Usporedno s novom ameri\u010dkom diplomatskom ofenzivom prema BiH vrati\u0161e nam se i stare diplomatske floskule. Pa se naga\u0111a kako \u0107e raditi “mrkva i batina”? Ho\u0107e li novi ameri\u010dki izaslanik za izborno zakonodavstvo Mathew Palmer do\u0107i s prijedlogom novog izbornog zakona po na\u010delu “uzmi ili ostavi”? Kako \u0107e u svemu tome pro\u0107i sada\u0161nja politi\u010dka vodstva Bo\u0161njaka, Srba i Hrvata u BiH? Pritom izmi\u010de iz fokusa bit ovog novog procesa i njegove razlike u odnosu na ameri\u010dki anga\u017eman u BiH u devedesetima, koji je doveo do daytonskog mira.<\/p>\n\n\n\n
Tada je trebalo zaustaviti regionalni rat, koji je postao svjetski problem. I u tom su procesu politi\u010dka vodstva Hrvata, Srba i Bo\u0161njaka, ne samo u BiH, nego i u Hrvatskoj i Srbiji, uistinu imala zna\u010dajnu politi\u010dku te\u017einu, proporcionalnu snazi njihove vojske. Oni su zaista bili akteri. Amerika je uspjela proizvesti preokret u ratu (\u010ditaj: poraz srpske vojske) promjenom odnosa vojnih snaga i politi\u010dkih savezni\u0161tava (obnova hrvatsko-bo\u0161nja\u010dkog savezni\u0161tva), a na me\u0111unarodnom planu uspjela je formirati tzv. kontaktnu skupinu mo\u0107nih dr\u017eava (SAD, Rusija, UK, Njema\u010dka, Francuska), u kojoj je tada slaboj (Jeljcinovoj) Rusiji dala vrlo vidljivu ulogu, ali bez osobita utjecaja. Uz to, kao politi\u010dkog pokrovitelja Bo\u0161njaka u proces je uvela tada\u0161nju (Demirelovu) Tursku, koja je i trebala smanjiti rastu\u0107i utjecaj radikalnih islamisti\u010dkih re\u017eima na politiku Alije Izetbegovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Danas je BiH zapu\u0161teni ameri\u010dki protektorat, u kojem SAD pokre\u0107e politi\u010dko-diplomatski rat protiv utjecaja ambicioznih autokratskih re\u017eima – prvenstveno Rusije i Kine – koji su sna\u017eno u\u0161li u prostor koji je Amerika zanemarila. Jeljcinova Rusija je u onda\u0161nja vremena bila dio kontaktne skupine. Putinova Rusija im je danas u BiH (i \u0161ire na Balkanu) glavni protivnik. Demirelova Turska bila je vjerni ameri\u010dki partner u mirovnom procesu, a turski predsjednik bio je u boljim odnosima s hrvatskim predsjednikom Franjom Tu\u0111manom negoli s Alijom Izetbegovi\u0107em. Turski vojnici u sastavu UN-ovih mirovnih snaga \u0161titili su preostale Hrvate u okolici Zenice od napada stranih mud\u017eahedina, koje je pak u Zenici \u010duvao i \u0161titio dana\u0161nji bo\u0161nja\u010dki \u010dlan Predsjedni\u0161tva BiH \u0160efik D\u017eaferovi\u0107. Dana\u0161nja Erdoganova Turska primjer je autokratskog re\u017eima i nositelj politike islamizacije Europe, a BiH je sredi\u0161te njezine neoosmanske politike. Zato nije slu\u010dajno \u0161to Turske nema u ovom novom ameri\u010dkom procesu za BiH, u kojem je Zapad na jednoj strani, a nedemokratski euroazijski re\u017eimi na drugoj. I jo\u0161 jedna razlika: lokalna politi\u010dka vodstva koja su neko\u0107 zbog snage svojih vojski bila akteri, danas su pijuni u tom procesu, obvezama vezani uz svoje politi\u010dke pokrovitelje i financijere \u2013 Dodik uz Putina, Izetbegovi\u0107 uz Erdogana. A \u010covi\u0107? Tako\u0111er uz Putina.<\/p>\n\n\n\n
Promjena izbornog zakonodavstva, uz izvjesne ustavne promjene (kako je najavio M. Palmer), nije cilj ove ameri\u010dke diplomatsko-politi\u010dke ofenzive. To je tek sredstvo, prvi korak prema izboru novih politi\u010dkih vodstava u BiH, koja \u0107e biti vi\u0161e prozapadna i proameri\u010dka, uz pone\u0161to funkcionalniju dr\u017eavu. Ho\u0107e li do tih promjena do\u0107i mrkvom, batinom ili izborima, tek je pitanje tehnike. A u tom procesu i Srbi i Bo\u0161njaci i Hrvati mogu za\u0161tititi ili ostvariti i neke svoje politi\u010dke interese.<\/p>\n\n\n\n
Gledano s pozicije hrvatskih nacionalnih interesa, tu dolazimo do problema – kako u politi\u010dkom vodstvu Hrvata u BiH, tako i u hrvatskom dr\u017eavnom vodstvu. Hrvati BiH ulaze u proces bez sna\u017enog politi\u010dkog za\u0161titnika. Rusija \u0107e braniti (veliko)srpski interes i Republiku Srpsku. Bo\u0161njaci i dalje pakiraju velikobo\u0161nja\u010dku politiku stvaranja islamske BiH u celofan gra\u0111anske dr\u017eave, nastoje\u0107i pridobiti ameri\u010dke simpatije. Dragan \u010covi\u0107 slovi kao dio ruske interesne mre\u017ee i ameri\u010dka ga politika do\u017eivljava kao problem. Srbi se pripremaju za vrijeme poslije Milorada Dodika (otkazivanje poslu\u0161nosti u Skup\u0161tini RS) i o\u010dekivati je neku novu alternativu koja \u0107e biti jednako velikosrpska kao i Dodikova, samo manje proruska. Bo\u0161njaci su fingiranim alternativama SDA i do\u0161li do toga da biraju Hrvatima predstavnike. Dragan \u010covi\u0107 ostvario je monopol vlasti i uni\u0161tio mogu\u0107nost hrvatske politi\u010dke alternative.<\/p>\n\n\n\n
U Hrvatskoj pak kao da je politi\u010dki prespavano posljednjih \u010detvrt stolje\u0107a. Pa bi predsjednik Milanovi\u0107 uveo u razgovore Erdogana, kojeg su sami Amerikanci izbacili iz (svojeg) procesa. Uz to, kao da se ne razumije da Hrvatska nema nikakav izravan utjecaj na ovaj proces. No, ima zna\u010dajnu mogu\u0107nost djelovanja na njegov ishod u tihom partnerstvu s Washingtonom i donekle s Berlinom. Ali, klju\u010dni argument vi\u0161e ne mo\u017ee biti stara pri\u010da o za\u0161titi konstitutivnosti naroda, ve\u0107 pri\u010da o strate\u0161koj za\u0161titi jadranskog zale\u0111a od neprijateljskog preuzimanja (Rusija, Kina, Turska). Pri\u010da bi bila uvjerljivija da je Hrvatska s vi\u0161e \u017eara gradila LNG na Krku, da je izabrala ameri\u010dke borbene zrakoplove… No, i jasna spremnost na ja\u010danje vojne i politi\u010dke suradnje, kao i neka ameri\u010dka vojna baza na Jadranu, primjerice u Plo\u010dama, bili bi i danas dobrodo\u0161li. A osobito bi dragocjeno bilo da hrvatska dr\u017eavna politika prepozna politi\u010dki duh vremena. I da u ovaj novi proces ne kre\u0107e sa starim pri\u010dama, u starim zapre\u017enim kolima, na volove.<\/p>\n\n\n\n