A kako je do\u0161la do toga da drinova\u010dka nevjesta<\/em><\/strong> vozi tramvaj ve\u0107 \u010detiri godine po ulicama Stuttgarta, ispri\u010dala je za Pogled.ba.<\/p>\n\n\n\n Slavica je rodom iz jednog malog sela Donja Skakava<\/strong> (op\u0107ina Br\u010dko), odakle je u Njema\u010dku oti\u0161la jo\u0161 1992. godine. Tu je upoznala svog budu\u0107eg supruga Matu Leventi\u0107a<\/strong> iz Drinovaca<\/strong> (op\u0107ina Grude) i u Njema\u010dkoj je rodila svoje prvo dijete, sina Antu. Vratili su se u Drinovce 1997. godine, u me\u0111uvremenu dobili i k\u0107er Martinu, da bi ponovno oti\u0161li za Njema\u010dku 2014. godine<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Glavni razlog za\u0161to smo se opet vratili u Njema\u010dku bio je upravo sin Ante<\/strong>. \u017delio se \u0161kolovati za programera i po\u0161to kod nas tada nije bilo puno uvjeta za taj smjer, \u017eelio je probati u Njema\u010dkoj. Tako je sve krenulo. Uvijek su mi djeca na prvom mjestu<\/strong> i nije vi\u0161e igralo ulogu to \u0161to \u017eelimo mi, ve\u0107 da pru\u017eimo djeci najbolje \u0161to mo\u017eemo<\/em>, pri\u010da Slavica za Pogled.ba.<\/p>\n\n\n\n Dala je otkaz<\/strong> u Violeti gdje je radila deset godina i gdje joj je, ka\u017ee, rastanak jako te\u0161ko pao, i oti\u0161la za Stuttgart.<\/p>\n\n\n\n Nisam uop\u0107e planirala voziti tramvaj. Kada sam tek do\u0161la, bilo mi je nebitno \u0161to \u0107u raditi<\/strong>, samo da se sna\u0111em i dovedem obitelj. Mu\u017e ispo\u010detka nije bio za to da se preselimo, ali na kraju je prihvatio. Sada radi kao profesionalni voza\u010d kamiona<\/strong> i prezadovoljan je poslom<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Slavica je tako prvo radila u cateringu<\/strong>, zatim u jednom hotelu<\/strong> gdje su joj uvjeti i pla\u0107a bili odli\u010dni. Ubrzo je prona\u0161la stan, a uz pomo\u0107 i podr\u0161ku supruga, i ostatak obitelji se doselio. Mu\u017e se zaposlio, djeca krenula u \u0161kolu\u2026E kad je sve to pro\u0161lo, Slavica si je, kako pri\u010da, postavila pitanje: \u017delim li ja cijeli svoj \u017eivot provest u ugostiteljstvu?<\/em><\/p>\n\n\n\n Naime, po\u0161to su je oduvijek zanimali strojevi, automehani\u010darski radovi i kako ka\u017ee \u201dmu\u0161ki poslovi\u201d, odlu\u010dila je prijaviti se za posao voza\u010dice tramvaja<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Privukla me pomisao da vozim tramvaj. Druga\u010diji je od automobila, kamiona\u2026 Nema volan, tu su tipke, \u0161ine<\/strong>\u2026. Zanimalo me kako funkcionira. Poslala sam \u017eivotopis i \u010dekala<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Prvi put sam dobila odbijenicu<\/strong>. U \u017eivotu sam imala puno uspona i padova tako da mi odbijenica nije bila prepreka da odustanem, nego me \u010dak vi\u0161e motivirala ka ostvarenju moje \u017eelje i cilja.<\/em><\/p>\n\n\n\n Tu moju upornost je prepoznala i tvrtka za koju danas i radim jer puno ljudi odustane odmah nakon prve prepreke. Taj proces je trajao malo manje od dvije godine<\/strong> i onda sam napokon dobila pismo u kojem je, umjesto odbijenice, bio poziv za prvi krug (prijemni ispit).<\/em> Njezinu upornost prepoznala je i tvrtka te je zaposlila kao voza\u010dicu tramvaja (Foto: Pogled.ba)<\/p>\n\n\n\n To je bio po\u010detak izazova koji je bio pred Slavicom.<\/p>\n\n\n\n Radilo se o razdoblju od tri mjeseca obuke<\/strong> \u2013 teorijske i prakti\u010dne te same spremnosti da prihvati\u0161 posao i razna odricanja<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Nakon tri mjeseca obuka i uspje\u0161no zavr\u0161enih ispita, uslijedilo je deset dana vo\u017enje<\/strong> uz nadzornu osobu koja je pratila njezinu spremnost, pomagala tih prvih dana, upozoravala na detalje i sli\u010dno. To je bio i Slavi\u010dnin prvi susret s putnicima.<\/p>\n\n\n\n Nakon tih deset dana napokon sam bila sama. Bila sam sretna jer sam uspjela<\/strong>, postigla sam svoj cilj. Prvih dana bilo mi je malo stresno. Dogodi se neki zastoj, a moram \u010dekati odluku kontrolora prometa koji ti radiovezom ka\u017ee \u0161to mora\u0161 u tom slu\u010daju \u010diniti. Minuta mi je bila kao godina<\/em>, smije se Slavica prisje\u0107aju\u0107i se svojih po\u010detaka u razgovoru za Pogled.ba.<\/p>\n\n\n\n Danas sam puno mirnija i opu\u0161tenija<\/strong><\/em>.<\/p>\n\n\n\n A neugodna iskustva?<\/p>\n\n\n\n Pa jedan putnik me nazvao vje\u0161ticom<\/strong> jer sam mu zatvorila vrata. Jedna starija gospo\u0111a je vikala na mene<\/strong>, a od mlade djevojke sam dobila srednji prst. Na sve sam odgovorila s osmijehom<\/strong>. Na\u017ealost, ne mogu uvijek \u010dekati putnika, moram zatvoriti vrata i krenuti. Ako kasnim ja, kasne i drugi tramvaji i to je lan\u010dana reakcija. Uvijek se trudim pri\u010dekati, ali nekada je to neizvedivo<\/em>, isti\u010de Slavica.<\/p>\n\n\n\n Kada se dogodi tu\u010dnjava ili naguravanje<\/strong> u tramvaju, Slavica zove policiju ili za\u0161titare. Jednostavno, to je jedino \u0161to mo\u017ee.<\/p>\n\n\n\n To su ve\u0107inom no\u0107ne linije, i tada se zaista nagledam svega<\/strong>. Bude dosta pijanih, agresivnih, sijeku sjedi\u0161ta, pu\u0161e u tramvaju i sli\u010dno. No, nekih ve\u0107ih incidenata nisam imala. A da ih ima, ima. Nedavno je kod kolege u tramvaju osoba nasrnula na drugu osobu koja je sjedila nasuprot nje i pritom je te\u0161ko ozlijedila. Iz \u010dista mira<\/em>, pri\u010da Slavica.<\/p>\n\n\n\n No, da ima i pozitivnih strana i da dobro radi svoj posao svjedo\u010de i geste putnika<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Nekada mi do\u0111u i zahvale se na vo\u017enji, posebno starije osobe koje pri\u010dekam \u010desto puta jer ih vidim kako tr\u010de da uhvate tramvaj. Do\u0111u mi na prozor i zahvale<\/strong>. \u010cesto mi putnici ka\u017eu i da prekrasno vozim, donesu \u010dokolade, bombone, po\u017eele mi sretan put\u2026<\/em><\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er, pla\u0107a<\/strong> je, ka\u017ee, dobra<\/strong>, svake tri godine se po automatizmu pove\u0107ava<\/strong>. Moja obitelj i ja imamo mjese\u010dnu kartu besplatno, s kojom se mo\u017eemo voziti s tramvajem i autobusom. Svaki praznik, prekovremeni\u2026 sve je dodatno pla\u0107eno. Bolovanje<\/strong> se dobije bez ikakvih problema i velikog opravdavanja, jer zdravstvena situacija zaposlenika je na prvom mjestu tvrtke<\/em>. \u201dNajva\u017enije je ne zaboraviti tko si i odakle si\u201d, isti\u010de Slavica (Foto: Pogled.ba)<\/p>\n\n\n\n Jednostavno, ima\u0161 prava kao radnik.<\/em><\/p>\n\n\n\n Ipak, kao i svaki posao, pored pozitivnih ima i negativnih strana<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Nekada se dogodi linija kada vozimo gotovo pet sati u komadu<\/strong> i kada vi\u0161e ne mo\u017ee\u0161 biti koncentriran, a mora\u0161. Ogromne su gu\u017eve po gradu. Ima dosta starih ljudi koji ne mogu brzo u\u0107i u tramvaj, ulaze pomo\u0107u invalidskih kolica, ima puno putnika poput male \u0161kolske djece i slijepih ljudi koji se voze bez pratnje\u2026<\/em><\/p>\n\n\n\n A gu\u017eve su ponekad tolike da kada putnici nagrnu jedva zatvorimo vrata. Ljudi puno \u017eure<\/strong> na svoje termine ili posao, mnogi su zbog slu\u0161alica u u\u0161ima i mobitela u ruci preusmjereni, tako da ne obra\u0107aju pa\u017enju na situaciju oko sebe i promet, uklju\u010duju\u0107i i tramvaj. Stresno je nekada jako<\/em>, pri\u010da Slavica za Pogled.ba., koja ka\u017ee, da unato\u010d svemu, i dalje u\u017eiva u svom poslu.<\/p>\n\n\n\n Ipak, srce je vu\u010de njenim Drinovcima<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Da mogu tramvaj prevest u Hercegovinu<\/strong>, bila bih najsretnija<\/em>, \u0161ali se Slavica koja ka\u017ee da jedva \u010deka kada \u0107e se vratiti svojoj ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Sve je ovo dobro, no moja zemlja nije Njema\u010dka. Ja sam ovdje samo gost<\/strong>. Tijelom sam u Stuttgartu, a srcem i du\u0161om u Drinovcima. Tu sam stvorila svoju ku\u0107u, dom, svoju obitelj. To je za mene sveto mjesto. I zaista mi je drago kada vidim da mi i djeca jedva \u010dekaju da idu u Drinovce. Najva\u017enije je ne zaboraviti tko si i odakle si<\/strong>.<\/em><\/p>\n\n\n\n Nikada nisam te\u017eila za pa\u017enjom, jer jedine osobe od koje \u017eelim pa\u017enju su moj mu\u017e i moja djeca. Nadam se samo da \u0107e ovaj \u010dlanak otvoriti mnogim osobama o\u010di<\/strong>, pogotovo \u017eenama. U \u017eivotu ne smijemo zanemariti svoje \u017eelje i ciljeve, jer ni\u0161ta nije nemogu\u0107e. Nikad nije dosta truda i rada, a sve se jednog dana isplati<\/em>, zaklju\u010dila je Slavica.<\/p>\n\n\n\n Izvor: Jabuka.tv<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mnogima je i danas neobi\u010dno vidjeti \u017eenu da radi \u201dmu\u0161ke poslove\u201d. Primjerice, da vozi vilju\u0161kara ili tramvaj. No, ne i Slavici Leventi\u0107 (44) koja zna i jedno i drugo. Voza\u010dku za vilju\u0161kara zasad je ostavila po strani i prihvatila se tramvaja. I to u Stuttgartu. A kako je do\u0161la do toga da drinova\u010dka nevjesta vozi tramvaj ve\u0107 \u010detiri godine po […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":86461,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-86460","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/www.jabuka.tv\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/slavica-leventic-tramvaj-2.jpg\")
<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/www.jabuka.tv\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/slavica-leventic-tramvaj-3.jpg\")
<\/p>\n\n\n\n