Pi\u0161e: Toni Mato\u0161in<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda se ponavljam kad ka\u017eem da zadnjih mo\u017eda i deset godina hrvatska glazbena scena ne samo da ne oskudijeva sjajnim, mladim talentima, ve\u0107 da ih se nanizala prava mala niska kao zalog za pouzdano lijep i kvalitetan soundtrack budu\u0107ih godina, pa i desetlje\u0107a, ali nije naodmet utvrditi tako lijepo gradivo. Kad uzmemo u obzir da je rije\u010d mahom i o autorima vlastite glazbe, sve skupa djeluje jo\u0161 svjetlije i nadobudno, svih ponavljanja i katalogiziranja vrijedno.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 neko vrijeme okarakteriziran kao kantautorski val, taj uzlazni trend, koji nam je u recentnom uzlazu, nakon Sabine Herman, Irene \u017dili\u0107 ili Auguste (a to je samo nekoliko od \u0161ireg kruga recentnije bitnih imena), donio zaista sna\u017ene autorsko-izvo\u0111a\u010dke figure poput Mary May i JR Augusta, potvr\u0111en je odli\u010dnim drugim albumima njegovih aktera (spomenuti Auguste, Irena \u017dili\u0107, pa ve\u0107 nekoliko albuma Nine Romi\u0107), ali i sve vitalnijim rukopisima nekih, uvjetno re\u010deno, starijih imena, \u0161to na najljep\u0161i na\u010din svjedo\u010di tek nekoliko mjeseci star novi album grupe Pavel. Tako je stvoren ve\u0107 poprili\u010dno sna\u017ean i potentan kontigent glazbenika, odnosno, kreativaca koji u ovo pandemijsko vrijeme na poseban na\u010din sjaje, usprkos svim neda\u0107ama i ograni\u010denjima.<\/p>\n\n\n\n Jedno od najnovijih i najmla\u0111ih imena koja bi se mogla pridru\u017eiti ovom blistavom nizu je Marei, izvan scene Marina \u017du\u017ei\u0107, mlada glazbenica i studentica glume rodom iz istarskog mjesta Tar, koja je na sceni debitirala jo\u0161 2015. na Melodijama Istre i Kvarnera. Djevojka je to iz obitelji u kojoj su njegovani glazbeni talenti i koja je nakon nekoliko godina pjevanja u bendu Blues Box Acoustic Trio odlu\u010dila oku\u0161ati se kao samostalna glazbenica. Po vlastitom joj priznanju, klju\u010dna je bila podr\u0161ka i nagovor glazbenika Danijela Damjanovi\u0107a, ina\u010de poznatog po radu u bendu Kultura tijekom druge polovice devedesetih. Upravo je s njim prije dvije godine ova hrabra djevojka izra\u017eenih kreativnih poriva zapo\u010dela rad na pjesmama koje su pro\u0161loga mjeseca kona\u010dno postale njezin prvi album \u201cSutra me ne zanima\u201d.<\/p>\n\n\n\n Koliko se Marei (od svojevrsne istarske ina\u010dice nadimka joj Mare) i njezina pop-rock glazba uklapaju ili kako \u201cklapaju\u201d s \u0161irokom mladom glazbenom familijom spomenutom u prvim pasusima, u ovom trenutku, koliko god se fino nastavila na taj niz, nije bitno, odnosno, korektno bi bilo ne povla\u010diti prebrze poveznice. Nastao u jednom malom, gotovo obiteljskom stvarala\u010dkom procesu, vidljivom, odnosno, \u010dujnom u svakoj od deset mu pjesama, \u201cSutra me ne zanima\u201d prije svega je album koji nenametljivo, gotovo stidljivo poziva na slu\u0161anje. Ne jedno ili usputna slu\u0161anja, ve\u0107 ono elementarno \u0161to ne\u010dija glazba od svoga slu\u0161atelja tra\u017ei \u2013 pozornost, prepu\u0161tanje, prihva\u0107anje ispru\u017eene ruke koja \u0107e voditi u taj posve nov \u201cmali\u201d svijet. Nakon nekoliko, usudit \u0107u se re\u0107i, takvih slu\u0161anja, mogu tvrditi da Marein prvijenac ima taj potencijal i zavrje\u0111uje takvu pozornost i povjerenje.<\/p>\n\n\n\n Imaju\u0107i na umu da je rad na albumu po\u010dela kad joj je bilo dvadeset godina, ali \u2013 ne podcjenjuju\u0107i i\u010dije \u201cnje\u017ene godine\u201d \u2013 ponajprije slu\u0161aju\u0107i fino satkanu, nepretencioznu, a slojevitu glazbenu podlogu Marininom sugestivnom vokalu, posve je jasna iznimno va\u017ena uloga Danijela Damjanovi\u0107a, koji je uz spomenuti bend Kultura, sudjelovao u iznimno zanimljivom projektu Poklon, preko kojeg je kroz cijeli niz pjesama mogao izraziti i svoje vjerske osje\u0107aje i preokupacije. Upravo ga je vjera, izme\u0111u ostalog, tje\u0161nje povezala s Marinom, s kojom je o\u010dito na\u0161ao zajedni\u010dki jezik, ali prije svega na\u010din da potakne i usmjeri njezin mladi, tek uzdigli glazbeni talent. On je, uostalom aran\u017eirao sve pjesme na albumu, napisao glazbu za sve osim za prvi singl \u201cMjesec hoda sa mnom\u201d (koautor sama Marei) te je supotpisnik gotovo svih tekstova.<\/p>\n\n\n\n No, ni\u0161ta od svega navedenog ne umanjuje \u010dinjenicu da je potpisnica albuma uistinu ta koja stoji iza tih pjesama i koju te pjesme predstavljaju kao zaista pravog protagonista pri\u010de, dakle, kao mladu glazbenu snagu koja s ponosom mo\u017ee zamahnuti primjerkom svoga prvog albuma. To i jest najbistrija ljepota ovog, snagom samih pjesama mo\u017eda ne toliko glasnog i prodornog, ali tinjaju\u0107im potencijalom i finim srastanjima glazbe i glasa dojmljivog albuma: to \u0161to svjedo\u010di mladi \u017ear i entuzijazam s(p)retno vo\u0111en i potican od strane iskusnijeg, ali tom mladom entuzijazmu i talentu posve podre\u0111enog kolege.<\/p>\n\n\n\n Pjesmu koja otvara album, koja je i najstarija tu i koja je albumu dala naslov, potpisuje sam Damjanovi\u0107, \u0161to opet pokazuje koliko je cijeli proces slijedio jedan logi\u010dan, \u010dak bih rekao ponizan put. \u201cSutra me ne zanima\u201d, kao primjerak zdravog, nekonfekcijskog pop-rocka (\u0161irokog \u017eanrovsko-stilskog raspona koji upravo zbog te \u0161irine zna iznimno lako kliznuti u karikaturu i zabavnja\u0161tvo), sa stihovima koji niti str\u0161e kvalitetom niti bje\u017ee u kli\u0161eje i impresivno lakom glazbenom teksturom ukra\u0161enom ma\u0161tovitim gitarskim glazurama, pjesma je koja otvara put ostalima bez pretenzija ili umi\u0161ljanja da je i najbolja ili reprezentativna. Jer, ona to nije, \u0161to se pokazalo mo\u017eda i presudnim za ukupan dojam.<\/p>\n\n\n\n Naime, tek oko tre\u0107e pjesme, nje\u017ene i melodiozne \u201cVrijedi li\u201d Marei po\u010dinje pokazivati prave adute albuma i sve ono \u0161to sam prethodno navodio vezano uz duh kojim zbirka odi\u0161e, odnosno, kojeg svjedo\u010di. Tako \u0107e nas do pravih malih dragulja na samom kraju albuma, pjesama \u201cOdlazak\u201d i \u201cPogledaj\u201d, voditi mali stilski detour \u201cHrani li te slatko\u201d i pjesme poput \u201cMore\u201d i \u201cSama\u201d, koje na bljeskove podsje\u0107aju na ono \u0161to su prije dvadesetak godina radili Flare i An\u0111a Mari\u0107, i (gotovo) plesna \u201cBistre vode\u201d, svaka na pravome mjestu, poput skalinade. Naviknuti na mjestimice \u2013 zbog nepodila\u017eenja brz(opotezn)im rimama \u2013 stihove izvan ritma (\u0161to me pak podsjetilo na Auguste), album \u0107ete na koncu zavoljeti mo\u017eda ne kao kakvog favorita, ali svakako kao ba\u0161 ono \u0161to jest \u2013 mali, topao, iskreno nenametljiv i nepretenciozno nadobudan album mlade stvarala\u010dke snage.<\/p>\n\n\n\n Zato \u2013 da se vratimo na po\u010detak \u2013 ne\u0107emo na prvu postavljati sve u \u0161ire koordinate doma\u0107ih kantautorskih i inih valova, scene koja je osjetno vitalna i koja se stalno regenerira, ve\u0107 treba dopustiti ovoj glazbi da prodi\u0161e, da se prvo sama \u201cizbori\u201d za mjesto kojeg sasvim sigurno ima i zavrje\u0111uje. Marein \u201cSutra me ne zanima\u201d \u2013 da nas ne zavara naslov \u2013 svoje sutra tra\u017ei plaho i u povjerenju, ba\u0161 zbog senzibilnosti samih pjesama koje u svojim pop-rock gabaritima vi\u0161e-manje vje\u0161to balansiraju izme\u0111u plitkog i pitkog, slojevitog i jednostavnog, refleksivnog i standardiziranog. Album je ovo malih, bosih koraka, a ne proglas bu\u010dna kreativna duha; plod predanog rada i tihe suradnje \u010dije \u0107e tek daljnje cvjetanje mo\u0107i ispri\u010dati detalje i omogu\u0107iti pametnije zaklju\u010dke. Talenta i stvarala\u010dke poniznosti pritom \u2013 za po\u010detak \u2013 ne nedostaje. https:\/\/www.youtube.com\/embed\/5Km1TAOKso8?feature=oembed<\/p>\n\n\n\nMarei \u2013 \u201cSutra me ne zanima\u201d (Menart, 2021.)<\/h3>\n\n\n\n