Zagreba\u010dki nadbiskup kardinal Josip Bozani\u0107 predvodio je u nedjelju, 17. listopada, u \u017eupnoj crkvi Uzvi\u0161enja Svetoga Kri\u017ea u Dugom Selu euharistijsko slavlje prigodom otvaranja Sinode u sveop\u0107oj Crkvi. Sinodu je u nedjelju, 10. listopada, otvorio papa Franjo misnim slavljem u Bazilici sv. Petra u Rimu, dok je na (nad)biskupijskoj razini njeno otvaranje odre\u0111eno za 17. listopada.<\/p>\n\n\n\n
Na misnom slavlju koncelebrirali su pomo\u0107ni biskupi zagreba\u010dki Ivan \u0160a\u0161ko i Mijo Gorski; mons. Stjepan Ve\u010dkovi\u0107, kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola; kanonici Prvostolnog kaptola zagreba\u010dkog mons. Zvonimir Sekelj i mons. Zlatko Koren; pre\u010d. Marko Kova\u010d, biskupski vikar za pastoral; pre\u010d. Tomica \u0160estak, nadbiskupijski ekonom; pre\u010d. \u017deljko Faltak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeni\u0161ta; pre\u010d. Matija Pavlakovi\u0107, rektor Me\u0111ubiskupijskog sjemeni\u0161ta; pre\u010d. Jakov Ra\u0111a, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta; pre\u010d. Tomislav Marki\u0107, ravnatelj Du\u0161obri\u017eni\u0161tva za Hrvate u inozemstvu; pre\u010d. Josip Golubi\u0107, dekan Maksimirsko-trnjanskog dekanata i \u017eupnik \u017dupe sv. Petra ap. u Zagrebu; pre\u010d. Ivan Frkonja, dekan Zapre\u0161i\u0107kog dekanata i \u017eupnik \u017dupe sv. Petra ap. u Zapre\u0161i\u0107u; prof. dr. fra Ante Crn\u010devi\u0107, pro\u010delnik Katedre za liturgiku KBF-a u Zagrebu; vl\u010d. Tomislav Kralj, doma\u0107i \u017eupnik; vl\u010d. Ivan Valenti\u0107, \u017eupnik \u017dupe sv. Martina biskupa u Dugom Selu; vl\u010d. Filip Pavlovi\u0107, upravitelj \u017dupe bl. Augustina Ka\u017eoti\u0107a u Lupoglavu; p. Ilija Grgi\u0107, CPPS, \u017eupnik \u017dupe sv. Ivana ap. i ev. u Cerju; vl\u010d. Dario Kral, nadbiskupski tajnik.<\/p>\n\n\n\n
U nastavku prenosimo uvod i homiliju kardinala Bozani\u0107a na otvorenju sinode.<\/p>\n\n\n\n
Uvod<\/strong><\/p>\n\n\n\n Draga subra\u0107o biskupi, prezbiteri i \u0111akoni; Papa Franjo pro\u0161le je nedjelje (10. listopada 2021.), u Rimu otvorio Sinodu u kojoj sudjeluje cijela Crkva, sa \u017eeljom da u njoj postoji izravan doprinos mjesnih Crkava koje \u0107e u prvome dijelu te sveop\u0107e Sinode pro\u0107i svoj dio puta.<\/p>\n\n\n\n Tako je odre\u0111eno da taj po\u010detak u svim biskupijama bude na dana\u0161nji dan. Dragi vjernici, nije li lijepa ve\u0107 sama pomisao da danas u svim krajevima svijeta, u raznim narodima i kulturama, cijela Crkva ulazi u razmatranje svoga poziva i poslanja te da se raduje prisutnosti svoga U\u010ditelja i Gospodina, Isusa Krista, Bo\u017eje Rije\u010di koju \u017eelimo slu\u0161ati otvoreni nadahnu\u0107ima Duha Svetoga?<\/p>\n\n\n\n Danas je i cijela na\u0161a Nadbiskupija, u \u017eupnim i redovni\u010dkim zajednicama, posebno povezana molitvom na istu nakanu sinodalnosti, sa\u017eetu u tri rije\u010di naslova: zajedni\u0161tvo, sudjelovanje i poslanje.<\/p>\n\n\n\n Mi smo pro\u0161li putem Druge sinode Zagreba\u010dke nadbiskupije na kojemu smo u\u010dili da je hod Crkve uvijek u ritmu sinodalnosti. Op\u0107u Sinodu koju zapo\u010dinjemo vidim kao priliku da, skupljaju\u0107i otkriveno i stavljaju\u0107i to u svoj Zavr\u0161ni dokument, zakora\u010dimo dalje; da uskla\u0111ujemo svoje korake s puno \u0161irim i duljim hodom Sveop\u0107e Crkve.<\/p>\n\n\n\n Svaki po\u010detak govori o novosti. Budu\u0107i da ne mo\u017eemo slaviti ovu euharistiju u na\u0161oj katedrali, odlu\u010dili smo do\u0107i u Dugo Selo, u ovu \u017eupnu zajednicu i u ovu novu crkvu Uzvi\u0161enja Svetoga Kri\u017ea. Ovdje se okupljaju vjernici koji o\u010dituju \u017eivot Crkve, kako u izgradnji svoga materijalnoga \u017eupnog doma, tako i u duhovnome rastu s pomo\u0107u pouzdanja u Boga i suradnje s njime.<\/p>\n\n\n\n Ovdje, naizgled na rubu Grada, postoji \u017eivost, otvorenost u vjeri, prihva\u0107anje ljudi, prepoznavanje vjere u Isusa Krista, svjedo\u010denje vrjednota kr\u0161\u0107anstva koje daju \u017eivotna upori\u0161ta i imaju snage na dobro preobra\u017eavati dru\u0161tvo i svijet.<\/p>\n\n\n\n Kao na svakome na\u0161em po\u010detku, i sada se spominjemo svoga kr\u0161tenja i svoje povezanosti s Kristom. Blagoslovit \u0107emo vodu i zamoliti Gospodina da nas pro\u010disti, kako bismo bili vjerni Bo\u017ejemu Duhu koji progovara u nama. A euharistija koju slavimo istinsko je i neiscrpno vrelo vje\u010dnoga \u017eivota na hodu Crkve kroz vrijeme.<\/p>\n\n\n\n Homilija<\/strong><\/p>\n\n\n\n Bra\u0107o i sestre!<\/p>\n\n\n\n 1. Zahvalan sam Gospodinu koji nas je vodio skoro dvadeset godina na sinodskome putu na\u0161e Nadbiskupije. U tome smo hodu svjedoci nastojanja i divnih ostvarenja, plodova koje smo primili kao dar, ali jednako tako i nedostataka, nemogu\u0107nosti, postavljenih ciljeva koji su pred nama i do kojih \u017eelimo sti\u0107i snagom Bo\u017ejega Duha, rastu\u0107i u crkvenosti.<\/p>\n\n\n\n Vjerujem da, upravo na temelju toga iskustva, s pravom smijem ustvrditi da danas lak\u0161e prepoznajemo naglaske koje pred nas stavlja papa Franjo upu\u0107uju\u0107i cijelu Crkvu u \u2018Sinodu o sinodalnosti\u2019. A do \u010dega je Papi stalo? Papa Franjo nagla\u0161ava: zajedni\u0161tvo, sudjelovanje i poslanje.<\/p>\n\n\n\n To su tri upori\u0161ta koja je mogu\u0107e prepoznati u svemu \u0161to \u017eivimo kao kr\u0161\u0107ani, kao \u010dlanovi Crkve. Svako to upori\u0161te upu\u0107uje na otajstvenost djela spasenja, ostvarenoga u Isusu Kristu.<\/p>\n\n\n\n 2. Otajstvo crkvenoga zajedni\u0161tva govori ne o okupljanju poglavito ljudskim naporima i ljudskim zauzimanjem, nego o istini da nas Bog poziva i ujedinjuje. On nas sabire u razli\u010ditosti, da bismo u Bogu dijelili zajedni\u010dki \u017eivotni put. Razumljivo je da u \u017eivljenju dolazi i do napetosti, nesuglasica, ali ono \u0161to Bog povezuje ja\u010de je od podjela.<\/p>\n\n\n\n Gledaju\u0107i i ovo euharistijsko zajedni\u0161tvo susre\u0107emo istinu koja se o\u010dituje u svemu \u0161to \u017eivimo kao Crkva: ovo je djelo Duha koje nadilazi zemaljske razloge; okupljeni smo u posebnu zajednicu, koju prepoznajemo kao Kristovo otajstveno Tijelo \u2012 Crkvu. I kada nastaju nove pojave u Crkvi, kao \u0161to su razni pokreti, nadahnu\u0107a, zajednice, uvijek ih se prepoznaje i razlu\u010duje po tome koliko je u njima vidljivo djelovanje Duha i zajedni\u0161tvo Crkve.<\/p>\n\n\n\n Drugo upori\u0161te je sudjelovanje, to jest sudioni\u0161tvo u otajstvu spasenja, koje nam je navije\u0161teno i koje navije\u0161tamo, u koje smo pozvani i koje slavimo, koje primamo i koje predajemo u darivanju svojih \u017eivota bli\u017enjima. Imati dijela u Kristu nije na\u0161a zasluga nego Bo\u017eja milost. Po tome smo i mi pozvani pomagati drugima. U Crkvi koja o\u010dituje sudioni\u0161tvo u Kristu, nema isklju\u010denih, nema bezvrijednih, ni beskorisnih. Crkva je dom otvoren svakomu \u010dovjeku. Zaprjeka nije ni siroma\u0161tvo, ni podrijetlo, ni slabosti; zaprjeka mo\u017ee biti samo vlastito slobodno odbijanje milosti.<\/p>\n\n\n\n Tre\u0107e je upori\u0161te poslanja. Budu\u0107i da nitko nije isklju\u010den iz Bo\u017ejega milosr\u0111a, niti iz radosti evan\u0111elja, te da smo svi mi, koji smo kr\u0161teni u Kristu, jedno Tijelo, svatko od nas ima posebno poslanje i \u017eivotnu ulogu koja nam je dana radi \u0161irenja nebeskoga kraljevstva. Gdje god kr\u0161\u0107anin ili kr\u0161\u0107anka \u017eivi svoju pripadnost Kristu, gdje god se nalazi, u svakome podru\u010dju ljudskoga \u017eivota, djeluje i privla\u010di Kristova prisutnost. To je osobito va\u017eno za poslanje vjernika laika, po \u010dijemu je svjedo\u010denju Crkva najvidljivija u svojoj \u0161irini i dubini. Crkva \u017eivi u narodu. Po vjernicima je ona prisutna u svijetu, po vjernicima Krist obuhva\u0107a sva ljudska iskustva, svih vremena, kultura i prostora.<\/p>\n\n\n\n 3. Dragi vjernici, zajedni\u0161tvo, sudjelovanje i poslanje, primjenjivi su na sve okolnosti \u017eivota Crkve. A poticaji za to dolaze nam i iz upravo navije\u0161tene Bo\u017eje rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n Snagu zajedni\u0161tva mo\u017eemo naslutiti po onome \u0161to pred nas stavlja prorok Izaija. Govori o Sluzi Gospodnjem, slici Isusa Krista, o pravednome patniku koji opravdava mnoge i njihovu krivicu uzima na se.<\/p>\n\n\n\n Ovdje smo u \u017eupi i crkvi Uzvi\u0161enja Svetoga Kri\u017ea. Isusova \u017ertva na Kri\u017eu koja izgleda kao gubitak i propast, zapravo je najve\u0107i dobitak i spasenje. Nema ve\u0107ega zajedni\u0161tva od onoga koje se gradi na predanju iz ljubavi; koji izrasta kao plod Kri\u017ea, na kojemu je pobije\u0111ena svaka sebi\u010dnost, grijeh i smrt. To zajedni\u0161tvo Crkve nije doseg ljudskih zasluga, nego je dar Bo\u017ejega milosr\u0111a i njegove vjernosti. Kao \u0161to smo pjevali u Psalmu: \u201eVjernost su sva djela Gospodnja\u201c (Ps 33,4b); njegovo je oko \u201enad onima koji se uzdaju u milost njegovu\u201c (Ps 33.18b).<\/p>\n\n\n\n Ne nadopunjava li Poslanica Hebrejima tu objavu rije\u010dima o Velikome sve\u0107eniku, o Isusu Kristu, koji \u201eprodrije kroz nebesa\u201c? On je \u201esupatnik u na\u0161im slabostima\u201c, \u201eisku\u0161avan svime, osim grijehom\u201c. Ali, za\u0161to je postao supatnikom? Za\u0161to je uzeo ljudsko tijelo? Radi \u010dega je isku\u0161avan? Da bismo mi bili dionici nebeskoga \u017eivota, po rije\u010di koju smo \u010duli:<\/p>\n\n\n\n \u201ePristupajmo smjelo prijestolju milosti, da primimo milosr\u0111e.\u201c<\/p>\n\n\n\n Bez Kristove ljubavi, ne bismo imali udjela u radosti neba, u liturgiji koju Sin prinosi nebeskomu Ocu. Zbog toga je svako na\u0161e bogoslu\u017eje dioni\u0161tvo u onome prinosu koji je Veliki sve\u0107enik, Krist, jedanput za svagda prinio Ocu na Kri\u017eu. Tom vje\u010dnom liturgijom obuhva\u0107eni su na\u0161i \u017eivoti, zbog toga je svaka euharistija neiscrpni izvor milosne snage za vjernika.<\/p>\n\n\n\n 4. I tre\u0107e jest otajstvo poslanja koje odra\u017eava Evan\u0111elje. Koje li pouke za crkveni \u017eivot i hod!<\/p>\n\n\n\n Isus je tre\u0107i put navijestio svoju muku. I \u0161to on ide dublje, \u0161to vi\u0161e govori o svojoj muci, njemu najbli\u017ei sve ga manje razumiju, a oko njega raste nepovjerenje i neprijateljstvo. U\u010denici ne prihva\u0107aju njegovo odbijanje zemaljske slave, njegovu blagost i poniznost. Na zamolbu apostola Jakova i Ivana da ih ovjen\u010da slavom, U\u010ditelj obja\u0161njava da njegovo kraljevstvo izokre\u0107e redoslijed koji o\u010dekuju.<\/p>\n\n\n\n Dozvao je u\u010denike k sebi. To \u010dini Isus i s nama, posebice nedjeljom. Slu\u0161amo njegovu rije\u010d u kojoj nam tuma\u010di zamku ku\u0161nje vladanja, na koju nailazimo u svim \u017eivotnim okolnostima, po\u010dev\u0161i od obitelji. I ponavlja nam: \u201eNije tako me\u0111u vama\u201c. Na\u0161e je poslanje biti nositeljima Kristove radosti i to \u2013 slu\u017eenjem.<\/p>\n\n\n\n 5. Draga bra\u0107o i sestre, u tu re\u010denicu: \u201eNije tako me\u0111u vama\u201c (ili jo\u0161 doslovnije: \u201eNije tako u vama\u201c (gr\u010dki en hymin; latinski in vobis). To jest milosna razli\u010ditost prema kojoj vodi hod Crkve. To je razli\u010ditost koja vra\u0107a nadu, koja je otvorena novosti, koja se raduje istini i \u017eivi od ljubavi. Tu razli\u010ditost vide i drugi i ona postaje privla\u010dna, ba\u0161 kao i Krist koji je bio uzdignut sa zemlje da bi sve privukao k sebi.<\/p>\n\n\n\n Na\u0161 U\u010ditelj, raspet i proslavljen, nau\u010dio je hodati Crkvu u poniznosti i slu\u017eenju. Sinoda je ponovno u\u010denje toga hoda. To nam je potrebno, kada zaboravimo od \u010dega i radi \u010dega \u017eivimo; \u0161to je istinska veli\u010dina i uspjeh. Svaki \u010dovjek je stvoren na Bo\u017eju sliku i usa\u0111ena nam je \u010de\u017enja da te\u017eimo prema Bogu, da budemo dionici punine Bo\u017ejega \u017eivota. Kr\u0161\u0107anski put je put Sina \u010covje\u010djega, poniznoga slu\u017eitelja, svjedoka veli\u010dine koja druge ne uni\u0161tava, nego ih obnavlja i vra\u0107a u \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n 6. U na\u0161oj Nadbiskupiji, koja \u017eivi pote\u0161ko\u0107e svojih \u010dlanova, svoga naroda, a uz to i muke zbog posljedica potresa, puno je puta pred nama; ponajprije evan\u0111eoskoga puta u pouzdanju, kojemu nas u\u010di bla\u017eeni Alojzije Stepinac. Do\u0161li smo u ovu crkvu \u010diji je zvonik u skelama, u gradnji i nastojanju da izvanjski bude jasnije vidljiv podignuti kri\u017e koji se izdi\u017ee iz ove zajednice, iz srca ljudi koji vjeruju u Isusa Krista.<\/p>\n\n\n\n Ustrajmo u molitvi: jedini za druge, na velike i male nakane, da se ne poistovje\u0107ujemo svijetu, nego da svi prepoznaju na\u0161e slu\u017eenje. Ugledajmo se u Bl. Djevicu Mariju. Molimo da tamo gdje su glavni kriteriji vladanje, mo\u0107 i sebi\u010dnost, ljudi mogu re\u0107i zbog na\u0161ega dobroga primjera koji dajemo: Gledajte, me\u0111u njima nije tako.<\/p>\n\n\n\n Zato i dalje hodimo s Kristom u novosti \u017eivota. Izvor: narod.hr\/ika.hkm.hr\/zg-nadbiskupija.hr<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Zagreba\u010dki nadbiskup kardinal Josip Bozani\u0107 predvodio je u nedjelju, 17. listopada, u \u017eupnoj crkvi Uzvi\u0161enja Svetoga Kri\u017ea u Dugom Selu euharistijsko slavlje prigodom otvaranja Sinode u sveop\u0107oj Crkvi. Sinodu je u nedjelju, 10. listopada, otvorio papa Franjo misnim slavljem u Bazilici sv. Petra u Rimu, dok je na (nad)biskupijskoj razini njeno otvaranje odre\u0111eno za 17. […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":77441,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-77440","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n
dragi redovnici, redovnice i bogoslovi;
cijenjeni \u010dlanovi na\u0161e nadbiskupijske Sinode;
draga \u017eupna zajednico,
bra\u0107o i sestre u Kristu Gospodinu!<\/p>\n\n\n\n
Amen.<\/p>\n\n\n\n