Godine 1999. Arthur Boyle, otac trinaestoro djece, saznao je da ima tri tumora u desnom plu\u0107nom krilu. Nakon zakazane operacije uklanjanja desnog plu\u0107nog krila, na \u0161ogorov prijedlog, Arthur je do\u0161ao u Me\u0111ugorje. Slu\u010dajni susret s Vickom Ivankovi\u0107, jednom od \u0161estero me\u0111ugorskih vidjelaca zauvijek je promijenio njegov \u017eivot. <\/p>\n\n\n\n
Arthurovo svjedo\u010danstvo o \u010dudesnom ozdravljenju i nebrojenim plodovima Me\u0111ugorja koji su se od tada pro\u0161irili cijelom zajednicom ju\u017enog Bostona i dalje, objavljeno je u serijalu Plodovi Me\u0111ugorja. I ostala svjedo\u010danstva dostupna su na YouTube kanalu ‘Fruits of Medjugorje’.<\/p>\n\n\n\n
-Rekao bih da su kod mene bila dva prva puta kako sam \u010duo za Me\u0111ugorje i to ka\u017eem s razlogom. Prvi puta sam \u010duo za Me\u0111ugorje kada je moja supruga dobila knjigu o me\u0111ugorskim porukama od na\u0161e k\u0107eri i to jako davno, negdje 1990.g.<\/p>\n\n\n\n
Onda sam se 1999. Razbolio i moj \u0161ogor Kevin Gill je uvidio na\u0161 o\u010daj jer je preda mnom bila zahtjevna operacija, pa me upitao jesam li ikada \u010duo za Me\u0111ugorje. On je \u010duo za to od jednog na\u0161eg prijatelja u hokeja\u0161koj svla\u010dionici, od svih mjesta na svijetu. I njih dvojica su skupa igrali golf nekoliko dana nakon moje te\u0161ke dijagnoze. Robert, Rob Griffin, moj drugi prijatelj, oni \u0107e me na kraju i odvesti u Me\u0111ugorje, prethodno je pitao Kevina zna li za Me\u0111ugorje.<\/p>\n\n\n\n
Kevin je rekao da ne zna, pa su proveli 18 golferskih rupa razgovaraju\u0107i o Me\u0111ugorju. Nazvao me i rekao: Jesi li ikada \u010duo za Me\u0111ugorje? Rekao sam: Pone\u0161to, ali ne znam o \u010demu se radi i pitao me \u017eelim li i\u0107i tamo. I \u010dim je to rekao, ne\u0161to me cijeloga obuzelo i odmah sam rekao \u2013 da! Nisam imao pojma kamo idem niti kakvo je mjesto, ali smo uskoro trebali saznati.<\/p>\n\n\n\n
Razlog za\u0161to sam odlu\u010dio po\u0107i u Me\u0111ugorje bio je\u2026 1999.g. dijagnosticiran mi je bubre\u017eni celularni karcinom, znao sam da sam bolestan jer sam uvijek bio u formi, a tada i strastveni golfer, no nisam mogao odigrati niti poen bez obvezne stanke. Osje\u0107ao sam upale po tijelu i na nagovor moje supruge Judy, oti\u0161ao sam na pregled koji je pokazao anemi\u010dnost, pa smo radili i druge pretrage koje su ukazale na rak bubrega.<\/p>\n\n\n\n
Imao sam nekoliko operacija, rak su uklonili, mnoge lijepe stvari dogodile su se u to vrijeme na Misama za ozdravljenje. Mislim da me bio dotakao prst Bo\u017eji jer su htjeli izvaditi i gu\u0161tera\u010du, a na operacijskom stolu pokazalo se da je nekakva opna izrasla izme\u0111u gu\u0161tera\u010de i tumora za\u0161titiv\u0161i tako gu\u0161tera\u010du, pa nju nisu nikada dirnuli.<\/p>\n\n\n\n
Zna\u010di, izvadili su bubreg i nadbubre\u017enu \u017elijezdu. Do\u0161ao je i nalaz biopsije, sve je bilo super. Doktor je bio odu\u0161evljen, a ja nastavljam uobi\u010dajenim \u017eivotom. Ali kao onkolo\u0161ki bolesnik nastavljate i\u0107i na preglede posebice nakon tako opse\u017ene operacije i kada sam se vratio na preglede tri mjeseca kasnije, bilo je sve u redu. Osam mjeseci nakon otkrili su tri tumora u desnom plu\u0107nom krilu, pa sam oti\u0161ao torakalnom kirurgu.<\/p>\n\n\n\n
Poveo sam jo\u0161 i svoju k\u0107er i zeta, tada studente medicine. Bila je tu, dakle, k\u0107i Jen kao i supruga jer, znate, nisam \u017eelio sam \u010duti ono \u0161to mi je morao re\u0107i. A rekao mi je da \u0107e morati ukloniti plu\u0107no krilo kao i hrpu drugih groznih stvari. Rekao mi je da su mi \u0161anse za pre\u017eivljavanje pet posto i da odem doma i pripremim se za borbu s bole\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Operacija je bila dogovorena za 14. rujna 2000., doslovce mi je rekao da \u0107u umrijeti. Kevin je \u010duo tu informaciju, on i ja smo ina\u010de veoma bliski i bio je pogo\u0111en vije\u0161\u0107u, ali Rob mu je rekao za ovo mjesto koje se zove Me\u0111ugorje i kada me pitao, bio sam o\u010dajan i patio od tjeskobe i depresije. Jedva sam i hodao jer mi je doktor rekao da \u0107u umrijeti.<\/p>\n\n\n\n
Imam 13 djece, petoro ih je tada bilo mla\u0111ih od 10 godina, tako da je moja \u017eena ustvari bila pravi molitveni ratnik u cijeloj toj pri\u010di. \u010cvrsto je molila i hrabrila me da \u0107e sve biti dobro, vodila me na molitve ozdravljenja i onda je Kevin rekao: \u017deli\u0161 li i\u0107i u Me\u0111ugorje?<\/p>\n\n\n\n
I ne\u0161to me ponukalo u srcu, sjeli smo na avion i vodili smo svaki od nas dnevnik, a ja sam u svoj zapisao: Idem u Me\u0111ugorje da ozdravim i susretnem svetu Majku, a ako je i ne budem vidio, znam da \u0107e me ve\u0107 dotaknuti na neki na\u010din.<\/p>\n\n\n\n
A vjera koju obja\u0161njava Evan\u0111elje, kako \u0107u kasnije nau\u010diti, je pouzdanje u one stvari kojima se nadamo i vjera u ono \u0161to ne vidimo. A ja sam u dnevnik upisao upravo to \u010dvrsto pouzdanje u ono \u010demu se nadamo. Stigav\u0161i u Me\u0111ugorje, imao sam dogovor da se Vicka pomoli nada mnom.<\/p>\n\n\n\n
Rob Griffin je to sredio preko sestre Margaret Simms iz Marijanske zajednice u Bostonu. No, na\u017ealost, saznali smo da je morala oti\u0107i u Rim posjetiti bolesnog prijatelja. To je bilo prve ve\u010deri po dolasku i najprije smo oti\u0161li na ispovijed jer nismo bili na ispovijedi 20 \u2013 30 godina, pa smo odlu\u010dili: Ispovijedit \u0107emo se i to kako treba!<\/p>\n\n\n\n
Bili smo na ispovijedi, na Misi, neobi\u010dna Misa s mno\u0161tvom stisnutih vjernika koji su molili krunicu i pjevali \u2018Ave, ave\u2019 izme\u0111u desetica. Bilo je to tako dirljivo, uzdiglo mi je du\u0161u.<\/p>\n\n\n\n
Upoznali smo \u017deljku, na\u0161ega vodi\u010da, Vickinu sestri\u010dnu, rekla nam je da je Vicka otputovala i sljede\u0107e jutro smo oti\u0161li na Misu i \u017deljka nas je pitala \u0161to namjeravamo. Rekli smo: Pa, \u017eelimo suprugama kupiti ne\u0161to lijepo.<\/p>\n\n\n\n
Bili smo tamo od 4. do 10. rujna, a operacija uklanjanja moga desnog plu\u0107nog krila bila je zakazana za 14. rujna, tako da je to putovanje zaista bilo zadnja slamka. Oti\u0161li smo do Leove male zlatarne I naravno, Kevin mi pri\u0111e i ka\u017ee: Zna\u0161 li ti tko stoji pored tebe? Vicka! Propustila je bila avion, svratila u zlatarnu kupiti krunicu prsten i stala ba\u0161 pored mene.<\/p>\n\n\n\n
Onda je \u017deljka objasnila tko sam ja, Vicka se pomolila nada mnom, i kada je stavila svoje ruke na moju glavu, Robby i Kevin stavili su ruke na moja le\u0111a i snaga njezine molitve potaknula je vru\u0107inu koja se \u0161irila mojim tijelom od koje su se i oni znojili.<\/p>\n\n\n\n
To je bio po\u010detak na\u0161ega puta u Me\u0111ugorje i od tog trenutka svakakve ludosti su nam se doga\u0111ale koje su bile predivne. Nas trojica mu\u0161karaca, bez \u017eena, sami u Me\u0111ugorju, ljudi su mislili da smo poput trojice mu\u0161ketira i sli\u010dno. I nisu mogli ni\u0161ta s nama jer smo bili tako uzbu\u0111eni \u0161to smo bili tu.<\/p>\n\n\n\n
Zamolio sam suprugu, spustiv\u0161i se s brda: Ne\u0161to se zbiva ovdje u Me\u0111ugorju, molim te, nazovi doktora i dogovori CT snimanje prije nego mi izvade desno krilo. Nazvala je doktora, a njegova tajnica je meni ostavila glasovnu po\u0161tu koju sam dugo poslije nosio sa sobom. Poruka je glasila: G. Boyle, znamo da ste u Me\u0111ugorju, znamo za\u0161to ste tamo i to je predivno, ali \u010dinjenica je da vi imate rak, a on ne\u0107e nestati, zato nastavljamo dalje s operacijom.<\/p>\n\n\n\n
Moja supruga je onda u\u010dinila ono \u0161to bi u\u010dinila svaka dobra \u017eena, na\u0161la je drugog lije\u010dnika. Kasnije \u0107u saznati da je taj lije\u010dnik i svoje roditelje uputio u Me\u0111ugorje, te je dr\u017eao sliku Me\u0111ugorja na zidu svog ureda. Bog je intervenirao u mome \u017eivotu!<\/p>\n\n\n\n
Taj lije\u010dnik je zakazao CT snimanje dva dana prije operacije i CT snimka je pokazala da je karcinom nestao. I tako, 14. rujna, na blagdan Uzvi\u0161enja sv. Kri\u017ea, umjesto da su mi izvadili desno plu\u0107no krilo, ja sam igrao golf s Robbyjem i Kevinom.<\/p>\n\n\n\n
Isus Krist me zagovorom svoje majke Marije ozdravio u Me\u0111ugorju. Me\u0111ugorje je tim iskustvom promijenilo moj \u017eivot jer su se potom dogodile i mnoge druge stvari, saznali smo za molitvene grupe, susreli se s fra Jozom Zovkom, molio je nada mnom i imali smo privatan razgovor. Popeli smo se na vrh brda gdje smo mogli osjetiti me\u0111ugorski mir. \u010cak sam i zamolio Isusa da me tada povede u vje\u010dni dom jer sam bio uvjeren da nikada vi\u0161e ne\u0107u osjetiti taj mir, pa i nisam.<\/p>\n\n\n\n
Vra\u0107am se uvijek u Me\u0111ugorje, ovo je moje devetnaesti dolazak, i sve ovo nije samo promijenilo moj \u017eivot, nego i \u017eivot moje obitelji, \u017eivot Kevinove i Robove obitelji. Vi\u0161estruko se pro\u010dulo ju\u017enim dijelovima Bostona i promijenilo \u017eivote tisu\u0107a ljudi i to tako \u0161to je Misa zadobila za nas novo zna\u010denje. Mi smo svi i\u0161li na Misu, na\u0161e supruge su mo\u017eda bile druga\u010dije, ali mu\u0161ki koje znam su na Misu i\u0161li iz obveze.<\/p>\n\n\n\n
Nije nam to tada tako puno zna\u010dilo kao \u0161to je trebalo, a sada je potpuno druga\u010dije. Sada slu\u0161amo \u010ditanja, primamo pri\u010dest uvjereni da je Isus stvarno u na\u0161im srcima. 2001. osnovali smo molitvenu grupu. Okupljamo se \u010detvrtkom nave\u010der na molitvu krunice i na molitvu Bo\u017ejemu milosr\u0111u, dolaze nam sve\u0107enici iz cijeloga svijeta, imamo Mise ozdravljenja, tisu\u0107e ljudi \u010dlanovi su molitvene grupe, ali svakoga \u010detvrtka nave\u010der, i to od 2001. godine, osim blagdana, okupi se 15 do 50 ljudi, a kada imamo Mise ozdravljenja, crkva bude potpuno puna.<\/p>\n\n\n\n
Bio nam je i sve\u0107enik kojega smo upoznali u Me\u0111ugorju u ispovjedaonici. To je vjerojatno najzna\u010dajnija stvar koja mi se dogodila u Me\u0111ugorju, ispovijed kod vl\u010d. Simona Cadwalladera iz Liverpoola, Engleske. Promijenio mi je \u017eivot, to je bila prva iskrena, stvarna ispovijed koju sam ikada imao i kada sam skupa s njim iza\u0161ao iz ispovjedaonice, shvatio sam da sam morao do\u0107i u Me\u0111ugorje najprije duhovno, a potom i fizi\u010dki ozdraviti.<\/p>\n\n\n\n
I obe\u0107ao sam si tada da \u0107u pro\u0107i Bostonom i okolicom i svima ispri\u010dati ovo svjedo\u010danstvo. Ispovijed nije pitanje izbora u na\u0161oj vjeri, nego sakrament koji nam je dao Isus da nam preko njega dijeli milosti i osposobljuje nas da hodamo u Bo\u017ejem svjetlu.<\/p>\n\n\n\n
Bez ispovijedi ne mo\u017eemo tako \u017eivjeti, i tako su se uz pomo\u0107 ispovijedi tako\u0111er na\u0161i \u017eivoti promijenili. Sada \u017eivimo ispovijed, Misu, krunicu, obiteljsku molitvu, sve me\u0111ugorske kamen\u010di\u0107e. Ako po njima \u017eivimo, nemamo se \u010dega bojati.<\/p>\n\n\n\n