\u0160vora je desetak godina plivala u sjevernom Jadranu, ali je 2014. uginula od starosti. Od tada pripadnika njezine u vrste u hrvatskom moru nema, kao \u0161to ih dugo nije bilo ni prije nje. <\/p>\n\n\n\n
Ali kad bi u svakom dijelu Jadrana bilo nekoliko oto\u010di\u0107a, pla\u017ea i pe\u0107ina kojima ljudi ne bi imali pristup, sredozemna medvjedica mogla bi se vratiti, ka\u017ee Dra\u0161ko Holcer iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja <\/p>\n\n\n\n
“Morski \u010dovik”, kako medvjedicu \u010desto zovu, najrje\u0111i je tuljan na svijetu i najugro\u017eeniji europski morski sisavac. <\/p>\n\n\n\n
“Ovu vrstu od davnina se izlovljavalo radi hrane i krzna, a kasnije ubijalo zbog \u0161teta na ribarskom oru\u0111u”, rekao je Hini. <\/p>\n\n\n\n
Mnogi se jo\u0161 uvijek sje\u0107aju posljednje sredozemne medvjedice koja je desetak godina boravila na sjevernom Jadranu dok 2014. nije uginula od bolesti i starosti. <\/p>\n\n\n\n
Nazvali su \u0160vora \u0161to je dalmatinski naziv za \u010dasnu sestru.<\/p>\n\n\n\n
Smjestila se izme\u0111u Cresa, Pule i Kamenjaka. Ljeti je \u010de\u0161\u0107e boravila s vanjske strane Cresa zbog manjeg pritiska ljudi, a zimi se vra\u0107ala u Istru, ka\u017ee Holcer koji ju je pratio zajedno s kolegama znanstvenicima iz Instituta Plavi svijet. <\/p>\n\n\n\n
Dolazile su povremeno i druge medvjedice, \u0161to ne \u010dudi jer najbli\u017ea skupina \u017eivi u Jonskom moru. <\/p>\n\n\n\n
Ti su ‘izleti’ poku\u0161aji otkrivanja povoljnijih obitavali\u0161ta bez drugih predstavnika iste vrste. <\/p>\n\n\n\n
Pretpostavlja se da sredozemnih medvjedica na podru\u010dju Jonskog i Egejskog mora ima izme\u0111u 350 i 450. <\/p>\n\n\n\n
\u201eVjerojatno se ne zadr\u017eavaju jer na na\u0161oj obali nema mjesta do kojeg \u010dovjek na neki na\u010din ne mo\u017ee do\u0107i. Osim toga, hrane se uz obalu, a ona vrvi turistima\u201c, govori Holcer. <\/p>\n\n\n\n
Papirnata za\u0161tita <\/p>\n\n\n\n
U podru\u010dju oto\u010di\u0107a Desertas u portugalskoj regiji Madeira donedavno je prebivalo samo nekoliko jedinki, ali danas je to prirodni rezervat u koji ljudi nemaju pristup pa je populacija narasla na \u010detrdesetak \u017eivotinja koje koloniziraju \u0161iri prostor.<\/p>\n\n\n\n
\u201eI mi imamo podru\u010dja na koja bi se mogla naseliti, no upitno je ho\u0107e li se to dogoditi. Medvjedica se ne\u0107e vratiti dok ne budemo spremni odrediti zabranu pristupa \u010dovjeku na dijelovima obale\u201c, ka\u017ee Holcer. <\/p>\n\n\n\n
On pozdravlja europsku Strategiju o bioraznolikosti do 2030. kojoj su glavni ciljevi za\u0161tita 30% mora i stroga za\u0161tita barem tre\u0107ine pomorskih stani\u0161ta, ali je kriti\u010dan prema konceptu kojim se samo zadovoljava forma bez stvarnih mjera provedbe.<\/p>\n\n\n\n
Naziva to stvaranjem “papirnatih za\u0161ti\u0107enih podru\u010dja\u201c. <\/p>\n\n\n\n
\u201eU nacionalnom parku, prostoru za\u0161ti\u0107enom najvi\u0161om kategorijom, trebao bi biti zabranjen ribolov, glisiranje, sidrenje u livadama morske trave, bilo kakva ekstrakcija morskih organizama. Ako nije omogu\u0107ena potpuna za\u0161tita, ne mo\u017ee se nazivati nacionalnim parkom\u201c, kategori\u010dan je. <\/p>\n\n\n\n
\u017divotinje ne poznaju dr\u017eavne granice<\/p>\n\n\n\n
Holcer se pribojava da \u0107e na\u0161 okoli\u0161 postati monotoni svijet bez raznolikosti, s malim brojem vrsta koje u prirodi mogu pre\u017eivjeti.<\/p>\n\n\n\n
Ljudi svojim djelovanjem uni\u0161tavaju brojne vrste. Primjer je sklat, vrsta morskog psa pred izumiranjem. <\/p>\n\n\n\n
\u201ePrije stotinjak godina bio je jedna od najvi\u0161e lovljenih riba u Jadranu. Postojale su \u010dak posebne mre\u017ee sklatare, a bilo ih je malo manje od onih za lov srdela i in\u0107una. Danas vi\u0161e nitko ne zna za mre\u017ee, niti za vrstu\u201c, pri\u010da Holcer.<\/p>\n\n\n\n
\u201eNormalno nam je ovo \u0161to primje\u0107ujemo oko nas, a ne razmi\u0161ljamo da je okoli\u0161 ve\u0107 degradiran\u201c, dodaje. <\/p>\n\n\n\n
Sklatovi nam vi\u0161e nisu u mislima jer ih u prirodi nema. <\/p>\n\n\n\n
\u201eZanimljivo je da se ne nalaze na popisu strogo za\u0161ti\u0107enih vrsta Europske unije u Aneksu II Direktive o stani\u0161tima, a radi se o kriti\u010dno ugro\u017eenim vrstama na crvenoj listi IUCN-a. Pretpostavljam da se dr\u017eave \u010dlanice oko toga ne uspijevaju dogovoriti\u201c, ukazuje na problem.<\/p>\n\n\n\n
Poja\u0161njava da Direktiva o stani\u0161tima ima dva mehanizma za\u0161tite. Prvi su podru\u010dja od interesa za za\u0161titu vrste, Natura 2000. No za vrste s Aneksa II, tra\u017ei se njihova za\u0161tita od zabranjenih negativnih radnji na cjelokupnom podru\u010dju obitavanja. Primjerice, ako se medvjedicu ili dupina \u0161titi samo u okviru za\u0161ti\u0107enog podru\u010dja, obveza nije ispunjena.<\/p>\n\n\n\n
Cjelokupna pri\u010da o za\u0161titi bioraznolikosti izuzetno kompleksna, ali politi\u010dki neatraktivna, jer da bi se ne\u0161to stvarno napravilo potrebni su kompromisi. <\/p>\n\n\n\n
U za\u0161titi migratornih vrsta koje koriste velika podru\u010dja, jedan od klju\u010dnih problema je nesposobnost odmaka od koncepta ‘zida i granice’, smatra Holcer.<\/p>\n\n\n\n
\u201eVeliki morski kralje\u017enjaci ne poznaju 12 milja teritorijalnog mora, epikontinentalni pojas ili ekskluzivnu zonu”, kazao je. <\/p>\n\n\n\n
“Ali unato\u010d tome, sve mjere za\u0161tite provode se unutar nacionalnih teritorija, umjesto da se u obzir uzme \u017eivotni prostor vrste, a ne granice”, naglasio je. <\/p>\n\n\n\n
Vrijeme za akciju je ju\u010der, ne sutra<\/p>\n\n\n\n
Smatra da obrazovne aktivnosti treba prilagoditi dana\u0161njici i mladima objasniti \u0161to im nosi budu\u0107nost ako se ne uklju\u010de i ne postanu dio promjene. <\/p>\n\n\n\n
\u201eImam dojam da ljudi op\u0107enito jo\u0161 uvijek \u017eive dobro u svom prirodnom okoli\u0161u i ne osje\u0107aju posljedice nasilja nad njim”, rekao je. <\/p>\n\n\n\n
“Iako znaju da su vrste ugro\u017eene, da su vode zaga\u0111ene, \u0161ume posje\u010dene, i dalje ne razumiju da je vrijeme za akciju bilo ju\u010der. Po\u0161to ne mo\u017eemo krenuti od ju\u010der, moramo od sada. Na\u017ealost, i dalje to prebacujemo na sutra\u201c, isti\u010de. <\/p>\n\n\n\n
A danas na Zemlji \u017eivimo dobro upravo zato \u0161to postoji kompleksnost \u017eivota koja okoli\u0161 \u010dini dobrim po nas. <\/p>\n\n\n\n
Prilikom povijesnih katastrofa koje su uzrokovale masovna izumiranja vrsta, \u017eivot se uvijek oporavljao. \u201e<\/p>\n\n\n\n
“Opstane li bilo kakav \u017eivot, kroz milijune godina evolucijski procesi dovest \u0107e do razvoja kompleksnog sustava s mnogo vrsta. No pravo je pitanje ho\u0107e li u njemu biti ljudi? Raznolikost moramo sa\u010duvati radi vlastitog opstanka\u201c, poru\u010duje.<\/p>\n\n\n\n
Ljudi danas \u017eive u idealnom periodu geolo\u0161ke povijesti Zemlje s blagom klimom, ali svojim djelovanjem guraju je u podru\u010dje ekstrema i jure prema to\u010dki bez povratka. <\/p>\n\n\n\n
“Ako hitno ne reagiramo, za 20 godina planet \u0107e biti u neprepoznatljivom stanju. Na\u0107i \u0107emo se u svijetu u kojem ne\u0107emo htjeti \u017eivjeti, ali povratka ne\u0107e biti\u201c, upozorava Holcer. <\/p>\n\n\n\n
A da jo\u0161 uvijek nedostaje odlu\u010dnosti za promjene, pokazuje i primjer morskoga \u010dovika za kojeg nismo spremni napraviti dovoljno da ga vratimo s ruba bezdana. <\/p>\n\n\n\n
Izvor:pogled.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u0160vora je desetak godina plivala u sjevernom Jadranu, ali je 2014. uginula od starosti. Od tada pripadnika njezine u vrste u hrvatskom moru nema, kao \u0161to ih dugo nije bilo ni prije nje. Ali kad bi u svakom dijelu Jadrana bilo nekoliko oto\u010di\u0107a, pla\u017ea i pe\u0107ina kojima ljudi ne bi imali pristup, sredozemna medvjedica mogla […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":70997,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-70996","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n