Iako kroz \u017eivot nije imala puno doticaja s osobama s invaliditetom, pred kraj gimnazijskog \u0161kolovanja odlu\u010dila se upravo za studij Rehabilitacije u Zagrebu, a dana\u0161nje iskustvo i znanje koje je stekla prenijele su joj prof. Ines Jokovi\u0107 Oreb i prof. Mladenka Vukojevi\u0107.<\/p>\n\n\n\n \u201eNjih dvije usmjerile su me da budem tu gdje sam danas. Naravno, \u010dvrsto vjerujem u cjelo\u017eivotno obrazovanje i nastavila sam se dodatno educirati i nakon fakulteta. Zavr\u0161ila sam edukaciju iz senzorne integracije te danas nosim titulu SIAT pedagoga, a tu su i druge, manje edukacije koje sam birala u skladu s konkretnim potrebama djece koja su dolazila kod mene kroz sve ove godine (terapijsko hranjenje, razvoj ruke, procjena funkcionalnog vida, CABAS metoda). Kada sam tek po\u010dela raditi, slu\u017eila sam se razli\u010ditim skalama procjene, ovisno o dobi i vrsti o\u0161te\u0107enja kod djeteta, a s godinama sam se sve vi\u0161e po\u010dela oslanjati na opservaciju. U radu se redovito slu\u017eim bazi\u010dnom perceptivno\u2013motori\u010dkom stimulacijom, pogotovo kada je rije\u010d o te\u017eim o\u0161te\u0107enjima kod djeteta. Ipak, naj\u010de\u0161\u0107e primjenjujem CABAS metodu za koju sam se educirala u EDUS udruzi u Sarajevu kod dr. Nirvane Pi\u0161toljevi\u0107, a ovisno o potrebama djeteta, slu\u017eim se i drugim raznim rehabilitacijskim postupcima, kao \u0161to su baby handling, poticanje orofacijalne muskulature\u2026\u201c, rekla je Vasilj Zeli\u0107.<\/p>\n\n\n\n Kako je nadalje navela, timska suradnja u Domu zdravlja Ljubu\u0161ki je na visokoj razini, iako uvijek postoji prostor za pobolj\u0161anje suradnje u svim segmentima i na tome kontinuirano rade.<\/p>\n\n\n\n \u201eU na\u0161oj ustanovi imamo kompletan tim \u2013 socijalnu radnicu, psihologinju koja je ujedno i gestalt psihoterapeutkinja, logopedicu, radnu terapeutkinju i Bobath terapeutkinju. Suradnja me\u0111u nama je odli\u010dna, a povezani smo i s Odjelom za pedijatriju, kao i s Odjelom za fizikalnu terapiju. Formalnu suradnju ostvarujemo s osnovnim \u0161kolama na podru\u010dju Ljubu\u0161kog te zajedno s kolegama u obrazovnom sustavu radimo psihofizi\u010dku obradu djece s te\u0161ko\u0107ama u razvoju koja su \u0161kolski obveznici\u201c, istaknula je Vasilj Zeli\u0107.<\/p>\n\n\n\n Nedovoljan broj stru\u010dnjaka<\/strong><\/p>\n\n\n\n Smatra da je broj rehabilitatora i logopeda uposlenih u zdravstvenom sustavu apsolutno nedovoljan. Ne samo rehabilitatora i logopeda, nego i srodnih struka (radnih terapeuta, psihologa\u2026).<\/p>\n\n\n\n \u201ePedijatri, na\u017ealost, ne dobivaju tijekom svog obrazovanja dovoljno informacija o faktorima rizika zbog kojih bi dijete trebalo uputiti na psiholo\u0161ku i edukacijsko-rehabilitacijsku procjenu, a \u010desto ne znaju ni kome uputiti dijete. Jednako tako i roditelji, ako i primijete neke te\u0161ko\u0107e kod svog djeteta, ne znaju ili se nemaju kome obratiti. Mi\u0161ljenja sam da bi svaka zdravstvena i obrazovna ustanova trebala imati barem jednog stru\u010dnjaka na\u0161eg profila. Ako jedan stru\u010dnjak ne mo\u017ee pokriti sve potrebe jedne ustanove, uvijek se mo\u017ee raditi na ostvarivanju me\u0111uinstitucionalne suradnje, kojom bi se kompletirao sustav nadzora i pra\u0107enja jednog djeteta. Napomenula bih roditeljima, ako im netko iz okoline izrazi sumnju da dijete mo\u017eda ima neku razvojnu te\u0161ko\u0107u, da se odmah obrate edukacijskom rehabilitatoru. Najve\u0107a prepreka ranoj detekciji razvojnih te\u0161ko\u0107a su stereotipi kako su mu\u0161ka djeca lijena, da je dijete \u017eivahno, da \u0107e odjednom progovoriti ili, primjerice, da treba \u010dekati do tre\u0107e godine i sli\u010dno. Najbolje je prepustiti stru\u010dnoj osobi da procijeni je li djetetu potrebna terapija\u201c, poru\u010dila je Vasilj Zeli\u0107.<\/p>\n\n\n\n Dodala je i to kako je za funkcioniranje edukacijske rehabilitacije unutar zdravstvenog sustava najbitnija povezanost s pedijatrima.<\/p>\n\n\n\n \u201eBudu\u0107i da su pedijatri oni koji prate dijete od samog ro\u0111enja, klju\u010dno je da imaju uz sebe stru\u010dnjaka kojem mogu uputiti dijete. Upu\u0107ivanje djeteta na procjenu je, naravno, tek po\u010detak procesa. Daljnji rad s djetetom podrazumijeva rad na sebi u stru\u010dnom smislu, cjelo\u017eivotno obrazovanje te dobru suradnju i komunikaciju s kolegama u struci, kao i s roditeljima djeteta\u201c, zaklju\u010dila je na\u0161a sugovornica.<\/p>\n\n\n\n Pi\u0161e: Antonela Marinovi\u0107 Musa<\/strong><\/p> Izvor: Dnevni list<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Tijekom razvoja djece, roditelji \u010desto sura\u0111uju s razli\u010ditim stru\u010dnjacima, kako bi prona\u0161li odgovaraju\u0107u terapiju, vje\u017ebe, procjenu i sli\u010dno. Jedan od tih stru\u010dnjaka je i edukacijski rehabilitator koji prepoznaje i uo\u010dava potrebe svakog djeteta, te\u0161ko\u0107e u razvoju koje se mogu pojaviti te faktore rizika u ranom razvoju djeteta. Tu ulogu podrobnije nam je pribli\u017eila Tatjana Vasilj […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":17010,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-81926","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ljubuski"],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/dnevni.ba\/wp-content\/uploads\/2021\/10\/Tatjana-foto.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n