Mnogo je Hercegovaca koji su svoje kosti ostavili brane\u0107i zemlju od agresora, kako u Bosni i Hercegovini tako i diljem Republike Hrvatske. Jedan od njih je i \u0160irokobrije\u017eanin iz mjesta Biograci Zdenko Bogdan, prvi poginuli hrvatski branitelj u Vukovaru iz Hercegovine, pi\u0161e Ve\u010dernji list BiH.<\/p>\n\n\n\n
Naime, prije trideset godina, 13. listopada 1991., u ranim jutarnjim satima po\u010dela je akcija osloba\u0111anje sela Marinci koje su okupirale srpske snage, \u0161to je trebalo omogu\u0107iti proboj prema samom Vukovaru. U bici su sudjelovali ratni pripadnici ATJ Lu\u010dko, Specijalne policije PU Slavonski Brod i izvidni\u010dke skupine \u201c\u017duti mravi\u201d. Poginula su trojica pripadnika ATJ Lu\u010dko – Zdenko Bogdan, Antun Haban i Nenad Re\u017ei\u0107, dok je 15 pripadnika ranjeno. Poginula su i trojica pripadnika PU Slavonski Brod – Adam Pavi\u010di\u0107, Mato \u017divi\u0107 i Tomislav Vinkovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Ponos i \u010dasno sje\u0107anje<\/p>\n\n\n\n
Mje\u0161tani sela Biograci, Zdenkovi broji prijatelji, rodbina i sumje\u0161tani, njih tridesetak, krenuli su put Vukovara kako bi obilje\u017eili 30. godi\u0161njicu njegove smrti. Zdenko ih je zadu\u017eio da ga se ponosno i \u010dasno sje\u0107aju te da nikada ne zaborave hrabrost i \u017ertvu koju je dao za generacije koje dolaze.<\/p>\n\n\n\n
– Moj Zdenko se me\u0111u prvima uklju\u010dio u obranu Hrvatske pristupiv\u0161i postrojbi MUP-a HV-a 1990. godine, a nakon toga postaje pripadnik specijalne postrojbe ATJ Lu\u010dko koja je dala svoj veliki doprinos u Domovinskom ratu. Ne, nisam ga u tome spre\u010davao. Da sam i sam mogao, krenuo bih njegovim putem. Velika je i neizmjerna tuga za sinom kojeg su mi ku\u0107i donijeli u lijesu, ali sam ponosan \u0161to moj sin nije uzaludno svoj \u017eivot dao za domovinu – rekao je otac Ilija koji je sa svojim drugim sinom i unukom krenuo na mjesto njegove pogibije.<\/p>\n\n\n\n
Brigadir Ante Gilja, Bla\u0107anin, naravno, ina\u010de biv\u0161i zapovjednik 68. BVP Vinkovci, ra\u0161irenih ruku do\u010dekao nas je i po\u017eelio nam dobrodo\u0161licu. To su u\u010dinili i gradona\u010delnik Vinkovaca Ivan Bosan\u010di\u0107, biv\u0161i gradona\u010delnik dr. Mladen Karli\u0107 te mnogi Zdenkovi suborci i zapovjednici. Trideset godina nakon Zdenkove smrti, na mjesto gdje ga je pogodila neprijateljska granata stigli su njegovi prijatelji, rodbina, ali i oni koji se tada jo\u0161 nisu ni bili rodili kako bi odali po\u010dast svom sumje\u0161taninu. Gilja nam pokazuje jarak u kojem je Zdenko davao posljednje znakove \u017eivota. Hrast, koji je bio posljednji svjedok Zdenkove smrti, izgleda sablasno. Oko njega ni danas trava ne raste, a stablo mu i danas trpi posljedice neprijateljske granate. Na mjestu pogibije postrojila se skupina Bla\u0107ana te njegovih pre\u017eivjelih suboraca kako bi mu jo\u0161 jednom zahvalili na svemu \u0161to je dao za domovinu. Dao je najvi\u0161e \u0161to je mogao – \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n
– Kada smo u ranu zoru krenuli iz Nu\u0161tra u Vukovar, kladili smo se tko \u0107e prvi sti\u0107i u Vukovar. Nije tu bilo straha. Utrkivali su se tko \u0107e biti prvi, kao da idu na fe\u0161tu. Bili su to uglavnom Hercegovci bez kojih, to odgovorno tvrdim, ne bismo nikada ni imali Hrvatsku. Uostalom, to mi je jednom i dr. Tu\u0111man potvrdio. Zdenko je prvi put bio u Slavoniji i pitao je kako \u0107emo se orijentirati kada je sve jednako, sve je ravnica. Na\u017ealost, nismo u\u0161li u Marince, a na\u0161i u Vukovaru nisu dobili o\u010dekivano poja\u010danje. To je bila posljednja to\u010dka do koje smo stigli. Tu je Zdenko izgubio \u017eivot i jo\u0161 dvojica njegovih suboraca. Poginula su i jo\u0161 trojica iz druge postrojbe. Bilo je i vi\u0161e od 40 ranjenih. Vratili smo se. Ostali su Marinci okupirani sve do mirne reintegracije – rekao je Gilja, kojeg je, kao i mnoge druge Hercegovce, majka tu donijela u naru\u010dju iz \u0161irokobrije\u0161koga sela Jara.<\/p>\n\n\n\n
Skupa je sloboda<\/p>\n\n\n\n
Nakon polaganja vijenca, paljenja svije\u0107e i molitve za du\u0161u pokojnog Zdenka i njegovih poginulih suboraca, krenuli smo na grob Blage Zadre. Tu smo morali malo pri\u010dekati jer je jedna skupina tako\u0111er odavala po\u010dast tom heroju. Gilja nam ka\u017ee kako je to svakodnevno na grobu Blage Zadre. Dok je ki\u0161ica lagano sipila, mi smo obilazili Trpinjsku cestu, posjetili Spomen dom Ov\u010dara. Kroz logor na Ov\u010dari pro\u0161le su 3000 – 4000 zato\u010denika. Prema tvrdnjama, zato\u010denici su u skupinama od 10 do 20 odvo\u017eeni do jaruge udaljene oko 900 metara od ceste Ov\u010dara – Grabovo.<\/p>\n\n\n\n
Tu su 20. studenoga 1991. godine ubijeni i ba\u010deni u masovnu grobnicu. \u017drtve su bile uglavnom ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice. Posjetili smo i Spomen dom hrvatskih branitelja izgra\u0111en u Borovu Naselju pokraj mjesne zajednice u kojoj je 1991. godine bilo zapovjedni\u0161tvo toga dijela grada. S velikom pozorno\u0161\u0107u gledali smo ponor s kupolom uni\u0161tenoga tenka biv\u0161e JNA, a uokolo su ispisana imena svih poginulih pripadnika 204. vukovarske brigade. Ispred Spomen doma je tenk kao znak sile koju su slomili hrabri branitelji te bista Blage Zadre, junaka grada Vukovara, koji se borio i vodio branitelje upravo u ovom dijelu Vukovara. Naravno, momci su se popeli na tenk i istaknuli svoj transparent.<\/p>\n\n\n\n
– Odlu\u010dili smo dostojno obilje\u017eiti tridesetu godi\u0161njicu smrti na\u0161eg Zdenka, u \u010demu su nam pomogle na\u0161e op\u0107inske vlasti, ali i na\u0161i doma\u0107ini iz Vinkovaca te im ovim putem zdu\u0161no zahvaljujem. Ponosan sam na na\u0161u mlade\u017e koja se odazvala na poziv i pokazala veliko zanimanje za povijesne \u010dinjenice koje su nam kazivali sami sudionici doga\u0111aja. Mladi, ali i mi malo stariji imali smo pravi sat na\u0161e povijesti u kojem su, na\u017ealost, svoje \u017eivote dali mnogi, me\u0111u kojima i na\u0161 Zdenko. Skupa ja sloboda – istaknuo je Ivan Damjanovi\u0107 Ivu\u0161, jadan od organizatora obilje\u017eavanja godi\u0161njice pogibije svoga susjeda, dodaju\u0107i kako ovo ne\u0107e biti jedini projekt.\u2022 \u0160irokobrije\u017eanin iz mjesta Biograci Zdenko Bogdan me\u0111u prvima se pridru\u017eio obrani Hrvatske pristupiv\u0161i postrojbi MUP-a HV-a, to\u010dnije 5. kolovoza 1990. godine, nakon \u010dega je postao pripadnik specijalne postrojbe ATJ Lu\u010dko koja je dala veliki doprinos u Domovinskom ratu, kao \u0161to je do toga tragi\u010dnog dana davao i sam Bogdan.<\/p>\n\n\n\n
Zdenko je svoje sumje\u0161tane, ali i sve \u0160irokobrije\u017eane, pa i sve Hrvate zadu\u017eio da ga se ponosno i \u010dasno sje\u0107aju te da nikada ne zaborave hrabrost i \u017ertvu koju je dao za generacije koje dolaze. Kako ga mla\u0111e generacije ne bi zaboravile, igrali\u0161te ispred Osnovne \u0161kole u Biogracima ponosno nosi njegovo ime – Sportski centar \u201cZdenko Bogdan\u201d. Tako\u0111er, prije godinu dana, na 29. godi\u0161njicu smrti, na pro\u010delju zida tog igrali\u0161ta naslikan je i mural koji je djelo akademskog grafi\u010dara Ante Vicana. Ove godine mural je pro\u0161iren te je njime, na jo\u0161 ljep\u0161i na\u010din, odana po\u010dast Zdenku Bogdanu. <\/p>\n\n\n\n
Izvor:vecernji.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Mnogo je Hercegovaca koji su svoje kosti ostavili brane\u0107i zemlju od agresora, kako u Bosni i Hercegovini tako i diljem Republike Hrvatske. Jedan od njih je i \u0160irokobrije\u017eanin iz mjesta Biograci Zdenko Bogdan, prvi poginuli hrvatski branitelj u Vukovaru iz Hercegovine, pi\u0161e Ve\u010dernji list BiH. Naime, prije trideset godina, 13. listopada 1991., u ranim jutarnjim […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":76267,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-76266","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n