{"id":75664,"date":"2021-10-14T17:08:26","date_gmt":"2021-10-14T16:08:26","guid":{"rendered":"https:\/\/radioljubuski.ba\/?p=75664"},"modified":"2021-10-14T17:12:44","modified_gmt":"2021-10-14T16:12:44","slug":"novinari-slobodne-dalmacije-pronasli-prosjaka-kojemu-je-sud-oduzeo-60-kuna-procitajte-njegovu-zivotnu-pricu-i-misljenje-susjeda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/10\/14\/novinari-slobodne-dalmacije-pronasli-prosjaka-kojemu-je-sud-oduzeo-60-kuna-procitajte-njegovu-zivotnu-pricu-i-misljenje-susjeda\/","title":{"rendered":"Novinari Slobodne Dalmacije prona\u0161li prosjaka kojemu je sud oduzeo 60 kuna, pro\u010ditajte njegovu \u017eivotnu pri\u010du i mi\u0161ljenje susjeda"},"content":{"rendered":"\n

Rajko Stojakovi\u0107<\/strong>, 57-godi\u0161njak iz Radljevca kod Knina, nije ni svjestan da je glavna tema dana u Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n

Dok mediji bruje kako je pravna dr\u017eava o\u0161trila zube na jednom ubogom prosjaku, on je u svom selu u trenutku na\u0161eg dolaska kopao kanal u blizini velikog oraha i doslovce bio \u0161okiran za\u0161to smo prevalili toliki put da bismo do\u0161li do njega.<\/p>\n\n\n\n

Rajka je Op\u0107inski sud u Gospi\u0107u, to\u010dnije ispostava u Gra\u010dacu, osudila na petnaest dana zatvora (uvjetno na godinu) jer je 11. rujna 2011. godine u 16.30 u tom gradu i\u0161ao od ku\u0107e do ku\u0107e i tra\u017eio novac od gra\u0111ana govore\u0107i da je gladan i da mu novac treba za hranu.<\/p>\n\n\n\n

– Ja u mom selu u kojem \u017eivi devet ljudi, pri\u010dam samo s trojicom i oni su mi rekli da su me tra\u017eili ve\u0107 u utorak neki novinari, ali nisam htio pri\u010dati ni s kim jer mi iskreno nije do pri\u010de. Ma nisam ja ni prosja\u010dio ba\u0161 u Gra\u010dacu kako pi\u0161u, nego na putu izme\u0111u Gra\u010daca i Udbine, a na sud nisam ni i\u0161ao jer nemam kako ni \u010dime do\u0107i do Gra\u010daca. Novce mi je policija ve\u0107 tada oduzela i valjda vratila tim dobrim ljudima, ka\u017ee nam ovaj suhonjavi \u010dovjek dok uzima ponu\u0111enu cigaretu od na\u0161eg fotoreportera Jo\u0161ka Pono\u0161a<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

\"image\"\/<\/figure>\n\n\n\n

Ka\u017ee da \u0107e i dalje prositi i da ga nikakva presuda ne mo\u017ee zaustaviti u tome.<\/p>\n\n\n\n

– Ja \u0107u i dalje morati prosja\u010diti, nema mi druge. Ovim biciklom odem do Knina gdje prosim ispred “Lidla” ili “Konzuma”, a ukrcam se nekako u vlak kad prosim po Gra\u010dacu i okolnim mjestima. Snalazim se za prijevoz, kad odem do Gospi\u0107a i drugih mjesta. Ljudi daju koliko mogu, a moram izdvojiti doktoricu Ojdanu Mari\u010di\u0107<\/strong> iz Knina koja mi uvijek ne\u0161to da. Zna dati i po dvjesto kuna, a to nije malo. Da, i medicinsku sestru Anjicu<\/strong> kod koje sam znao i jesti. Bog im objema dao zdravlje i sre\u0107u, kao i svima koji mi poma\u017eu. Nije meni te\u0161ko ni raditi koliko mi zdravlje dozvoljava, ali me ovi moji iz sela ne zovu, \u010dak me neki od njih znaju i udariti, \u017eali nam se.<\/p>\n\n\n\n

Obja\u0161njavamo mu da ga u mjestu mnogi smatraju lopovom i de\u0161peradunom koji ljudima namjerno radi inat, da im uni\u0161tava i krade stvari iz i oko ku\u0107a…<\/p>\n\n\n\n

– Nikad ja ni\u0161ta nisam ukrao osim drva za ogrjev iz obli\u017enje \u0161ume, a to nije njihovo, nego dr\u017eavno, jel tako? Moj otac Stevan<\/strong> je bio jedan od najve\u0107ih gazda u selu. Imali smo dvije krave, mazgu, dvije-tri svinje svake godine, dvadeset koko\u0161i, a onda se to po\u010delo sve pomalo uru\u0161avati nakon njegove smrti 1981. godine. Prije jedanaest godina mi je umrla i majka i jadna mrtva le\u017eala osam dana u \u0161ibenskoj mrtva\u010dnici dok nisam skupio tisu\u0107u kuna da platim. Nisam na vrijeme uzeo svoj \u017eivot u svoje ruke i sada sam do\u010dekao ove godine bez djece, obitelji i ikakvih prihoda.<\/p>\n\n\n\n

\"image\"\/<\/figure>\n\n\n\n

Ka\u017ee da se 1995. godine na\u0161ao, a da ni sam ne zna kako, u Izbjegli\u010dkom prihvatnom centru u Kru\u0161evcu.<\/p>\n\n\n\n

– Tu mi propado\u0161e \u010detiri godine, radio sam u tamo\u0161njem ‘Komunalnom’, pla\u0107a nije bila redovita i nikakvu perspektivu nisam vidio. Vratio sam se, a posla ni u Hrvatskoj nigdje. Radio sam ja prije rata i u firmi ‘Dinara Gra\u0111evno’ tri i po godine, ali \u0107u od tih sedam i po godina radnog sta\u017ea imati tek neke koristi kad odem u starosnu mirovinu, ako je do\u017eivim.<\/p>\n\n\n\n

Ka\u017ee mi da u\u010di engleski, iz dana u dan i to rije\u010d po rije\u010d. A iznenadilo nas je \u0161to nam je znao nabrojati neke kvartove u Melboruneu i Perthu.<\/p>\n\n\n\n

– Trebao sam nakon smrti majke Stane<\/strong> oti\u0107i ro\u0111acima u Australiju, ali njih dvojica nikako da me pozovu. Eto \u010dekam ve\u0107 vi\u0161e od desetlje\u0107a njihov poziv koji nikako da do\u0111e. Ali ja Australiju i dalje sanjam i to mi nitko ne mo\u017ee oduzeti – ka\u017ee nam.<\/p>\n\n\n\n

Oti\u0161li smo do njegove tro\u0161ne ku\u0107e. Na vratima ga \u010deka neka bijela kuverta.<\/p>\n\n\n\n

\"image\"\/<\/figure>\n\n\n\n

– A sve je skupo i ra\u010duni sti\u017eu. Struju uvijek platim, a za hranu kako bude. Evo za danas \u0107u skuhati ovaj kupus i otopiti ovaj stari kruh u toploj vodi i to \u0107e mi biti dosta za danas. Kuhalo mi je u funkciji, radi, a da nemam i to ne bih mogao ni\u0161ta toplo ni pojesti. Skupljam i ove boce, pa kad ih nakupim odem ih prodati. Nekidan sam pomagao prebacivati \u0111ubre jednom \u010dovjeku i dao mi je neku kunu. Ovo ti je, prijatelju moj, svakodnevna borba – ka\u017ee nam Rajko.<\/p>\n\n\n\n

Cijelo selo pri\u010da da na knji\u017eici u jednoj banci, imate u\u0161te\u0111enih trideset tisu\u0107a eura i da prosite onako ih hobija, a ne iz potrebe.<\/p>\n\n\n\n

– Nemam trideset tisu\u0107a eura, nego deset tisu\u0107a eura i na te novce sam dao punomo\u0107 jednoj svojoj rodici koja me sa svojim bratom jedina obilazi od cijele rodbine i ho\u0107e me smjestiti u neki pristojni dom, jer ne mo\u017ee gledati da se mu\u010dim i \u017eivim ovako. Do\u0111e i njen brat, ali je sad on oti\u0161ao privremeno raditi u Njema\u010dku. O\u010deva rodbina je u Batajnici i nikakav kontakt s njima nemam. Zapravo, ja sa sam na svijetu kao suhi hrast na vjetru, a prositi moram. Da mi nije mojih mje\u0161tana Mile Stojakovi\u0107a<\/strong>, Bo\u017ee \u0110aka<\/strong> i Davora Kavi\u0107a<\/strong>, nekada od gladi ne bih mogao sjesti na bicikl i ne bih ni imao snage krenuti prositi. Ima dobrih ljudi, naro\u010dito mojih Hrvata, ka\u017ee nam.<\/p>\n\n\n\n

Ka\u017ee da je on Srbin, ali ovo – ‘moji Hrvati’ nagla\u0161ava jer mu oni, ka\u017ee, daju puno vi\u0161e nego ‘njegovi’, koji ga, ka\u017ee, \u017eigo\u0161u svim i sva\u010dim.<\/p>\n\n\n\n

\"image\"\/<\/figure>\n\n\n\n

Na stolu me\u0111u hrpom sme\u0107a nalazimo u ku\u0107i i na desetine kutija raznih lijekova.<\/p>\n\n\n\n

– Imam problema sa sinusima, s glavoboljama, bolovima u stomaku, peti… Nekad lak\u0161e zaspem uz te tablete i uz knjigu jer televizije nemam, radija nema, a za novine tako\u0111er nemam. Eto ja nisam ni znao da se oko mene digla tolika frka radi ove presude dok nisam odlu\u010dio s vama popri\u010dati jer ste mi pristupili dobronamjerno, kao sebi ravnome – re\u010de Rajko i skoro pusti suzu.<\/p>\n\n\n\n

\u017divot ga je pregazio, priznaje, i nema vi\u0161e volje ni za ono u \u010demu je bio najbolji u cijeloj Krajini.<\/p>\n\n\n\n

– E, za figure u drvu i reljefu u drvu nema me ravnoga u cijelom ovom kraju, ali ne da mi se to vi\u0161e raditi, a nemam ni \u017eivaca. Svi bi da im te radove darujem. Evo figure bika (mog horoskopskog znaka), to sam izrezbario i to dr\u017eim. A izradit \u0107u i portret svetog Nikole u drvu, mojoj rodici za Nikoldan. A dotle \u0107u pre\u017eivljavati i prositi.<\/p>\n\n\n\n

Prilikom rastanka tutnuo sam mu u ruku sto kuna, onako prijateljski. Stisnuo je moju ruku, a o\u010di mu po drugi put stigo\u0161e do granice suza…<\/p>\n\n\n\n

\n
Sud osudio prosjaka i uzeo mu 60 kn: “Kriv je \u0161to je po ku\u0107ama govorio da je gladan”<\/a><\/blockquote>