Prošla je još jedna srijeda kada se navodno trebao dogoditi početak velikog rata, ruskom invazijom na Ukrajinu. Nije se dogodio. Barem naizgled. Ironizirajući stvaranje ratne psihoze, ruski veleposlanik pri EU-u Vladimir Čižov poručio je da “ratovi u Europi rijetko počinju srijedom”. Nastojeći prikazati rusku ratnu prijetnju Ukrajini kao čistu zapadnu propagandu, Vladimir Putin baš je uoči te sudbinske srijede najavio povlačenje ruske vojske s rusko-ukrajinske granice, koja je ondje, dakako, bila samo na vježbama. A sad su navodne vježbe navodno završile pa se vojnici i tehnika navodno vraćaju prema Moskvi. Da mu povjerujete na riječ, pomislili biste da mu se i aneksija Krima i ruska okupacija istočnih ukrajinskih pokrajina Donjecka i Luganska (nešto kao “ruska krajina”) prije sedam godina omakla tek kao popratna pojava vojnih vježbi uz ukrajinsku granicu.
Iako je srijeda prošla naoko u miru, iz Washingtona je u četvrtak Joe Biden poručio da se ruska vojska uopće ne povlači s tih navodnih vježbi uz ukrajinsku granicu, već čak dovlači nove snage. I opet je upozorio da će “Rusija izvršiti invaziju na Ukrajinu unutar sljedećih nekoliko dana”. I da će to izgledati kao operacija koju je isprovocirala Ukrajina.
Skrbnik iz Moskve
Izgleda poznato, kao da idu spašavati ugroženu braću u “ruskoj krajini”. Rusija pak i dalje traži od Washingtona jamstvo da Ukrajina nikad neće postati članica NATO-a, ponašajući se kao da je i dalje velikoruski skrbnik Ukrajine, dok prozapadna ukrajinska vlada podsjeća da Ukrajina kao suverena država ima pravo odlučiti kojim će vojnim i političkim savezima pristupiti. A ministri obrane NATO-a (kojim, dakako, dominira američki ministar obrane Lloyd Austin) zadužili su vojno krilo NATO-a da ojača vojnu prisutnost na istočnim granicama, što uključuje i moguće formiranje četiriju novih borbenih grupa u Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Slovačkoj. U medijima sve to izgleda kao posvemašnji košmar, osobito ako pratite poruke obiju strana – Moskve i Washingtona. Navodni “pobjednici” i navodni “gubitnici” u ratu koji još navodno nije počeo, mijenjaju se gotovo iz sata u sat. U 10 ujutro Putin je ostvario veliku političku pobjedu, u četiri popodne je potučen do nogu… I tako naizmjence.
No kada se razgrne taj hibridni košmar, koji se proizvodi danonoćno, vidi se da je cijeli sukob u funkciji jednostavne geopolitičke utakmice između Washingtona i Moskve za novo definiranje sfera utjecaja u Europi. Gledano sa širega globalnog aspekta, Ukrajina je trenutačno najužareniji teren na kojem se igra ta utakmica. Možemo je slobodno nazvati i ratom, hibridnim ratom, koji traje već tjednima vrlo intenzivno. Trajao je i prošle srijede kada su nam javili da ipak još nije počeo i trajat će još mnogo srijeda…
Stalna igra informacijama i dezinformacijama njegov je značajan dio. No potvrdilo se i u ovom slučaju da su u tom hibridnom ratu uvjerljivi samo oni igrači iza kojih stoji i uvjerljivi argument vojne sile. U ovom slučaju to su Washington i Moskva kao predvodnici Zapada i Istoka. Svi su ostali tek mogući partneri ili suradnici, jedne ili druge strane. Zapravo, uz Moskvu je u ovom sukobu čvrsto još jedino Lukašenkova Bjelorusija. Pokazalo se također da velike europske države (zbog nedostatne vojne snage) ili EU (i zbog nedostatne vojne snage i zbog političkih razlika) u tom ratu ne mogu biti samostalan subjekt, već samo manji, ali važan američki partner. Između ostalog vidi se to i iz političko-diplomatskog procesa u kojem se sve ono što je bitno događa između Washingtona i Moskve, kao i između Washingtona i europskih NATO saveznika. Ostalo je političko-diplomatski šušur “deeskalacije”, koji jest važan dio cijelog tog ratno-mirovnog PR-a, ali u konačnici nije bitan.
Izgubljeni monopol
Što smo još dosad mogli vidjeti u ovoj utakmici ili ratu ako hoćete? Vjerojatno su washingtonska upozorenja o ruskoj invaziji na Ukrajinu bila pretjerana, jer Rusija danas nema racionalan razlog za veliku invaziju. Mogla je Ukrajinu pokoriti tiše, energetskim i političkim ucjenama. Ali upravo zahvaljujući upozorenjima na rusku vojnu invaziju, Zapad je naoružao Ukrajinu, osposobio je za moguću obranu i onemogućio Putina da je tiho pokori. Zahvaljujući rusko-ukrajinskoj krizi NATO je ponovno ojačao i dobio smisao. Sjećate li se one lanjske Macronove kako je NATO doživio “moždanu smrt”?! Danas je postao jako živ. Europa se pod američkim vodstvom ujedinila oko političke osude Putinova “skrbništva” nad državama bivšeg Sovjetskog Saveza i prava država da suvereno odlučuju kojim će savezima pristupiti. Rusija je izgubila monopol na opskrbu Europe plinom i naftom, kao moguće sredstvo političke ucjene i pokazalo se koliko je izgradnja LNG terminala bila strateški projekt za budućnost.
Iako se kraj ove ratne utakmice još ne nazire, a čak ni manji oružani sukob se ne može isključiti, pomalo se naziru rezultati. NATO će pomaknuti svoje vojne efektive prema istoku Europe, do dvorišta bivšeg Sovjetskog Saveza. SAD se potvrdio kao jamac europske obrane i sigurnosti. Europa se, nemajući izbora, ujedinila. Rusija je ponovno dobila status velike vojne sile i globalnog igrača, što je Putinu jako važno. Ukrajina će i dalje ostati ratno-političko igralište – između NATO-a i Moskve. Svatko je u nečemu pobijedio.
Piše Višnja Starešina/slobodnadalmacija.hr