Volkswagen T1 u suhozidu u Opli\u010di\u0107ima (\u010capljina) stajao je 50 godina. No, nedavno ga je skupina entuzijasta izvukla i planira mu udahnuti novi \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n
Prenosimo opis objavljen na Youtubeu kako je protekla cijela akcija:<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201dNestrpljenu i \u010dekaju do\u0161ao je kraj, danima se spremao alat i sve potrebno za akciju izvla\u010denja kombija Volkswagen T1 koji je uz suhozid u Opli\u010di\u0107ima po provobitnom saznanju propadao 30 godina, a kasnije \u0107emo saznati da je broj tih godina puno ve\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Moj zadatak bio je da kvalitetno snimim ovaj za na\u0161 \u017eivot bitan doga\u0111aj, a ekspediciji se pridru\u017eio veliki zaljubljenik starih Volkswagena Nihad Halilbegovi\u0107 Hony iz Gra\u010danice, koji je svakako svojim znanjem i vje\u0161tinom bio od velike pomo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Moralo se krenuti \u0161to ranije prema \u010capljini, da bi posao izvla\u010denja kombija bio u\u010dinkovit i brz. Valter se probudio u 23:59, sjeo u automobil i odvezao se do Gra\u010danice gdje ga je \u010dekao upravo Hony, oko 2:10 je zaka\u010dio prikolicu i bio ispred moje ku\u0107e, gdje sam ga ve\u0107 \u010dekao budan i radostan.<\/p>\n\n\n\n Krenuli smo okovani gustom maglom koja je svakim novim kilometrom nestajala, cesta kao da je rezervirana za nas, rijetko smo se s nekim mimoilazili, a onako sneni prvu kavu popili smo upravo u Olovu, u vrijeme kada \u201epo\u0161ten\u201c svijet uglavnom spava, bilo je to u subotu oko 3:20, a ljudi koje znam uglavnom se subotom bude oko 9 sati, ali eto \u2026 nismo svi isti, jer kao \u0161to ve\u0107 rekoh u ranijem tekstu, zov avanture ja\u010di je od svega i zbog njega morate imati neuredan san.<\/p>\n\n\n\n Ni\u017eu se tuneli, a mrak se ne sklanja, dolazimo u Mostar u 6:30, a tu nam je doru\u010dak. \u010cekaju\u0107i da sirnica bude gotova otr\u010dao sam dva kruga kroz Bi\u0161\u0107e Polje, i tako se kona\u010dno razbudio, nakon toga doru\u010dak je bio slasniji.<\/p>\n\n\n\n Sjedamo u auto i nastavljamo prema \u010capljini i vrlo brzo sti\u017eemo u Opli\u010di\u0107e i zaustavljamo se pored table na kojoj je ispisan naziv ovog nama bitnog mjesta. Svanulo je, i sa prikolicom se provla\u010dimo uskim puteljkom i sti\u017eemo tik do vo\u0107njaka povrh sela u kojem spava kombi star preko 60 godina.<\/p>\n\n\n\n Brzo se vadi alat za izvla\u010denje i prvo se pristupa istovaru drveta, vre\u0107a i \u017eice koje su se nalazile u kombiju. Polako se odi\u017ee zadnji kraj, zatim prednji i na kombi se montiraju to\u010dkovi koje smo ponijeli.<\/p>\n\n\n\n Radilo se bez pauze, a ja sam ipak na trenutke poku\u0161ao da uhvatim ljepotu hercegova\u010dkog krajolika. Jutro se protezalo na prste, posao je napredovao i uskoro je kombi bio na novim to\u010dkovima. Za divno \u010dudo, volan je funkcionirao te je manevriranje kombijem bilo olak\u0161ano.<\/p>\n\n\n\n Okrenuli smo prikolicu, te je pomjerili na mjesto na kojem je puteljak naj\u0161iri, u guranju kombija, odnosno njegovom odr\u017eavanju niz liticu pomogao nam je i prodava\u010d Smajo.<\/p>\n\n\n\n Zakoni fizike i kombi bez ko\u010dnica u jednom momentu su sklopili pakt, pa je na\u0161 Hony koji je bio za upravlja\u010dem morao da se odlu\u010di za prinudno zaustavljanje karoserije koja se trese. Kombi se brzo \u201epopeo\u201c na prikolicu, pri\u010dv\u0161\u0107en je, i onda je lagano krenuo na svoje putovanje dugo 250 km.<\/p>\n\n\n\n Iz Opli\u010di\u0107a je ispra\u0107en pogledima i komentarima mje\u0161tana kako su se ve\u0107 odavno na njega navikli i da im je bio poput orjentira.<\/p>\n\n\n\n