{"id":85386,"date":"2021-11-05T16:57:54","date_gmt":"2021-11-05T15:57:54","guid":{"rendered":"https:\/\/radioljubuski.ba\/?p=85386"},"modified":"2021-11-05T16:57:56","modified_gmt":"2021-11-05T15:57:56","slug":"5-studenoga-1991-delnice-osvojeno-oruzje-naoruzalo-hrvatsku-vojsku-i-zadalo-jna-udarac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/11\/05\/5-studenoga-1991-delnice-osvojeno-oruzje-naoruzalo-hrvatsku-vojsku-i-zadalo-jna-udarac\/","title":{"rendered":"5. studenoga 1991. Delnice \u2013 osvojeno oru\u017eje naoru\u017ealo Hrvatsku vojsku i zadalo JNA udarac"},"content":{"rendered":"\n

5. studenoga 1991. bio je jedan od najva\u017enijih dana u povijesti za Hrvate Gorskog Kotara. Toga dana je nakon blokade i okru\u017eenja poznatog delni\u010dkog vojnog kompleksa Velebit 1, 2 i 3 i vojarne \u201eZdenko Petranovi\u0107 \u2013Jastreb\u201c JNA napustila ove garnizone, a Hrvatska vojska je do\u0161la do ogromne koli\u010dine naoru\u017eanja. To je za JNA bio ogroman udarac jer je u taktici otvorenog rata koje je od kasnog ljeta 1991. pokrenula do zuba naoru\u017eana JNA protiv vrlo slabo naoru\u017eanih hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata to zna\u010dilo \u2013 naoru\u017eavanje hrvatskih vojnika i promjena tijeka rata!<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Usprkos zahtjevima hrvatskih vojnika da JNA napusti mirno vojarne i ostavi ogromnu koli\u010dinu naoru\u017eanja, na dana\u0161nji dan pripadnici 138. brigade iz Delnica (\u201eGoranski risovi\u201c) napali su vojarne u suradnji sa specijalnim snagama MUP-a. Napad je bio takve \u017eestine i snage da su vojnici JNA izgubili svaki borbeni moral i predali se hrvatskim snagama.<\/p>\n\n\n\n

Hrvatska je do\u0161la u posjed ogromne koli\u010dine oru\u017eja koja je bitno utjecala na tijek Domovinskog rata!<\/p>\n\n\n\n

Vrijednost oru\u017eja procjenjivala se na tada\u0161njih 150 milijuna USD. Koja je koli\u010dina oru\u017eja bila u Delnicama govori i optu\u017enica protiv JNA oficira Ljubomira Buljina i \u0110ure Vitanovi\u0107a koje je vojni sud u Beogradu 13. travnja 1992. osudio za krivi\u010dno djelo napu\u0161tanja polo\u017eaja suprotno nare\u0111enju i osudio na zatvorsku kaznu od 12 godina zatvora.<\/p>\n\n\n\n

Na teret im je stavljeno: \u201e\u2026Optu\u017eeni Ljubomir Buljin kao vojni stare\u0161ina na du\u017enosti komandanta 6. brdske brigade i najodgovorniji stare\u0161ina u garnizonu Delnice, dana 05. novembra 1991. godine, protivno nare\u0111enju komandanta rije\u010dkog korpusa general-pukovnika Marjana \u010cada \u2013 da se kasarna (\u201eZdenko Petranovi\u0107 \u2013 Jastreb\u201c) i tri vojna skladi\u0161ta (\u201eVelebit \u2013 1\u201c, \u201eVelebit \u2013 2\u201c i \u201eVelebit \u2013 3\u201c) u Delnicama ne smeju predati paravojnim formacijama Republike Hrvatske i da se u slu\u010daju napada tih snaga dejstvuje iz artiljerijskog oru\u0111a po izabranim objektima u gradu i da se zapreti dizanjem u vazduh vojnog skladi\u0161ta \u201eVelebit \u2013 3\u201c, sa kojim nare\u0111enjem je bio upoznat, u dogovoru sa opt. Djurom Vitanovi\u0107em, na\u010delnikom \u0161taba u istoj brigadi, odlu\u010dio da stupi u kontakt sa predstavnicima kriznog \u0161taba u Delnicama, na kojim pregovorima je opt. Vitanovi\u0107 samoinicijativno potpisao dokument (\u201epapir\u201c) o uslovima predaje kasarne i garnizona, sa kojim uslovima je kasnije upoznao opt. Ljubomira Buljin i svojim sugestijama uticao na njega da ih prihvati, \u0161to je ovaj i u\u010dinio, pa je istog dana sa jedinicom koja mu je bila poverena, pre nego \u0161to je iscrpeo sve mogu\u0107nosti obrane, prakti\u010dki bez ikakvog otpora, napustio polo\u017eaje obrane kasarne i garnizona i vozilima hrvatskih snaga se udaljili u pravcu Kraljevice, usled \u010dega su nastupele te\u0161ke posledice za oru\u017eane snage SFRJ, jer je u ruke neprijateljske oru\u017eane formacije u Delnicama pre\u0161lo najmanje 5.500 tona municije i minsko-eksplozivnih sredstava u objektu \u201eVelebit 3\u201c, to\u010dno neutvr\u0111en broj pi\u0161tolja, snajpera cal. 7,9 mm, automatskih pu\u0161aka 7,62 mm, pu\u0161komitraljeza 7,62 mm, mitraljeza 7,9 mm, ru\u010dnih baca\u010da M57, ru\u010dnih raketnih baca\u010da 90 mm, minobaca\u010da 82 i 120 mm, bestrzajnih topova, topova 20\/1 i topova 20\/3 i to\u010dno neutvr\u0111ene koli\u010dine municije i naoru\u017eanja, a \u0161to se nalazilo u kasarni i u objektu \u201eVelebit \u2013 2\u201c.\u201c (prijepis iz presude Vojnog suda u Beogradu, IK broj 43\/92 od 13. aprila 1992. godine)<\/p>\n\n\n\n

Gledaju\u0107i sa odmakom ovu presudu mo\u017ee se uvidjeti koliki je strate\u0161ki zna\u010daj za JNA predstavljao gubitak vojnih objekta u Delnicama. Nagla\u0161avanje te\u0161kih okolnosti za JNA u presudi, jer je u ruke neprijateljskih (\u010ditaj hrvatskih) formacija pala zna\u010dajna koli\u010dina oru\u017eja i streljiva dokaz je o realizaciji plana otvorenog rata koji je provodila JNA u Hrvatskoj. Me\u0111utim i u toj JNA bilo je ljudi koji su bez obzira na \u201eideologijski ko\u0161mar\u201c u glavama bili korektni. Predaja delni\u010dkih oficira je zasigurno osoban ali i hrabar \u010din koji im je zasigurno prouzro\u010dio niz neugodnosti kada su morali svojim pretpostavljenima polo\u017eiti ra\u010dune, a \u010dinjenica da su u zatvoru zavr\u0161ili ve\u0107 19. studenog 1991. govori o jasnoj ambiciji da se Hrvatska vojni\u010dki pregazi, a svi neposlu\u0161nici strpaju iza brave.<\/p>\n\n\n\nhttps:\/\/www.youtube.com\/watch?v=Toqe3g6iQzQ\n\n\n\n

Ratna pri\u010da \u2013 baka Roza spasila pilota JNA Stevana Janjanina<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nakon pada delni\u010dke vojarne i jo\u0161 nekih vojnih objekata u Gorskom Kotaru uslijedili su avionski napadi na ovaj kraj. Vrlo zanimljivu pri\u010du, za net.hr, o spa\u0161avanju srpskog pilota pukovnika Stevana Janjanina ispri\u010dala je 2012. tada 78-godi\u0161nja baka Roza Mileti\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Nebo iznad Gorskoga kotara tog je 8. studenoga 1991. proparala zaglu\u0161uju\u0107a eksplozija. U vojnom izvje\u0161\u0107u bit \u0107e poslije zabilje\u017eeno da je raketom Strela 2M hrvatska protuzra\u010dna obrana oborila neprijateljski MiG-21 R, \u010diji su ostaci prona\u0111eni na \u0161umskom nenastanjenom podru\u010dju, oko sedam kilometara od Ravne Gore. Kako se ispostavilo, pilot se spasio katapultiranjem, pa se padobranom spustio u \u0161umu i pritom zapeo za kro\u0161nju stabla te padaju\u0107i ozlijedio nogu.<\/p>\n\n\n\n

Pukovnik Stevan Janjanin<\/strong>, pilot Ratnog vazduhoplovstva biv\u0161e dr\u017eave, toga je dana bio u izvidni\u010dkom letu, no nije borbeno djelovao.<\/p>\n\n\n\n

Je li mu ba\u0161 to nakon uspje\u0161nog prizemljenja, ali i skorog privo\u0111enja, spasilo \u017eivot, ostat \u0107e i danas nepoznanica, no neosporno je samo jedno \u2013 tko mu je spasio \u017eivot. Bila je to Roza Mileti\u0107<\/strong>, pripadnica slunjskog bataljuna 110. karlova\u010dke brigade, mje\u0161tanka sela Kamenice smje\u0161tenog na prvoj crti obrane.<\/p>\n\n\n\n

Dvadeset godina poslije slu\u017ebenica po\u0161tanskog ureda u obli\u017enjem Tounju primila je me\u0111unarodni poziv. S druge strane linije bio je pilot Stevan Janjanin, koji je zatra\u017eio da mu pomognu prona\u0107i tetu Rozu, kako je nazivaju.<\/p>\n\n\n\n

\u201cHtio mi je zahvaliti \u0161to sam mu spasila \u017eivot\u201d, rekla je 78-godi\u0161nja Roza i potom se mislima vra\u0107a u tu hladnu jesen ratne 1991. godine.<\/p>\n\n\n\n

\u201c\u010culi smo eksploziju i vidjeli da se pilotu otvorio padobran te da se spustio negdje iza brijega. Potr\u010dala sam prema njemu koliko su me noge nosile. Sre\u0107om, toga dana bila sam u civilnoj odje\u0107i. Da je bilo druk\u010dije, mo\u017eda bi me ubio. Me\u0111utim, u tom \u010dasu po\u010deli su rafali s na\u0161ih polo\u017eaja, pa smo se oboje bacili na zemlju. Po\u010dela sam vikati: \u2018Ne pucajte, to sam ja, teta Roza.\u2019 Jedva smo \u017eivu glavu izvukli\u201d, prisje\u0107a se i potom dodaje da su pilota potom odveli u njezinu ku\u0107u na ispitivanje.<\/p>\n\n\n\n

Pilot joj je tada rekao da nije bacao bombe po naseljima, nego na vojne objekte.<\/p>\n\n\n\n

\u201cPitao me imam li djecu i rekao mi da ima dvoje djece i \u017eenu u Biha\u0107u, da mora raditi ono \u0161to mu se ka\u017ee, ali da su njegovi letovi ve\u0107inom bili izvidni\u010dki. Sa\u017ealila sam se, dala mu kavu i konjak da se malo oporavi. Bio je blijed, iscrpljen, izgubljen\u2026 Bilo mi ga \u017eao\u201d, prisjetila se baka Roza i dodala da mu je sudbina visjela o koncu.<\/p>\n\n\n\n

Hrabra teta Roza nije zaboravljena. O njoj je 2001. napisana knjiga \u017dena koja je zarobila neprijateljski tenk, autora Stanka Jeli\u0107a, a prije 2010. suborci su u njezino ime zavr\u0161ili bitku s birokracijom, pa je po\u010dela primati barem skromnu vojnu mirovinu jer je dotad \u017eivjela na rubu gladi. Od rata do tada samo joj je dva puta bila ispla\u0107ena jednokratna nov\u010dana pomo\u0107 od 400 kuna.<\/p>\n\n\n\n

Doprinos oslobo\u0111enju Gorskog Kotara i osvajanju klju\u010dnih vojarni u Delnicama dali su tada\u0161nji MUP, 138. brigada HV-a, Krizni \u0161tab Op\u0107ine Delnice, Crveni kri\u017e Delnice, Lova\u010dko dru\u0161tvo \u00bbTetrijeb\u00ab Delnice, vatrogasci, Hrvatske \u0161ume, Radio Delnice, \u017eene iz Bedema ljubavi, mladi\u0107i koji su obavljali du\u017enost kurira i brojni drugi pojedinci koje se (pre)\u010desto zaboravlja.<\/p>\n\n\n\n

Domovinski rat: Delnice i osvajanje vojarne<\/p>\n\n\n\n