Kao po\u010detak franjeva\u010dke misije u Bosni uzima se 23. o\u017eujak 1291., stoga se danas, 23. o\u017eujka 2021. napunilo 730 godina otkako Bosna ima svoje ujake\u2026<\/p>\n\n\n\n
Tim povodom Nedjelja.ba donosi tekst objavljen na stranici Franjeva\u010dke teologije u Sarajevu:<\/p>\n\n\n\n
Prvo trebamo znati da je bosanska dr\u017eava u 13. stolje\u0107u bila prostor od Ivan planine do Vla\u0161i\u0107a i od Sane do Drine.
Papa Nikola IV. izdaje pismo Prae cunctis nostrae mentis 23. o\u017eujka 1291. kojim tra\u017ei od provincijskog ministra franjeva\u010dke provincije koja se nalazila na podru\u010dju hrvatskih zemalja da po\u0161alje u Bosnu vje\u0161tu, uzornu, u\u010denu bra\u0107u koja poznaju jezik bosanskog naroda, a njihova temeljna zada\u0107a bila je iskorjenjivanje krivovjerja koje se rasprostranilo. Stoga se 23. o\u017eujak 1291. uzima kao po\u010detak franjeva\u010dke misije u Bosni. \u010cast da budu prvi fratri misionari na bosanskom tlu dobila su dva dalmatinska fratra, fra Marin i fra Ciprijan.<\/p>\n\n\n\n
Od tada je broj fratara rastao iz dana u dan. Vrlo brzo dolazi do sukoba izme\u0111u franjevaca i dominikanaca \u010dija je misija po\u010dela prije fratarske\u2026 U tom slu\u010daju 1330. papa Ivan XXII. presudio je u korist franjevaca, a dominikanska prisutnost je slabila. Samo desetak godina nakon toga u Bosnu dolazi generalni ministar franjeva\u010dkog reda Gerardo Odonis koji je bio u vizitaciji u hrvatskim i ugarskim zemljama, pri tom prolazi kroz Bosnu i sastaje s bosanskim banom Stjepanom II. Kotromani\u0107em. Nakon sastanka odlu\u010duje u Bosni osnovat vikariju. Vikarija pravno po\u010dinje postojat na Generalnom kapitulu reda 4. lipnja 1340. Velikom reformom u franjeva\u010dkom redu 1517. Bosanska vikarija podi\u017ee se na rang provincije.<\/p>\n\n\n\n
Od fra Marina i fra Ciprijana do danas pro\u0161lo je 730 godina, od srednjovjekovne bosanske dr\u017eave, preko Osmanlijskog Carstva, Austrougarske monarhije, Kraljevine Jugoslavije, NDH, socijalisti\u010dke Jugoslavije do ponovo samostalne Bosne i Hercegovine, mnogo toga se promijenilo u Franjeva\u010dkoj provinciji Bosni Srebrenoj. Mnogo toga se promijenilo od granica koje su nekada sezale od Jadranskog mora do Transilvanije u Rumunjskoj, a danas su od Vrana do Save i od Une do Drine.<\/p>\n\n\n\n
Broj fratara tako\u0111er se mijenjao. Nakon Be\u010dkog rata u Bosni je ostalo samo 29 fratara, a danas ih je vi\u0161e od 280, od ona tri samostana do dana\u0161njih 17.<\/p>\n\n\n\n
Mnogo toga se mijenjalo, ali jedno nikada, a to je povezanost i kr\u0161\u0107anska ljubav izme\u0111u bosanskih ujaka i njihovog bosanskog puka. Povezanost i ljubav nisu nastale preko no\u0107i, one su se gradile godinama kroz tamne i hladne zatvorske tamnice, kroz gladne godine, godine u kojima su vladale kuge, gripe i COVID-i.<\/p>\n\n\n\n
Na kraju, ujaci su svoju vjeru znali zape\u010datiti i svojom krvlju \u2013 od viso\u010dkih i olovskih mu\u010denika, preko fra Lovre Milanovi\u0107a do fra Nikice, fra Leona i fra Vjeke.<\/p>\n\n\n\n
Kako ne bi netko mislio da su tu bili samo patnici i mu\u010denici, bilo je tu i intelektualaca i mislilaca, te da su \u017eivjeli negdje pod nebom zapadne Europe sigurno bi ostavili puno dublji trag u svjetskoj filozofiji i teologiji. Ne mo\u017eemo ne spomenuti velikane poput fra Pavla Posilovi\u0107a, fra Matije Divkovi\u0107a, fra Jurja Dragi\u0161i\u0107a, fra Ignacija Gavrana, fra Bonifaca Badrova i tako bi se moglo nabrajat u nedogled.
Bilo je i onih koji su svojim \u017eivotom svaki dan svjedo\u010dili Evan\u0111elje poput dobrog biskupa Mileti\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Franjeva\u010dku provinciju Sv. Kri\u017ea \u2013 Bosnu Srebrenu danas povijaju neki novi problemi, ali ona se i dalje ne da saviti\u2026
Zavr\u0161it \u0107emo rije\u010dima pokojnog fra \u0160ime \u0160imi\u0107a: \u201eLijepa je na\u0161a Bosna, i Bog je nad njom prosuo sve svoje blagoslove, jer nema toga blaga koje ne krije njezino tlo, ljepote koja ne resi njezine ravni i planine\u2026 U tu je Bosnu franjeva\u010dki red utkao dio svoje sudbine, do\u0161ao je habit asi\u0161kog Poverella u njezine doline, verao se zelenim proplancima, kisnuo na strmim liticama i skrivao po klancima jadikovcima. I kako Bosna \u017eivi, \u017eelio bih da s njom i u njoj uvijek \u017eivi pleme Franjinih sinova s Radosnom Rije\u010dju na usnama i sna\u017enom vjerom u Raspetoga.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Izvor:nedjelja.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kao po\u010detak franjeva\u010dke misije u Bosni uzima se 23. o\u017eujak 1291., stoga se danas, 23. o\u017eujka 2021. napunilo 730 godina otkako Bosna ima svoje ujake\u2026 Tim povodom Nedjelja.ba donosi tekst objavljen na stranici Franjeva\u010dke teologije u Sarajevu: Prvo trebamo znati da je bosanska dr\u017eava u 13. stolje\u0107u bila prostor od Ivan planine do Vla\u0161i\u0107a i […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":6329,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-6328","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n