U rodnoj župi bl. Alojzija Stepinca, na misi u crkvi Presvetog Trojstva u Krašiću i na Stepinčevu Križnom putu u petak 18. ožujka sudjelovalo je više stotina hrvatskih branitelja, rodbine ubijenih i stradalih u Domovinskom ratu, te župljana i štovatelja Blaženika iz drugih krajeva, prenosi IKA.
Misnom slavlje predsjedao je vikar Vojnog ordinarija za pastoral MORH-a i OSRH don Slavko Rajič. U propovijedi je vikar Rajič kazao: „Draga braćo i sestre! Dragi hrvatski branitelji, sve vas najsrdačnije pozdravljam i dobro došli u ovo sveto mjesto, u Krašić, u kojem je svoje posljednje ovozemaljske dane živio blaženi Alojzije Stepinac, svetac koji je simbol hrvatske nacionalne povijesti, simbol hrvatskog križnog puta, simbol uskrsnule Hrvatske. U njegovom životu zrcali se cjelokupna povijest hrvatskoga naroda. Blaženikova mladost oslikava kršćansku povijest hrvatskog naroda od stoljeća sedmog. Krstivši se u ime Oca i Sina i Duha Svetoga blaženi Alojzije Stepinac je puninom srca i duše slijedio Isusa Krista kao što je to činio i Hrvatski narod počevši od prvih dana pokrštenja Hrvata tamo u stoljeću sedmom. Blaženi Alojzije Stepinac prepoznaje glas Božji i prihvaća svećenički poziv da u tom pozivu živi i naviješta mir i ljubav, dobrotu i milosrđe. Kao da se nadahnjuje na zavjetu Hrvatskog naroda pred papom Agatonom da neće nikada nikoga napadati i voditi osvajačke ratove. Taj zavjet posvećen miru i kršćanskom životu donosio je radosne trenutke, pa i stoljeća, u miru i blagostanju.
Bila su to stoljeća hrvatskih knezova i kraljeva, stoljeća u kojima je hrvatski narod uz Božju pomoć mudro i bogobojazno živio svoj život. I život blaženog Alojzija Stepinca, nakon što je zaređen za svećenika i dao obećanja da će vjerno i zauvijek služiti Bogu, Crkvi i svom hrvatskom narodu, donosio je obilne plodove u njegovoj zagrebačkoj nadbiskupiji. Sveto, snažno, hrabro i mudro vršio je svoje svećeničko i biskupsko poslanje u svojoj biskupiji. Pokrenuo je tolike pastoralne projekte, utemeljio je brojne župe, uspostavio je novi obnoviteljski duh u svojoj Crkvi. Već u prvim godinama njegova biskupskog djelovanja mnogi su u njemu prepoznali Božjeg čovjek s posebnim darovima i zadaćama na izgradnji kraljevstva Božjega na zemlji. Na žalost, nije trebalo dugo čekati da u životne okolnosti blaženog Alojzija Stepinca počinju ulaziti sile zla. Drugi svjetski rat zahvaća i njegovu Zagrebačku nadbiskupiju i njegov hrvatski narod. U tom vrtlogu 2. svjetskog rata, radujući se ostvarenju vjekovnog sna hrvatskog naroda da ponovno ima svoju Državu, blaženi Alojzije Stepinac je izložen patnji i muci, napadima s desna i s lijeva.
Kao i davnih stoljeća kada je hrvatski narod imao svoju državu Hrvatsku, ali na čelu s tuđinom – Arpadovićima, Anžuvincima, Habsburgovcima – tako i život blaženog Alojzija Stepinca bijaše sputan, jer je imao državu Hrvatsku, ali na čelu s tuđinom koji nije dopuštao slobodu i evanđeoski život njemu i njegovim vjernicima. Izloženi su napadima i progonima sa svih strana. Ali, njega osobno nije nikada napustila snažna vjera u Boga ljubavi i pravde, te hrabrost da govori ono što kao Božji prorok treba govoriti. Nije se bojao. Hrabrio je svoje vjernike da žive u punini svoj vjernički život. Neka imaju puno pouzdanje u Boga Stvoritelja i Otkupitelja.
Po završetku 2. svjetskog rata privremeno se ugasio san hrvatskog naroda da ima svoju državu. Ugasio se i san blaženog Alojzija Stepinca o slobodnoj, neovisnoj i demokratskoj državi Hrvatskoj. Nad životom njegovog hrvatskog naroda kao i nad životom bl. Alojzija Stepinca nadvili su se najcrnji oblaci koji su prosipali ubojite strijele koje su poubijale na stotine tisuća Hrvata. Ti crni oblaci zamračili su nebo i zemlju, zamračili su svijetli put hrvatskome narodu i poveli ga na krvava bespuća narodnog križnog puta. U zajedništvu s hrvatskim narodnim križnim putom započeo je i križni put blaženog Alojzija Stepinca. Stotine tisuća hrvatskih sinova i kćeri umiru raspeti na križnom putu. Njihova nedužna krv i njihova ljubav prema svom rodu sjeme je uskrsnule Hrvatske.
Stepinčevi uznički dani u Lepoglavi i ovdje u Krašiću te njegova mučenička smrt sjeme su uskrsnule Hrvatske. Dok su brojne generacije sanjale, dok je bl. Alojzije samo sanjao o slobodnoj, neovisnoj i demokratskoj Domovini Hrvatskoj, vi ste, dragi hrvatski branitelji, stvarali i ostvarili njihov san. Zahvaljujući, ponajprije vama, danas imamo domovinu Hrvatsku, slobodnu, neovisnu i demokratsku, članicu Europske unije i članicu NATO-a. Vi ste, dragi hrvatski branitelji, povlaštena generacija hrvatskog naroda, vi ste blagoslovljena generacija koja je nakon toliko stoljeća izvojevala slobodu hrvatskome narodu. A sloboda je najveća vrijednost koju, po Stvoriteljskom naumu, posjeduje Čovjek.
A kako vam je to uspjelo? Uspjeli ste zahvaljujući generacijama hrvatskih domoljuba koji su se borili za slobodu hrvatskoga naroda. Njihove žrtve i njihovo zauzimanje usjeklo se u povijesno pamćenje hrvatskoga čovjeka i ono je zasigurno nosilo vaš duh, dragi hrvatski branitelji. Križni putovi tolikih generacija utkani su u vaše križne putove. Bezbrojne molitve naših pradjedova ugrađene su u one molitve kojih se još sjećamo iz Domovinskog rata kada su Katedrale, crkve, trgovi, sela i gradovi bili preplavljeni moliteljima s nakanom da vi svojom pobjedom donesete mir Domovini Hrvatskoj. Da. sve je to velika pripomoć, ali vi ste, dragi hrvatski branitelji, glavni akteri, stvaratelji i ostvaritelji slobodne, neovisne i demokratske Hrvatske.
Vi ste slobodno i odgovorno pošli na prve crte obrane svoje domovine, vi ste prvi stavili krunice oko vrata i molili Gospu da vas čuva i sačuva, osnaži i ohrabri u obrani onih koji su nezaštićeni. Vi ste uzeli najteži križ i nosili ga hrabro, ponekad teturajući, ali ustajući i nastavljajući uz Božju pomoć donositi mir i slobodu. Vi ste, dragi branitelji, prihvatili najteži križni put. Vi ste u počecima goloruki poput kršćanskih mučenika izložili svoja tijela i živote da zaštitite nezaštićene. Vi ste hrabro i ponosno prošli križni put koji vodi do uskrsnuća. Vi ste prošli muku i patnju, vi ste po subraći, koji su položili svoje živote na oltar Domovine, pribijeni na križ na hrvatskoj Golgoti, na hrvatskim bojišnicama, na prvim crtama obrane.
Da bi ostvarili vjekovni san hrvatskog naroda morali ste proći put od Velikog petka do Uskrsa. Kao i naš Spasitelj Isus. Isus je spasio ljudski rod po svojoj muci, smrti i uskrsnuću. Vi, koji ste kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, po svojoj muci i križevima, spasili ste hrvatski narod od ropstva. Vašom mukom i patnjom, vašim križnim putovima Hrvatska je uskrsnula. Ponovno je rođena zahvaljujući ponajprije vama, dragi hrvatski branitelji. Danas dok gledamo i slušamo o patnji ukrajinskog naroda postaje nam još jasnija vaša veličina, vaša hrabrost i vaše zasluge. Ljudske riječi su preslabe da izraze vašu veličinu i našu zahvalnost vama. Hrvatski narod je ponosan na vas. Neka i ova sveta misa i križni put koji smo molili ovdje u Krašiću budu zahvala Bogu koji je čuo vaše i naše molitve i vapaje, žrtve i križeve i neka budu osnaženje za naše daljnje zauzimanje da Hrvatska Država i hrvatski narod živi u miru i prijateljstvu sa svim ljudima, državama i narodima. Bože, trebamo te! U tebe se uzdamo. Amen!“
Na početku mise, obraćajući se prisutnima krašićki župnik Ivan Vučak zahvalio je hrvatskim braniteljima, posebno rodbini poginulih, nestalih i ubijenih u obrambenom Domovinskom ratu. „Vaš veliki doprinos u izgradnji hrvatske samostalnosti i slobode, iznimno cijenimo i Bogu zahvaljujemo. S pouzdanjem u Boga, vi ste stvarali Hrvatsku, hrabro i neustrašivo bili ste spremni dati svoj život za slobodu, za istinu za pravdu. Neka vas prti zagovor bl. Alojzija Stepinca koji vam je bio putokaz da se svoj narod nikada ne ostavlja.“
Prije mise pobožnost križnoga puta organizirao je i predvodio hrvatski branitelj, časnik, đakon Božo Šutalo. U Kardinalovoj dolini, na vanjskom dijelu u Stepinčevu križnom putu sudjelovalo je više svećenika, predvođenih župnikom Ivanom Vučakom, zatim umirovljenim svećenikom Antom Rotimom i drugima. Postaje križnoga puta koje se sastoje od biblijskih tekstova i života bl. Alojzija Stepinca, čitali su naizmjence, hrvatski ratni vojni invalidi, predstavnice i predstavnici ratnih postrojba i članovi obitelji ubijenih i poginulih branitelja.
Poslije mise, na čelu s đakonom Šutalom, te predsjednikom Udruge dragovoljaca i veterana Grda Zagreba Ivicom Matoševićem, uz pomoć župljana priređeno je zajedničko druženje.
Izvor: narod.hr