Ukrajinsku vojsku, daleko malobrojniju i slabije naoružanu od ruskih napadača, vode generali koji iza sebe imaju vojno iskustvo iz sukoba u istočnoj Ukrajini 2014.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski predvodi obranu svoje domovine. Uz njegovo rame stoje generali, pukovnici, ministri i stručnjaci koji su modernizirali Oružane snage Ukrajine, učili o mirnoj reintegraciji okupiranih područja u Zagrebu i Vukovaru, ratovali protiv proruskih separatista 2014. u Donjecku i Lugansku…
Opako se prevario ruski predsjednik Vladimir Putin, kojeg su njegovi obavještajci krivo informirali o snazi i moralu susjedne mu zemlje, da će ruski tenkovi pregaziti Ukrajinu u nekoliko dana i zauzeti Kijev, a da će ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski (44) poput zeca pobjeći iz zemlje, piše 24sata.hr,
“Ja sam tu. Ne napuštam Kijev!”, rekao je u svojoj video poruci snimljenoj na ulici Zelenski nakon prvog velikog bombardiranja Kijeva.
Potom je neumorni ukrajinski predsjednik na društvenim mrežama svakdonevno pokazivao građanima da je tu su njima, da nije napustio zemlju, hrabrio ih i pozivao na jedinstvo. Istovremeno je komunicirao sa svjetskim liderima i NATO-om tražeći pomoć, obilazio ranjene vojnike, doktore…
Prema do sada objavljenim informacija Rusi su ga, u slučaju da ne pobjegne, planirali likvidirati. Privatna paravojska jednog od najbližih Putinovih saveznika Skupina Wagner, koja operira kao produljena ruka države, ubacila je u siječnju plaćenike u misiju likvidacije pripadnika ukrajinske vlade u zamjenu za unosni financijski bonus, objavio je Times.
Ukrajinska vlada dobila je informaciju o tome 26. veljače, a isti dan je Kijev objavio 36-satni “strogi” policijski sat s ciljem da se grad očisti od ruskih sabotera. Asasini nisu uspjeli. U prvom velikom govoru o tome zašto je napao Ukrajinu Putin je govorio o “genocidu” u istočnoj Ukrajini i “denacifikaciji” kao razlogu za rat što nema veze sa stvarnošću. Zelenski je, naime, odrastao u obitelji koja govori ruski i židovskog je porijekla. Djed mu je bio Crvenoarmejac, a djedov brat je stradao u Holokaustu. Zelenski do ruske agresije nije bio previše popularan u Ukrajini. Glumac i komedijaš nije uspio održati svoje obećanje da će okončati sukob u istočnoj Ukrajini. Nije bilo napretka u okvirima Minskog sporazuma, već se naprotiv sve polako raspadalo. Mnogi su u njemu vidjeli samo komičara koji se slučajno našao na funkciji predsjednika no vrsni komunikator pretvorio se u pravog lidera.
Uz njega je na selfijima kojima bodre sunarodnjake i ministar obrane Oleksij Jurijevič Reznikov (56), koji je ujedno i glavni pregovarač s ruskom stranom.
Riječ je o čovjeku koji je vojsku služio u sovjetskim zračnim snagama, aktivnom padobrancu s više od 160 skokova, roniocu, skijašu i ljubitelju motokrosa. Reznikov poziva ruske vojnike na predaju nudeći amnestiju i 5000 rubalja svakome koji položi oružje, organizira obranu, mobilizaciju i dostavu oružja te formira internacionalne brigade dragovoljaca, poput onih iz Španjolskog građanskog rata. Kako je objavila Slobodna Dalmacija prije političke karijere bio je jedan od najpoznatijih i najuspješnijih, ne samo ukrajinskih, nego i europskih odvjetnika, te partner u iznimno profitabilnoj tvrtki za međunarodne sporove. Branio je bivšeg ukrajinskog predsjednika, a tadašnjeg predsjedničkog kandidata Viktora Juščenka pred Vrhovnim sudom Ukrajine kad je, nakon Juščenkova trovanja i proglašenja lažne pobjede proruskog kandidata Janukoviča, taj izborni rezultat 2014. poništen. Radio je i kao profesor javnog prava na nekoliko sveučilišta.
U politiku je ušao nakon što je na lokalnim izborima u Kijevu 2014. izabran u Gradsko vijeće kao član ukrajinske ‘Solidarnosti’. Nakon iskustva u radu gradske uprave i pobjede Volodimira Zelenskog 2019., Reznikov najprije postaje član kontakt-skupine za rješenje problema Donbasa, a kasnije i ministar za okupirana područja. Na toj je funkciji strasno nastojao implementirati nenasilna hrvatska iskustva mirne reintegracije Podunavlja, te je u par navrata posjetio Zagreb i Vukovar kako bi se iz prve ruke upoznao s našim modelom vraćanja okupiranih teritorija u državnopravni sustav.
Njegova zamjenica je Hanna Maliar (44). Od 2020. slobodna je savjetnica Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i obavještajne poslove Rade. Prošla je obuku za pregovore u oružanim sukobima, a od 2013. do 2020. predavala je na nacionalnoj školi ukrajinskih sudaca u području kaznenopravne kvalifikacije agresivnog rata i drugih zločina počinjenih u ratnom području. Razvila je koncept pravne procjene događaja na Krimu i istočnoj Ukrajini, koji se koristi u istražnoj i sudskoj praksi.
Od 2018. trenerica je odjela sigurnosti i obrane na smjeru strateško komuniciranje — “Informacijske operacije kao element zločina koji zadiru u nacionalnu sigurnost i mir. Identifikacija i zbrinjavanje informacijskih tehnologija utjecaja koje ugrožavaju nacionalnu sigurnost”.
Ukrajinsku vojsku, daleko malobrojniju i slabije naoružanu od ruskih napadača, vode generali koji iza sebe imaju vojno iskustvo iz sukoba u istočnoj Ukrajini 2014. Na čelu Oružanih snaga Ukrajine je general-pukovnik Valerij Fedorovič Zalužni (49).
– Promjene se moraju dogoditi prvenstveno u svjetonazoru i odnosu prema ljudima. Želio bih da se okrenete prema ljudima, prema svojim podređenima. Moj odnos prema ljudima nije se promijenio tijekom cijele moje službe – rekao je svojedobno Zalužni dodajući kako je opći tijek reforme Oružanih snaga Ukrajine u skladu s načelima i standardima NATO-a nepovratan.
Ukrajinska vojska od 2014. drastično se modernizirala i ojačala iako joj je i dalje najveći dio vojske opremljen starijom verzijom opreme čiji dizajn potječe iz sovjetskog doba. Primila je protutenkovske projektile Javelin od SAD-a, protutenkovsko oružje kraćeg dometa iz Ujedinjenog Kraljevstva i mali broj TB2 dronova iz Turske, a pomoć sa Zapada i dalje stiže. Kako i zašto se ukrajinska vojska promijenila analizirao je Liam Collins, umirovljeni pukovnik u američkoj vojsci i bivši obrambeni savjetnik u Ukrajini, u tekstu koji je objavio Military.com.
Ukrajinski general i bivši načelnik Glavnog stožera Ukrajinskih oružanih snaga Viktor Muzenko je 2014. otišao tako daleko pa je izjavio da je vojska “doslovno u rasulu”. Collins smatra da je sadašnji snažan otpor Ukrajinaca rezultat četiri važna faktora.
“Prva dva su posvećeni napor ukrajinske Vlade 2016. da reformira svoju vojsku, potpomognuto s nekoliko milijuna dolara zapadne pomoći i vojne opreme. Treći faktor su bitne promjene u ukrajinskoj vojsci u smislu da sada niži zapovjednici mogu donositi odluke na bojišnici. Donedavno, ti su zapovjednici morali tražiti dozvole kako bi se promijenile zapovjedi onih na višim pozicijama, bez obzira na promjene na bojištu koje su te zapovjedi mogle učiniti potpuno irelevantnima”, piše Collins. “Zadnji važan faktor, možda i najvažniji, se dogodio u samom ukrajinskom narodu gdje se pojavila nacionalna kultura vojnog volonterstva. Kao rezultat toga, stvorena je i državna agencija koja je imala zadatak organizirati i trenirati civile za obranu protiv vojnih napada”, piše Collins te otkiva kako je i osobno od 2016. do 2018. sudjelovao u reformi ukrajinskog vojnog establišmenta. “Tijekom tog vremena, obavljao sam i terenska istraživanja u Gruziji kako bi analizirali rusko-gruzijski rat iz 2008. Zbog tog istraživanja, ruska taktika korištenja u invaziji na Ukrajinu nije bila iznenađujuća”, navodi Collins.
Ukrajinska Vlada 2014. pokrenula je reviziju svoje nacionalne sigurnosti i vojne obrane, a ona je pokazala brojne probleme koji su direktno utjecali na lošu borbenu spremnost. Problemi su se protezali od nesposobnosti borbe protiv cyber napada do loše opskrbe lijekova i zdravstvene usluge. Korupcija je bila raširena, vojnici nisu dobivali plaću, a nedostajalo je i osnovnih potrepština. Logostika i zapovjedništvo su, također, bili neučinkoviti.
Tadašnji predsjednik Petro Porošenko naredio je reforme u pet kategorija: zapovjedništvo i kontrola, planiranje, operacije, zdravstvo i logistika i profesionalni razvoj snaga. Ambiciozan plan trebalo je provesti u samo četiri godine, a ne treba zaboraviti da su Ukrajinci tada vodili borbe protiv proruskih separatista u Donbasu. Collins piše da je “reformu” pogurao i strah Ukrajinaca da će Rusi pokrenuti invaziju. I dok te reforme još nisu dovršene, veliki dio poboljšanja je implementiran tijekom šest godina, a dokaz toga je i odgovor na rusku invaziju, tvrdi Collins.
Ukrajinsku vojsku vode generali u ranim pedesetima i srednjim četrdesetima s borbenim iskustvom.
– Istovarite oružje, dignite ruke da naši vojnici i civili shvate da ste nas čuli. Ovo je vaša karta za odlazak doma – rekao je zamjenik zapovjednika ukrajinske vojske general-pukovnik Jevhen Moisiuk (43) u poruci usmjerenoj prema ruskim vojnicima.
Moisiuk je prošao sve faze u vojsci. Od zapovjednika voda, satnije, bojne, a od 2019. do 2021. bio je zapovjednik Zračno-jurišnih postrojbi Oružanih snaga Ukrajine.
Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Ukrajine general-pukovnik Serhij Šaptala (49) bio je od 2014. do 2017. zapovjednik zasebne brdske pješačke brigade Operativnog zapovjedništva “Zapad” kopnene vojske Oružanih snaga Ukrajine, a od 2020. do 2021. zapovjednik Operativnog zapovjedništva “Zapad” Kopnenih snaga Oružanih snaga Ukrajine.
Dobio je niz odlikovanja, a u veljači 2015. ukazom predsjednika Ukrajine dodijeljenja mu je i titula heroja Ukrajine. Njegov zamjenik je general-pukovnik Viktor Bokij (51) koji je rođen je u Kišinjevu, Moldavija. Završio je Višu vojnu zapovjednu školu u Omsku 1992., a vojnu karijeru započeo je kao zapovjednik motorizirane pješačke satnije.
Zapovjednik Mornaričkih snaga Oružanih snaga Ukrajine je kontraadmiral Oleksij Nežpapa (47). On ovih dana priprema obranu Odese, trećeg po veličini grada u Ukrajini, koji se nalazi na Crnom moru. Ruska mornarica dominantna je u sjevernom Crnom moru i već danima sudjeluje u granatiranju okolice Odese koju su branitelji okružili minskim poljima.
Kada se Sovjetski Savez raspao 1991. brojni zrakoplovi ostali su na ukrajinskom teritoriju. Od tada, ukrajinsko ratno zrakoplovstvo stalno se smanjuje i poboljšava svoje snage. Glavni inventar zračnih snaga još uvijek čine zrakoplovi sovjetske proizvodnje koji su se uglavnom zbog sposobnosti domaće obrambene industrije Ukroboronprom i njegove podružnice Antonov održavali. Na čelu 36.300 ljudi koji se brinu i lete na 225 zrakoplova je general-pukovnik Mikola Oleščuk.
Izvor:24sata.hr