njujor\u010dana.<\/p>\n\n\n\n Bilo je 9,59 sati kada je Al Kim (37), \u010dlan ekipe hitne pomo\u0107i iz Brooklyna stigao kod WTC-a kako bi pomogao u evakuaciji ozlije\u0111enih u hotel Marriott, koji se nalazio izme\u0111u tornjeva.<\/p>\n\n\n\n Izbjegao je smrt u posljednji trenutak. \u201eVi\u0161e nisam mogao disati, toliko je u zraku bilo dima. Sje\u0107am se da sam usta prekrio ko\u0161uljom. Nisam vidio \u010dak ni ruke ispred o\u010diju\u201d, rekao je za AFP posjetiv\u0161i ljetos, prvi put, Memorijalni centar napada 11. rujna, nekoliko koraka od mjesta na kojem je zamalo poginuo.<\/p>\n\n\n\n Vru\u0107ina koju je prouzro\u010dilo ru\u0161enja tornja spalila mu je nosnice, obrve. Tijelo mu je svo bilo prekriveno debelim slojem pepela.<\/p>\n\n\n\n Najsigurnije mjesto na svijetu<\/strong><\/p>\n\n\n\n Drama se nije odvijala samo u New Yorku.<\/p>\n\n\n\n Ameri\u010dka agencija za zra\u010dni promet (FAA) u 9.25 sati zatvorila je ameri\u010dki zra\u010dni prostor i zabranila polijetanja zrakoplova, prvi put u povijesti.<\/p>\n\n\n\n To je bilo prekasno za let 77 American Airlinesa. U rukama petorice otmi\u010dara, ve\u0107 je krenuo prema Washingtonu.<\/p>\n\n\n\n U Pentagonu, sjedi\u0161tu ameri\u010dkog ministarstva obrane nedaleko od Washingtona, Karen Baker (33) mislila je da se nalazi na \u201enajsigurnijem mjestu na svijetu\u201d.<\/p>\n\n\n\n Dok se ta stru\u010dnjakinja za krizne komunikacije vra\u0107ala u svoj ured, s kavom i kroasanima, to se uvjerenje naglo rasplinulo. \u201e\u010cuo se glasan \u2018bum\u2019 i osjetio udar\u201d, prisje\u0107a se. \u201eU prvom trenutku mislili smo da je bomba\u201d. Bilo je 9.37 sati kad je let 77 s 53 putnika i \u0161estero \u010dlanova posade udario u zapadno pro\u010delje Pentagona.<\/p>\n\n\n\n Borba s otmi\u010darima u zraku<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nalog FAA stigao je prekasno i za let 93 United Airlinesa, koji je krenuo iz Newarka u New Jerseyju za San Francisco. Tad je ve\u0107 bio iznad Ohija. \u010cetvorica otmi\u010dara, koja su sjedila u prvom razredu, upala su u pilotsku kabinu kako bi zrakoplov skrenuli prema Washingtonu.<\/p>\n\n\n\n U njemu je bilo 33 putnika i sedmero \u010dlanova posade koje su otmi\u010dari prisilili da se premjeste u stra\u017enji dio zrakoplova. Mnogi su nazvali bli\u017enje mobitelima, doznav\u0161i u me\u0111uvremenu da su se dva oteta zrakoplova zaletjela u Svjetski trgova\u010dki centar.<\/p>\n\n\n\n Skupina putnika odlu\u010dila je napasti kokpit, ali \u010dekali su da zrakoplov do\u0111e iznad ruralnog podru\u010dja za kretanje u akciju. Sve dok jedan od njih, Todd Beamer, razgovaraju\u0107i na telefonu s operaterkom na tlu, nije kazao: \u201eSpremni ste? OK, krenimo!\u201d<\/p>\n\n\n\n Borba je trajala \u0161est minuta: dok su oni poku\u0161avali preuzeti kontrolu nad kokpitom, otmi\u010dari su poku\u0161ali prekinuti opskrbu kisikom i nagnuli su zrakoplov kako bi putnici izgubili ravnote\u017eu.<\/p>\n\n\n\n Dok je zrakoplov letio sve ni\u017ee, jedan od putnika, Edward Felt, uspio je iz toaleta dobiti na liniji broj hitne slu\u017ebe 911.<\/p>\n\n\n\n Njegov poziv bit \u0107e jedan od posljednjih. Otmi\u010dari, svjesni da ne\u0107e sti\u0107i do Washingtona, odlu\u010dili su sru\u0161iti zrakoplov.<\/p>\n\n\n\n Lete\u0107i brzinom od 900 kilometara na sat, Boeing 757, pun kerozina, eksplodirao je nad \u0161umovitim podru\u010djem na zapadu Pennsylvanije, 250 kilometara od Washingtona. Bilo je 10.03 sati.<\/p>\n\n\n\n Gordon Felt, brat Edwarda Felta, na sjeveru dr\u017eave New York upravo je zatvarao ljetni kamp za autisti\u010dnu djecu. Suradnik mu je kazao za dramu koja se doga\u0111a kod WTC-a. Kao i milijuni ljudi u zemlji i svijetu, pohrlio je pred televizor. Ni ne pomisliv\u0161i da \u0107e ga doga\u0111aji izravno pogoditi.<\/p>\n\n\n\n Kad ga je malo poslije nazvala \u0161ogorica da mu ka\u017ee da je Edward na letu 93 i da nema vijesti o njemu, poku\u0161ao je nazvati brata mobitelom. \u201eEd, kada sleti\u0161, nazovi nas, brinemo se\u201d.<\/p>\n\n\n\n Bijeg s Manhattana<\/strong><\/p>\n\n\n\n Na Wall Streetu, u 10.28 sati, nakon \u0161to je gorio 102 minute, sru\u0161io se i sjeverni toranj WTC-a. Uz zvuk zavijanja sirena ljudi su bje\u017eali pred golemim oblakom krhotina i dima koji je obavio \u010detvrt, a gradona\u010delnik Rudy Giuliani pozvao je sugra\u0111ane da \u201eostanu mirni i ako je mogu\u0107e napuste Donji Manhattan\u201d.<\/p>\n\n\n\n U pomo\u0107 su prisko\u010dili deseci brodova, trajekata, ribarskih brodica i jahti, koji su evakuirali do 500.000 ljudi. Tisu\u0107e drugih su hodale, ponekad satima, bje\u017ee\u0107i prema bruklinskom mostu na istoku ili na sjever Manhattana.<\/p>\n\n\n\n Spasioci, koji su pristizali od svuda, tragali su za pre\u017eivjelima u pu\u0161e\u0107im ru\u0161evinama tornjeva.<\/p>\n\n\n\n Tik pred uru\u0161avanje sjevernog tornja, Al Kim i drugi spasioci uspjeli su iz ru\u0161evina spasiti vatrogasca Kevina Sheu. On je jedini pre\u017eivio od 12 kolega iz svoje brigade.<\/p>\n\n\n\n Chef Lomonaco poku\u0161ao je sastaviti popis radnika koji su bili u restoranu u vrijeme katastrofe. S mnogima se nije moglo stupiti u kontakt. Trebali su mu dani da utvrdi da ih je bilo 72, od ukupno 450. Nitko od njih nije pre\u017eivio.<\/p>\n\n\n\n George Bush uputio su u me\u0111uvremenu u Washington predsjedni\u010dkim zrakoplovom Air Force One, ali je morao promijeniti plan. Glavni grad nije bio siguran. Sletio je u zra\u010dnoj bazi u Louisiani. Spasila\u010dke ekipe i novinari po\u010deli su ru\u0161evine tornjeva blizanaca nazivati \u201eGround Zero\u201d. Jo\u0161 se nitko nije usudio procijeniti koliko ima mrtvih premda je ve\u0107 bilo jasno da je rije\u010d o najve\u0107em koordiniranim teroristi\u010dkom napadu u povijesti.<\/p>\n\n\n\n Gordon Felt primio je novi poziv svoje \u0161ogorice \u2013 na letu 93 nema pre\u017eivjelih. Morao je vijest prenijeti svojoj majci.<\/p>\n\n\n\n Joseph Dittmar, nakon \u0161to je proveo nekoliko sati u stanu prijateljice u blizini Wall Streeta prikovan za televiziju, imao je samo jedno na umu \u2013 oti\u0107i iz New Yorka. U kasno poslijepodne ukrcao se u prepun metro, koji je po\u010deo voziti nakon sat i pol prekida i potom u vlak za Philadelphiju.<\/p>\n\n\n\n U vlaku je vladala potpuna ti\u0161ina. Svi su bili u \u0161oku. Kada je oko 19 sati stigao kod svojih roditelja, majka ga je zagrlila. \u201eDijete moje, dijete moje\u201d, ponavljala mu je, iako je on ve\u0107 bio djed.<\/p>\n\n\n\n Sru\u0161io se od umora i propustio obra\u0107anje Georgea W. Busha u 20,30 sati: ameri\u010dki predsjednik kazao je da je poginulo nekoliko tisu\u0107a ljudi. To\u010dno 2753 u WTC-u, 184 u Pentagonu i 40 u Shanksvilleu.<\/p>\n\n\n\n I upozorio da u lovu na krivce SAD ne\u0107e praviti razliku izme\u0111u terorista i onih koji su ih \u0161titili. \u201eNitko od nas ne\u0107e zaboraviti taj dan, ali idemo dalje i branit \u0107emo slobodu i sve \u0161to je dobro i pravedno u na\u0161em svijetu\u201d, zaklju\u010dio je.<\/p>\n\n\n\n Vrativ\u0161i se ku\u0107i Karen Baker postala je svjesna veli\u010dine katastrofe grle\u0107i svojeg supruga i dva mala sina. \u201eNapetost ih je dovela do ruba i jecali su. Bilo je zaista te\u0161ko gledati\u201d.<\/p>\n\n\n\n Al Kim vratio se ku\u0107i u Brooklyn tek oko pono\u0107i. Otu\u0161irao se, prilegao nekoliko sati i rano ujutro krenuo. \u201eTrebalo je puno toga u\u010diniti, i\u0107i na pogrebe (\u2026.) Nije bilo vremena za razmi\u0161ljanje\u201d.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Vremenska prognoza za New York tog utorka 11. rujna 2001. bila je savr\u0161ena. Predivan dan babljeg ljeta pretvorit \u0107e se u jedan od najmra\u010dnijih dana u povijesti Sjedinjenih Dr\u017eava. Oko osam sati ujutro, dok su se mnogi \u017eurili u svoje urede na Wall Streetu kojim su dominirali tornjevi blizanci Svjetskog trgova\u010dkog centra (WTC), 19 ve\u0107inom […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":62170,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-62169","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n
Ground Zero<\/p>\n\n\n\n