U maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski u 11 sati počela je komemoracija za legendarnog glazbenika, pjevača i frontmena Parnog valjka, Akija Rahimovskog koji je jučer sahranjen u Aleji velikana na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Dino Jelusić se upisao u knjigu žalosti, a potom je stupio na pozornicu:
– Stvarno bih volio da sam bio rođen u vrijeme kad je Valjak startao i da sam dulje poznavao Akija. Kad sam ga upoznavao tresao sam se, a sekundu nakon razgovora s njim trema je nestala.
On je širio pozitivu, od njega si mogao učiti ne samo kao izvođač, nego kao osoba.
Kad bi Aki izišao na pozornicu, to više ne bi bila ista osoba, on bi postao nadnaravno biće! Danas se, nažalost, opraštamo od velikog pjevača i velikog čovjeka, ispričao je naše životne priče i nadam se da će se barem u sljedećih 500 godina pojaviti netko od 75 kila koji će znati stvari prenijeti kao on – kazao je Jelusić.
Potom se okupljenima obratio Husein Hasanefendić Hus.
– Aki bi volio ovdje čuti smijeh, da ga se sjećamo po tom njegovom zaraznom smijehu i po optimističnoj želji za životom koju je upražnjavao punim plućima.
Ja sam jučer pukao na sahrani, kao da mi je došlo konačno da je istina, podcijenio sam emocije i precijenio miligrame koje sam popio, danas sam ih uduplao pa ću probat biti miran – kazao je Hus.
– On nije u svom sustavu imao kočnice. Tko god ga je stvorio, nije mu dodao taj moment “pripazi malo, čuvaj se”. Često je bio kamenčić u mojoj cipeli, pola mojih bora je zbog njega, ali puno veći dio mi je ispunjavao srce i dušu.
Sudbina ovakvih zvijezda je da odu u megaeksplozijama. Ja bih volio da sjedimo na klupi u parku k’o starčići i da se svađamo što je, kako i kada bilo. Utješno je da se u ovim zadnjim trenucima vidjelo do koje mjere su ga ljudi voljeli i poštovali. Svi smo mi nesigurni u sebe, i on je bio.
Prije koncerta imao je tremu, ovo je konačna potvrda da su ga ljudi zaista voljeli i da će ostati u svim sjećanjima – dodao je Hus, nakon čega se dvoranom prolomila “Ljubavna”.
Izvor:slobodnadalmacija.hr