Potražni pas može značiti razliku između života i smrti tijekom potrage za unesrećenom osobom, no da bi se obučio jedan potražni pas potrebne su godine rada.

Upravo na tome rade spašavatelji iz Saveza Gorskih službi spašavanja u BiH koji su danas u Ljubuškom održali jednu u nizu komisijskih obuka za potražne pse.

Stigli su tako danas u Ljubuški gorski spašavatelji iz Čapljine, Čitluka i Širokog Brijega te su doveli svoje potražne pse gdje su s njima satima radili obuku.

Obuka se radila na prostoru ljubuške Platnare gdje su vodiči svoje mlade pse učili osnovama traganja.

Učili su tako psi kako pronaći osobu skrivenu u šikari, kako pretraživati ruševine u potrazi za nestalim, kako zalajati kada nađu traženu osobu, a njihovi vodiči su ih nagrađivali kada bi psi dobro odradili zadatak.

Važnost jednog potražnog psa najbolje se pokazala nedavno za vrijeme razornog potresa u Petrinji. Mi po lavežu možemo prepoznati je li pas našao živu ili mrtvu osobu, u Petrinji je bio slučaj gdje je pas u ruševini pronašao djevojku i lajanjem je oglasio da je pronašao živu osobu. Unutra su poslani vatrogasci i  djevojka je iz ruševina izvučena živa“, opisuje nam Mateo Dadić iz Čapljine, voditelj potkomisije za potražne pse GSS-a u BiH.

Njegov kolega spašavatelj Bruno Grgić iz ljubuške stanice GSS-a kaže kako jedan pas može zamijeniti čitave ljudske ekipe na terenu.

Dok sedam ljudi odradi segment veličine 10 do 20 hektara prođe četiri-pet sati, potražni pas to odradi u četiri puta kraćem vremenu sa jako velikom sigurnošću. Potražni psi koji su licencirani imaju vjerojatnost detekcije nestale osobe između 90 i 95 posto“, govori nam Grgić.

Trenutno na razini Saveza Gorskih službi spašavanja postoje tek tri licencirana psa, no još 15 pasa je u sustavu školovanja.

To su većinom mladi psi i psi koji su trenutno u pripremama za polaganje licence“, objašnjava nam Mateo Dadić.

Inače, Mateo i njegov pas Floky su postali prvi licencirani potražni tim GSS-a u BiH, a Mateo sada pomaže mlađim kolegama kako bi i oni obučili svoje pse s ciljem povećanja broja licenciranih potražnih pasa i njihovih vodiča u BiH. 

 Ovo je dugotrajan proces i zahtijeva puno ljubavi prema psima te strpljenja.

„Potrebne su godine da vi formirate potražnog psa. Za mene je potražni pas kao dijete. To je velika obaveza. Vi morate svaki dan otići do njega, morate ga pustiti na istrčavanje, morate s njim odraditi par treninga tijekom tjedna, voditi ga veterinaru, hraniti ga. To su veliki troškovi i zato je potreban veliki entuzijazam“, objašnjava nam Bruno Grgić, a Mateo Dadić dodaje kako svaki mjesec provode standardne komisijske treninge, poput današnjeg u Ljubuškom, na kojima prate napredak pasa te daju instrukcije vodičima pasa što je potrebno dalje raditi.

 „Svaki trening je poseban. Svaki trening donosi nešto novo. Mi se na treninzima često vraćamo i nekoliko koraka unatrag gdje pse želimo još više obučiti i ponoviti stvari koje su oni ranije usvojili. Na ovakvim treninzima imamo i starije pse koji su licencirani i koji rade neke druge zadatke, te imamo mlađe pse koji tek kreću u obuku za potražne pse“, govori nam Dadić.

On opisuje kako se svakom psu treba pristupiti individualno jer je svaki pas različit.  Osim učenja psa kako pronaći nestalu osobu, svoje četveronožne ljubimce uče i ponašanju, da budu mirni i da slušaju zapovijedi.

Pored obuke psa, potrebno je i da vodiči usvoje brojna znanja.

Potražni tim se sastoji od čovjeka i psa. Da bi nastao dobar potražni tim, moramo zadovoljiti prvu stvar, a to je da je vodič psa dobar gorski spašavatelj“, govori Dadić.

On dodaje kako pas i njegov vodič na terenu nastupaju kao tim i mora se razviti povjerenje između psa i vodiča kako bi sve bilo na vrhunskoj razini.

Sve stvari moraju biti na vrhunskoj razini jer je nama krajnji cilj pronaći čovjeka i spasiti ljudski život“, zaključuje Dadić.

U audiozapisu koji slijedi poslušajte razgovor s Grgićem i Dadićem, poslušajte više detalja o tome kako se treniraju potražni psi u BiH, koje su najbolje pasmine za potragu za nestalima, te mnoge druge detalje iz ove tematike.

Ivan Herceg / Radio Ljubuški