U fokus javnosti do\u0161li su prije dva tjedna kad su prosvjedovali u Sarajevu, a nakon dva dana vratili su se u svoj ured, 200 metara pod zemljom za pla\u0107u od 3200 kuna<\/p>\n\n\n\n
U Srbiji se ne\u0107e kopati, ali u BiH se kopa nemilice, ne litij, nego dobar stari ugljen. I dok se mi u Hrvatskoj okre\u0107emo zelenoj bezkarbonskoj budu\u0107nosti i odavno nemamo ni rudnika ni rudara, BiH ima sedam rudnika, svi su pod dr\u017eavnim koncernom Eletroprivreda BiH. <\/p>\n\n\n\n
O\u010dajni rudari do\u0161li su u fokus prije dva tjedna kad su prosvjedovali u Sarajevu, ali nakon dva dana \u0161trajka vratili su se u svoj ured, 200 metara pod zemljom gdje za pla\u0107u od 3200 kuna rudare u smjenama po osam sati.<\/p>\n\n\n\n
Kristina \u010cirjak i snimatelj Ivan Borojevi\u0107 proveli su s njima dan u rudniku mrkog uglja Kakanj. \u017dale se na katastrofalne uvjete i jo\u0161 katastrofalniju opremu s kojom barata 1500 rudara i to na 200 metara dubine. <\/p>\n\n\n\n
Iz jame ne izlaze osam sati. Pod zemljom rade, jedu i piju. Uslovi su im lo\u0161i, ma\u0161inerija nikakva, a pla\u0107a mala pa su zbog toga prosvjedovali u Sarajevu. Ondje su bili i rudari Nedim i Vadad.<\/p>\n\n\n\n
“Nije lako. Ti krene\u0161 u jamu dolje i ne zna\u0161 ho\u0107e\u0161 \u017eiv iza\u0107i, \u0161ta je, ho\u0107e\u0161 li iza\u0107i s nekom povredom. Ovo je tvornica invalida. Rudnik je tvornica invalida. Taj radnik koji je stradao na poslu, evo sad nek se zatvori rudnik, tko \u0107e njega primiti. Tko \u0107e njega primiti?? Gdje \u0107e se on zaposliti?”, pita se Nedim Ma\u0161i\u0107.<\/p>\n\n\n\n
U sedam rudnika zaposleno je 6800 rudara, 2000 osoba s invaliditetom. U jami i dalje kopaju rukama, jer strojeva nema ili ne rade.<\/p>\n\n\n\n
Vadad Kubura govori nam koliko je te\u017eak njihov posao.<\/p>\n\n\n\n
“Lagan sigurno nije dok je pod zemljom. U zemlji i te\u0161ko je sigurno. Meni je i otac radio radio u rudniku, djed, pradjed, radimo i svi. Imamo dvoje djece mu\u0161ke nikad im ne bi preporu\u010dio, a ne\u0107e oni to ni do\u017eiviti kako je krenulo zatvorit \u0107e se”, ka\u017ee. <\/p>\n\n\n\n
Isti\u010de i kako mu pla\u0107a s toplim obrokom iznosi 1200 maraka, ali i to ovisi. “To je za ovaj rad u jami. Ja mislim da je to najmanja plata \u0161to postoji”, ka\u017ee. <\/p>\n\n\n\n
Bilo da je rije\u010d o tradiciji, ljubavi ili poslu, \u010dinjenica je da se crni ugljen ovdje kopa 120 godina. Rudnici su u BiH pro\u0161lost i sada\u0161njost upitne budu\u0107nosti iako o njima ovise.<\/p>\n\n\n\n
Sav ugljen iskopan u rudnicima sti\u017ee na dodatnu opremu, a onda trakastim transporterima, kako ih zovu, putuje do tisu\u0107u metara udaljene termoelektrane gdje se spaljuje.<\/p>\n\n\n\n
“U proizvodnom procesu nastaje elektri\u010dna energija i manjim dijelom toplotna energija koja koristi za zagrijavanje grada Kaknja, Tuzle i gradova..”, poja\u0161njava nam Samir Selimovi\u0107, Elektroprivreda BiH.<\/p>\n\n\n\n
U Hrvatskoj su rudnici u povijest oti\u0161li 1999. kada je posljednji zatvoren u Labinu pa smo rudare morali potra\u017eiti preko granice.<\/p>\n\n\n\n
No i ovi iz BiH slo\u017eili bi se u jednoj stvari, a to je da sva ta silna ma\u0161inerija s kojom rade mo\u017eda samo izgleda mo\u0107no i skupo. Problemati\u010dni su im rezervni dijelovi, a kasne i oni za kamione. Prate\u0107e opreme tako\u0111er nemaju. <\/p>\n\n\n\n
Vodstvo rudnika ka\u017ee da proizvodnja samo pada, produktivnosti je mala. Nitko ne\u0107e ostati bez posla, ali bez dijela pla\u0107e ho\u0107e. A me\u0111u rudarima raznih ljudi. Zijad Musi\u0107, osim \u0161to je rudar, zbog niske pla\u0107e poslije rudarske smjene odlazi na bau\u0161telu. S druge strane, iz svijeta rukometa u svijet rudara i to onih iz Kaknja do\u0161ao je Ned\u017ead Zaimovi\u0107. On smatra da su rudari najbolji ljudi na svijetu, a sla\u017ee se i Nedim Ma\u0161i\u0107. <\/p>\n\n\n\n
“Tko su rudari? Jedni fini i humani ljudi, oni su sve spremni dati za kolegu. Dole nema mi, brat najpre\u010di je jedan drugom i sve su spremni podijeliti s kolegom”, zaklju\u010duje. <\/p>\n\n\n\n