Prema godinama i formi izgledno je da će Novak Đoković osvojiti još poneki Grand Slam naslov, no predmet svih rasprava uvijek će biti može li se govoriti da je samim time i sportski velikan.
Nadamo se da će uskoro stići racionalno objašnjenje jer kako protumačiti zasad javno dostupne podatke o pozitivnom nalazu na COVID od 16. prosinca prošle godine, a potom i sudjelovanje na više javnih manifestacija u danima poslije.
Ne tako davno u Hrvatskoj se takve ljude nazivalo bioteroristima, no mi nećemo ići tako daleko.
Druga je opcija da možda ipak nije bio pozitivan, ali je u tom slučaju dokument kojim je pred australskim vlastima isposlovana viza – nevjerodostojan, a on je navodno jedini argument za izuzeće od striktnih pravila koja su ostali sudionici Australian opena dužni poštovati.
Nijedna od navedenih opcija ne priliči ponašanju velikana.
Već se gotovo zaboravilo na zloglasni Adria tour koji se, sigurno u dobroj namjeri, ali potpuno pogrešno organizirao u Beogradu i Zadru na inicijativu tenisača koji je smatrao da u tom trenutku zna bolje i više od onih kojima je epidemiologija struka i koji su smatrali da se životi spašavaju sprečavanjem velikih okupljanja pa tako i teniskih turnira diljem svijeta.
Mnogi su mu i tada bezrezervno vjerovali smatrajući da možda zbog globalne popularnosti ima pristup informacijama koje nisu svima dostupne, a samim time i širu sliku, no pogriješili smo.
Nije se tada testiralo Grigora Dimitrova koji je stigao iz zarazom gorućeg SAD-a, kao ni ostale sudionike već su se razmjenjivali srdačni zagrljaji i rukovanja, ne mareći za savjete stručnjaka. Zaraza je buknula, turnir je naprasno prekinut.
Taj neuspjeli pokušaj da se epidemiolozima i ostatku svijeta dokaže da su u krivu, srećom nije rezultirao fatalnim ishodima, barem koliko je javnosti poznato, no bila je to prigoda da svi naučimo lekciju i da poštujemo riječ stručnjaka, kao kad im se primjerice obraćamo ako dođe do rupture prednjeg križnog ligamenta, zastoja srca, zatajenja bubrega ili pak ako sjednete u zrakoplov pa ne propitujete stručnost pilota, već mu se potpuno i u dobroj vjeri predajete jer je stručan u onome što radi.
Ne može se osporiti da Đoković donirajući milijune zdravstvenim i humanitarnim ustanovama djeluje plemenito svih ovih godina, kao što uostalom većina sportaša bez velike pompe sustavno radi i na tome im hvala.
Civilizacija u kojoj živimo uspostavila je pravila da bi se izbjegao kaos, svaka država, pa i sport imaju svoja, ali je svima jasno da iako ste možda osvojili 20 Grand slam naslova, nemate pravo prolaziti kroz crveno na semaforu.
Nitko razuman to i ne čini jer je svjestan tragedije koja bi se mogla dogoditi, ali zašto pak smatraju da je u drugim slučajevima dopušteno kreirati vlastita pravila, teško je dokučiti.
Možda bi, ali ipak samo možda, bilo opravdano ako živite na osami tibetanskog proplanka, no da biste bili dijelom zajednice, valja ipak poštovati i one koji vas okružuju.
I kada ovih dana ostrašćeno komentirate ovu temu, shvatite da nije tragedija što prvom tenisaču svijeta nije serviran doručak u imigrantskom smještaju, već su tragične sudbine ljudi smještenih ondje godinama.
Tragedija je da neki do imigrantskog smještaja ni ne dođu, već stradaju u naletu vlaka ili ih pak izbaci ledeno uzburkano more, a samo su se željeli domoći boljeg života.
Života koji drugi olako shvaćaju i u njemu promovirajući svoje navodno progresivne ideje, ugrožavaju druge i to čak ne svoje oponente, već one koji ih lakomisleno i bezrezervno slijede.
A to je odgovornost s kojom se valja nositi, a ne je podcjenjivati.
Izvor:hrt.hr