Kada je ruska vojska 24. veljače napala Ukrajinu, čečenske postrojbe u ruskim redovima činile su se posebno lošim predznakom za ukrajinsku stranu i ishod rata iz njihove perspektive.
Raspoređivanje desetaka tisuća boraca, koje mediji često opisuju kao brutalne, strašne i nemilosrdne, sugeriralo je da Kremlj planira upotrijebiti taktiku urbanog ratovanja kako bi zauzeo glavne ukrajinske gradove, kao što je to činio u krvavim borbama u Čečeniji i Siriji.
Šef čečenskih odreda Ramsan Kadirov, poznat kao jedan od najodanijih saveznika predsjednika Vladimira Putina, najavio je na Telegramu da će se njegovi ljudi boriti u najvećim žarištima rata u Ukrajini.
“Pravi Čečeni”
Međutim, još jedna skupina Čečena također se pridružila ratu, ali ovaj put s ciljem obrane Ukrajine od ruske invazije. “Dragi Ukrajinci, molim vas, ne doživljavajte te ljude kao Čečene”, rekao je Adam Osmajev, čečenski vođa u egzilu, u videu objavljenom na društvenim mrežama, misleći pritom na vojnike Ramsana Kadirova. “Oni su izdajice, marionete Rusije”, rekao je.
“Pravi Čečeni su uz vas, krvare s vama, kao što su i u proteklih osam godina krvarili”, dodao je on, držeći pištolj i stojeći pored još trojice naoružanih muškaraca s maskama na licu.
Osmajev predvodi bataljun “Džohar Dudajev”, jednu od dvije javno poznate čečenske dragovoljačke jedinice. One se bore protiv separatista koje podržava Rusija i ruskih snaga u Ukrajini od 2014. Druga se zove bataljun “Šeik Mansur”, na čijem je čelu zapovjednik Muslim Čeberlojevski, piše DW.
Kad je Putinova vojska počela marširati prema Kijevu, čelnici oba bataljuna najavili su da će nastaviti braniti Ukrajinu od “njihova zajedničkog neprijatelja”, i to zajedno s tisućama drugih stranih dragovoljaca.
Identitet i točan broj čečenskih dobrovoljaca nije poznat, no vjeruje se da su većina njih ljudi koji su otišli nakon završetka rata u Čečeniji 2003. ili su pobjegli od Kadirovljeve despotske vladavine proteklih godina.
Njihova odlučnost da pomognu Ukrajini usred ruske invazije proizlazi iz sličnosti koju vide između onoga što Ukrajinci prolaze i vlastite sudbine.
Duga, nasilna povijest
Čečenija, sada ruska republika, domovina je većinski muslimanskog stanovništva i ima kompliciranu povijest obilježenu nasiljem i sukobima s Moskvom.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Rusija je vodila dva razorna rata kako bi spriječila Čečeniju u namjeri da postane neovisna. Prvi sukob izbio je kada su ruske trupe napale de facto državu Čečensku Republiku Ičkeriju. Borbe su prekinute 1997. nakon mirovnog sporazuma. No 1999. godine se ruska vojska vratila i izbio je novi rat koji je kulminirao opsadom Groznog i rezultirao ogromnim razaranjima i desecima tisuća civilnih žrtava.
Posljednje godine rata, početkom ovog stoljeća, poklopile su se s Putinovim dolaskom na vlast. Uspio je slomiti Čečene i umjesto njih postaviti marionetski režim, čije je vodstvo na kraju “delegirano” sadašnjem vođi Kadirovu.
Pod Kadirovljevom vladavinom, stanje ljudskih prava je pogoršano jer on proganja kritičare, aktiviste i novinare. Čak je progonio i ubio neke ljude koji su pobjegli i potražili azil negdje drugdje. “Sa sigurnošću se može reći da je velika većina čečenske dijaspore napustila svoju domovinu nakon što je Kadirov došao na vlast, a ne tijekom rata”, rekao je za DW Marat Iliasov, istraživač na litvanskom Sveučilištu Vytautas Magnus.
Čečenska sjećanja
Za mnoge prognane Čečene, Putin se sada prema Ukrajincima ponaša onako kako se ponašao prema njima.
“Današnji pokušaji Moskve da nametne svoju kontrolu nad neovisnom Ukrajinom strašno odjekuju u srcima i umovima mnogih Čečena koji se sjećaju svoje borbe za neovisnost protiv ruske kolonizirajuće mašinerije”, rekao je za DW Albert Bininachvili, profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Bologni.
Putin nastoji proširiti rusku dominaciju na sovjetske granice, objašnjava on, ali bez namjere da vrati sovjetski sustav, koji nam zapravo ne ostavlja ništa osim ruskog kolonijalizma, dodaje.
“Čečeni smatraju da je rat u Ukrajini nastavak rata u Čečeniji”, kaže Iliasov. “Dakle, oni žele pridonijeti konačnoj pobjedi protiv ovog percipiranog zla, nečega što se nije uspjelo postići na čečenskom tlu.”
“Uz to dolazi njihov drugi motiv, a to je svojevrsna moralna obveza pomoći ljudima koji su u takvim situacijama i pokazati solidarnost s njima”, dodaje on.
“U Ukrajini se borimo od 2014. kako bismo pobijedili našeg zajedničkog neprijatelja”, rekao je Čeberlojevski, šef bojne Šeik Mansur, u intervjuu za Kavkasku službu radija Slobodna Europa.
U subotu navečer Ahmed Zakayev, šef čečenske separatističke vlade u egzilu, potaknuo je sve Čečene koji žive u inozemstvu da se bore uz ukrajinsku vladu, u videu objavljenom na društvenim mrežama.
Diskreditiranje Putinove propagande
Čečeni nisu jedina muslimanska skupina koja pomaže Ukrajincima. Said Ismagilov, jedan od najviših ukrajinskih islamskih čelnika, objavio je svoju sliku u vojnoj uniformi pored pripadnika Teritorijalne obrane u Kijevu. U drugom videu pozvao je muslimane u svijetu na solidarnost s Ukrajinom.
Na Krimu, ukrajinskom poluotoku koji je Rusija protuzakonito anektirala 2014., Tatari se kao muslimanska etnička skupina od 2015. opiru ruskoj okupaciji, a neki se bore i u ukrajinskim oružanim snagama.
U videu, koji su podijelili i ukrajinski mediji, poglavar muslimanske zajednice na Krimu Ayder Rustemov poziva ukrajinske muslimane da brane svoju zemlju, a ruske muslimane da osude rusku agresiju.
Putin neprestano pokušava opravdati invaziju na Ukrajinu naglašavajući prisutnost neonacista u redovima ukrajinske vojske. Neki njegovi obožavatelji podržali su tu tvrdnju objavljivanjem videa podijeljenog na Twitteru Nacionalne garde Ukrajine, na kojem se, čini se, vide pripadnici ekstremno desničarskog bataljuna Azov dok podmazuju svoje metke svinjskom mašću pripremajući se za bitku s muslimanskim čečenskim vojnicima u ruskoj vojsci.
Osim činjenice da je demokratski izabrani predsjednik Ukrajine Židov, sudjelovanje muslimanskih vojnika u redovima ukrajinske vojske i kao dragovoljaca nudi još jedan dokaz da su Putinove tvrdnje o Ukrajini – pogrešne.
/HMS/