Neće se ponovno kandidirati za bošnjačkog člana Predsjedništva na sljedećim izborima iako je uvjeren da su ga u dva navrata pokrali. Bio je snažno zainteresiran za postizanje dogovora između Hrvata i Bošnjaka o izbornoj reformi čime bi se relaksirali odnosi tih dvaju naroda.
Fahrudin Radončić je uspješni medijski magnat i gospodarstvenik i na čelu je stranke Saveza za bolju budućnost koja uspješno funkcionira u vlasti ali i u oporbi. Nada se da se na sljedećim izborima neće ponoviti preglasavanje Hrvata, piše Večernji list.
Ima li uopće nade da se u sudačkoj nadoknadi vremena postigne dogovor o izmjeni izbornoga zakona?
Iskreno, to nije realna opcija. U Neumu i Sarajevu izgubili smo sjajnu priliku da to stavimo kao dobru osnovu za raspravu u javnosti, ali u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Sada ne vidim načina kako to postići, a da istodobno zadovoljimo sve pravne procedure.
Hrvatski premijer Andrej Plenković na Europskome vijeću uspio je nametnuti da uz konstitutivne narode jedan od zaključaka bude poziv na još jednu rundu razgovora koji se održali u Bruxellesu. Jesu li realni i hoćete li im se odazvati?
Jako poštujem premijera Plenkovića i lobističke mogućnosti Republike Hrvatske. Što se mene i SBB-a, stranke koju vodim, tiče, sa zadovoljstvom ću otputovati u Bruxelles i sudjelovati u tim razgovorima ako se oni dogode.
Čini se da je u tome smislu svoj stav djelomično promijenio i čelnik SDA Bakir Izetbegović koji je izrazio spremnost za nastavak razgovora iako je ranije tvrdio da nije za to spreman do 2024. Je li to prekasno i može li u međuvremenu doći do eskaliranja krize u BiH?!
Meni je drago da je gospodin Izetbegović korigirao svoje javne izjave da će on o izbornome zakonu i promjenama ustava pregovarati tek nakon završetka lokalnih izbora 2024., a to znači da bi se to ozbiljno događalo tek 2025. Bez imalo dramatiziranja smatram da je apsolutno nedopustiv nastavak još dvije i pol godine ovako nejasnih, konfuznih, konfliktnih prijepora u hrvatsko-bošnjačkim odnosima i u ovako blokiranoj Federaciji BiH.
Tko je kriv za propast pregovora o izbornome zakonu, prije svega na ovoj završnoj rundi u Sarajevu?
Predstavnica EU Eichhorst i američki veleposlanik u BiH Michael Murphy nakon završetka pregovora u izjavama za medije precizno su naglasili da su glavni krivci SDA i HDZ. Međutim, treba biti realan. Mi o djelomičnim promjenama ustava i reformi izbornoga zakona razgovaramo desetak godina. Razlike su velike, izgubili smo dragocjeno vrijeme jer su HDZ BiH i SDA sami razgovarali bez drugih stranaka. No odgovornosti, rekao bih, ima i izvan ove dvije stranke.
Što je usuglašeno u razgovorima?
Gospodin Izetbegović kaže da se prošlo devet od deset stepenica, slično tvrdi i gospodin Čović. Ima istine u tome što govore njih dvojica. Mi smo napravili značajan iskorak u tome da se ukinu blokade u federalnome parlamentu, izbora predsjednika i dva dopredsjednika Federacije BiH, da se ukine blokada izbora novog saziva Vlade FBiH i sudaca Ustavnog suda, te još nekoliko točaka. Sve su to stvari koje ranije nismo imali dogovorene. Ondje gdje je došlo do našeg razilaženja, odnosno između HDZ-a i SDA, pri čemu gospodina Izetbegovića i Čovića ističem kao rezultante dviju nacionalnih politika, jest reduciranje uloge Doma naroda i prelazi li se time crta pa Hrvati postaju nacionalna manjina. Ta razlika nije se mogla premostiti na ovim pregovorima. I po meni je bio očekivan epilog.
Član Predsjedništva?!
Što se tiče člana Predsjedništva, Bošnjaci tu već tri puta, dakle punih 12 godina, biraju hrvatskog člana Predsjedništva. Iako prema izjavama svih relevantnih bošnjačkih političara mi želimo da ta praksa prestane. Ali razlika između izjava za javnost i onoga što političari rade u sjeni očito postoji. Bojim se da u bošnjačkoj političkoj eliti ima još puno ljudi koji smatraju da je to praksa koju treba nastaviti.
Je li točno da je ponuđenim i uglavnom usuglašenim rješenjima praktično provedene sve presude Europskog suda za ljudska prava od Sejdić-Finci, Zornić, Šlaku, Pilav, Pudarić, ali i Ustavnoga suda BiH u predmetu Ljubić?
Prema mom dojmu, ali i mišljenju naših ekspertnih timova, to zaista jest tako. Problem za SDA i ne samo za ovu stranku nastao je u takozvanom elektorskom modelu glasovanja. Dobili smo situaciju da, primjerice, glas u Sarajevu vrijedi od 600 do 800 posto manje nego u Goraždu ili da glas u Hercegovačko-neretvanskoj županiji vrijedi također nekoliko stotina postotaka više nego u Tuzlanskoj županiji. Teško je građanima objasniti da je tako velika razlika u vrijednosti glasa. Da ne govorim i o tome dijelu osjetljivosti bošnjačkih birača da njihov glas u Sarajevu ne može biti osam puta manje vrijedan nego Hrvata u HNŽ-u. Mislim da se tu trebaju raditi nove varijacije, novi prijedlozi kako bi ta nelogičnost bila smanjena. Meni se čini da smo na dobrome tragu i da je to dobar koncept. Ali vi znate u SAD-u elektorski način može odlučiti o pobjedniku u 2 ili 3 posto, a ovdje razlika između tih postotaka nije logična.
Da, ali u SAD-u također 19 posto stanovništva bira gotovo 50 posto članova Senata, a primjerice, u Federaciji BiH jedan Hrvat koji se bira u Dom naroda iz Goražda ima čak 1400 puta manju potporu od onoga iz Posavske županije?!
Mudrost u pregovorima je saslušati te, ali i sve druge argumente u prilog elektorskog načina. Mislim da se tu pokazalo nedovoljno strpljenja ili pak želje da pregovori uspiju.
Kako ste doživjeli velike ustupke Hrvata da odustanu od dvije izborne jedinice, što je bošnjačka politička javnost često poistovjećivala s trećim entitetom, iz kojih se bira hrvatski i bošnjački član Predsjedništva?
Trebamo biti realni kada je crtanje trećeg entiteta u pitanju, mi smo tijekom pregovora dobili vrlo precizne stavove međunarodnih posrednika da ta opcija ne dolazi u obzir. Ja to, naravno, promatram na isti način. Hrvatski predstavnici su u ovim pregovorima, prema mom skromnom sudu, zaista napravili dosta ustupaka. Čak sam to rekao u razgovorima za stolom. Teško je očekivati da jedan narod, koji ima sva ustavna jamstva i sve poluge da onemogući takav scenarij, na kraju pristane da iz konstitutivnog naroda bude sveden na nacionalnu manjinu. To je ono što ja osobno i Bošnjaci kao politički faktor moramo izbjeći na svaki način. Ne treba se i ne smije dopustiti da netko pokušava dovesti Hrvate u status nacionalne manjine. Na taj način bila bi golema šteta za Federaciju BiH i državu BiH pa, ako hoćete, i našu europsku socijalizaciju, odnosno prijam u Europsku uniju.
Svejedno, ako se dogodi da Bošnjaci na izborima ponovno nametnu hrvatskog člana Predsjedništva ili pak presudnih šest Hrvata u Domu naroda i tako izbace ovaj narod iz vlasti, što biste vi poduzeli da ste čelnik Hrvata?
Moramo biti realni i učiniti sve da se i četvrti put ne dogodi ta situacija jer bi to značilo da punih 16 godina Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Da budem konkretan, izbor gospodina Komšića jako odgovara Stranci demokratske akcije. Gospodin Komšić u sva tri izborna ciklusa dobio je između 200.000 i 300.000 glasova koji bi po logici pripadali umjerenim bošnjačkim političarima. A SDA je, dobivajući glasove za Komšića protiv svojih rivala, u dva navrata uspio izabrati gospodina Izetbegovića i jednom gospodina Džaferovića u Predsjedništvo BiH. Znači, kad ne bismo imali situaciju da na izborima majoriziramo jedan narod, stvari bi se harmonizirale. Hrvati imaju pravo tražiti birati svog legitimnog predstavnika koliko se god s druge strane inzistiralo te jača ta tzv. građanska opcija, jedan čovjek – jedan glas. Ja iskreno smatram da za to jednostavno nije vrijeme. Taj politički koncept, koji jest vrhunac demokracije, ali ga ne prihvaćaju Srbi i Hrvati, jednostavno se sada ne može primijeniti. Time se iritiraju dva nacionalna korpusa.
Više pročitajte na portalu Večernji list.