Kada je u kasnu jesen 1347. s genovskim galijama koje su dolazile s istoka u zapadnu Europu stigla i kuga, po\u010dela je mo\u017eda i najsmrtonosnija epidemija koja je poharala Europu. Velika kuga pro\u0161irila se u sljede\u0107ih pet godina kontinentom i usmrtila izme\u0111u 30 i 50 posto europskog stanovni\u0161tva. Sljede\u0107ih desetlje\u0107a u strahu od novih epidemija kuge pribjeglo se institucionalnom odgovoru kako bi se umanjila opasnost od stra\u0161ne po\u0161asti. Te\u0161ko je u tome vremenu na\u0107i sustavnije i zaokru\u017eenije propise od onih u aktima Dubrova\u010dke republike, te\u0161ko pogo\u0111ene epidemijom velike kuge.<\/p>\n\n\n\n
Godine 1377. odlukom Velikoga vije\u0107a grada sv. Vlaha nalagalo se da onaj koji dolazi iz kugom zahva\u0107enog podru\u010dja ne mo\u017ee u\u0107i u Dubrovnik i njegovu okolicu na razdoblje od mjesec dana.<\/p>\n\n\n\n
Za izoliranje potencijalno zara\u017eenih odre\u0111ene su i posebne lokacije na nenaseljenim oto\u010di\u0107ima pod gradskom upravom, a propisane su i kazne za kr\u0161enje mjera 30-dnevne izolacije.<\/p>\n\n\n\n
U sljede\u0107ih 80 godina sli\u010dne \u0107e zakone i propise donijeti mnogi europski gradovi, me\u0111u kojima su Piza, Genova, Marseilles i Venecija. Upravo je u Veneciji trajanje izolacije prvi put produljeno na 40 dana pa Mleta\u010dkoj republici dugujemo i dana\u0161nji naziv “karantena”.<\/p>\n\n\n\n
Dubrova\u010dka republika i u idu\u0107im je desetlje\u0107ima nastavila razra\u0111ivati i upotpunjavati pravila i zakone pretvoriv\u0161i karantenu u vrlo slo\u017een javno-zdravstveni sustav. Uvedene su stroge kazne za eventualne prekr\u0161itelje mjera, a broj javnih slu\u017ebenika koji je – osim onih zdravstvenih – obuhva\u0107ao i stra\u017eare, pisare, grobare, \u010dista\u010dice, pralje, s vremenom se i s obzirom na okolnosti stalno pove\u0107avao.<\/p>\n\n\n\n
Kona\u010dno, prvotne improvizirane gra\u0111evine na dubrova\u010dkim oto\u010di\u0107ima, namijenjene izolaciji potencijalno zara\u017eenih do\u0161ljaka, zamijenili su \u010dvrsti objekti – lazareti, smje\u0161teni bli\u017ee samomu gradu koje je bilo jednostavnije kontrolirati.<\/p>\n\n\n\n
Tako je mala, ali mo\u0107na Dubrova\u010dka republika oblikovala i mjere koje \u0107e se i poslije, u raznim oblicima i razli\u010ditim vremenima primjenjivati u slu\u010dajevima zdravstvene ugroze. Oblici i trajanje karantene promijenili su se s vremenom, ovisno o vrsti bolesti koju je trebalo prevenirati, njezinoj zaraznosti i trajanju inkubacije te su rijetko obuhva\u0107ali prvotnu odrednicu o 40 dana izolacije, po kojoj je dobila naziv.<\/p>\n\n\n\n
Sama koncepcija da se zara\u017eene i potencijalno zara\u017eene stavlja u izolaciju na odre\u0111eno vrijeme radi spre\u010davanja \u0161irenja bolesti na nekom podru\u010dju, pokazala se primjenjivom i u 21. stolje\u0107u u vremenima novih epidemija, uzrokovanih nekim novim patogenima i s novim opasnostima za zdravlje pu\u010danstva.<\/p>\n\n\n\n