Mađarski premijer Viktor Orban u nedjelju je na parlamentarnim izborima osvojio četvrti uzastopni mandat. Uz izbore u nedjelju se održavao i referendum o zaštiti malodobne djece od nametanja rodne ideologije i LGBT tema u školama. Rezultati pokazuju da je čak 90% birača s važećim listićem glasalo je za Fideszov prijedlog zaštite djece od pedofilije i LGBT propagande. Na ova 4 pitanja odgovorili su sa NE.
- Podražvate li podučavanje o seksulanoj orjentaciji malodobne djece bez pristanka roditelja u javnim obrazovnim ustanovama?
- Podržavate li promicanje terapije promjene spola za maloljetnu djecu?
- Podržavate li neograničeno izlaganje maloljetne djece seksualno eksplicitnom medijskom sadržaju koji može utjecati na njihov razvoj?
- Podržavte li prikazivanje medijskih sadržaja o promjeni spola maloljetnicima?
Iako je tako visok postotak birača podržao zaštitu djece u Mađarskoj od sve većeg problema nametanja rodne ideologije i zbunjivanja djece u razvoju tvrdnjama da mogu “promijeniti” spol – referendumski rezultati nisu važeći, jer da bi referendum bio važeći na njega u Mađarskoj za pitanja mora glasovati 50 posto registriranih birača. A prema dosadašnjim rezultatima glasovalo ih je oko 45%. Detaljne analize ovih rezultata još slijede. U svakom slučaju pokazuju snažnu podršku Mađara zaštiti djece i obitelji od LGBT propagande.
Premijer Viktor Orban na vlasti je već 12 godina. Protekle nedjelje gotovo cijela oporba stala je nasuprot njegovog vladajućeg Fidesza. Riječ je o šest oporbenih stranaka, od lijeva do desna, koje je predvodio konzervativac Peter Marki-Zay. Međutim, Orban je premoćno pobijedio, kako je rekao u pobjedničkom govoru:
“Naša pobjeda vidljiva je i s Mjeseca, svakako i iz Bruxellesa.”
Teme u kampanji
Izborna kampanja u početku se vodila oko pitanja kao što su Orbanovo protivljenje migracijama, o njegovom stavu prema LGBT zajednici i sukobima s Bruxellesom. Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, rat je postalo glavna tema mađarske predizborne kampanje.
Orban je osudio rusku agresiju, primio izbjeglice i uveo sankcije Kremlju. Odbio je pomoći u naoružavanju Ukrajine, a nije dozvolio ni dopremanje oružja preko mađarskog teritorija.
Odličan intervju dva dana prije izbora
Za to ga je kritizirao i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij. Orban mu je odgovorio:
“Mađarska je na strani Mađarske.”
Premijer Viktor Orban gostovao je 1. travnja, dva dana prije parlamentarnih izbora u programu Kossuth Radija “Dobro jutro Mađarska”.
Intervju prenosimo u cijelosti.
Katalin Nagy: Premijer Viktor Orbán je u studiju. Dolazite ovdje nakon sastanka Europskog vijeća. Zašto mislite da je sada, u danskom parlamentu prije nekoliko dana, predsjednik Ukrajine zatražio od saborskih zastupnika da izvrše pritisak na Mađarsku da propusti oružje u Ukrajinu, tj. da pošalje oružje i da zatvori plinovod za dovod ruskog plina?
“Ovaj rat nije naš rat”
Orban: Dobro jutro. Moramo imati razumijevanja za napore ukrajinskog predsjednika: Njegova zemlja je u nevolji, a kako je sila koja je nasuprot njemu – Rusija – mnogo veća, značajnija i vojno moćnija od Ukrajine, on se nada da će se riješiti te nevolje tako da uvuče druge u rat. Ne možemo ga kriviti za to. Ja, na primjer, ga ne krivim. Uostalom, on se brine za ukrajinske interese i pokušava pomoći vlastitoj zemlji. Nemam se razloga svađati s njim. Oni s kojima se svađamo spadaju u mađarsku ljevicu, koja želi poslušati ukrajinskog predsjednika. Ovaj rat nije naš rat. Nemamo što dobiti u njemu, ali možemo sve izgubiti: Ne možemo pomoći Ukrajini a da ne uništimo sami sebe, bez demontiranja Mađarske ili da ne uništimo našu ekonomiju bez pristupa energentima iz Rusije. U ovom vojnom sukobu za Ukrajinu je sasvim razumljivo da vodi međunarodnu kampanju. Osuđujemo ruski napad, ali ne možemo pomoći Ukrajincima, a da istovremeno ne uništimo i sami sebe.
“Zbog naše povijesti izgubili smo pristup morskoj obali”
Je li prihvatljiva tvrdnja da zemlje koje ne pomažu Ukrajini pomažu u financiranju Putinovog rata? Uostalom, nije Mađarska jedina koja ima takav problem – predsjednik Bugarske je rekao da se ne želi miješati u ovaj rat, a govori isto što i Mađarska, zar ne?
I ovdje, u ovoj areni, imamo velike dečke – ponajviše Nijemce. Postoje zemlje koje povijesno nemaju apsorpcijski i transportni kapacitet koji bi im omogućio da funkcioniraju bez nafte i plina koji dolaze iz Rusije. Njemačka bi bez toga imala velikih poteškoća pa čak i da se želi maknuti od ruskog sustava, za to bi joj trebale godine. Austrija je u sličnoj situaciji, zatim Bugari, a i mi. I Srbija također, iako nije članica EU-a. Tako Mađarska, na primjer, nije donijela odluku da nema izlaz na more i (da mogu) rado bih poslušao prijedloge o tome kako transportirati ukapljeni plin i naftu na tankerima koji dolaze u naše morske luke. Ali, mi nemamo tu mogućnost jer smo zbog naše povijesti izgubili pristup morskoj obali. Stoga nafta i plin do nas dolaze naftovodima i plinovodima. Ako dođu, imamo ih, ako ne dođu, nemamo.
“Ako nema energije iz Rusije onda nema ni energije u Mađarskoj”
Dakle, nije to pitanje – kako neki pametni ljudi na Zapadu misle – da samo navečer obučemo pulovere i malo smanjimo grijanje ili da platimo koju forintu više za benzin kad punimo rezervoare. Realnost je da ako nema energije iz Rusije onda nema ni energije u Mađarskoj. Ne kažem da je to baš pitanje života i smrti, ali pitanje je može li ekonomija uopće funkcionirati. Jednostavno, mađarsko gospodarstvo ne može funkcionirati bez tih izvora energije. I lakše je onda napadati nas nego Nijemce. Pročitao sam članak u kojem se kaže da kada ukrajinski predsjednik govori o Mađarskoj, on zapravo misli na Njemačku.
Da, ali stručnjaci kažu da bi, u slučaju da se plinovod zatvori, bilo potrebno samo osam do deset dana prije nego što se mađarsko gospodarstvo uzdrma do temelja. Zašto druge zemlje to ne prihvaćaju? Istovremeno, vidite da se u Njemačkoj već govori da je proglašeno svojevrsno izvanredno stanje jer plin više neće stizati plinovodima.
Oni to prihvaćaju. Na posljednjem EU samitu njemačko-austro-ugarski trojac je to vrlo jasno rekao. Jasno smo dali do znanja da bi bilo nezamislivo proširiti sankcije na energente. A za nas to se ne bi isplatilo. Dakle, postoji jeftin ruski izvor energije: Plin. A onda ga ugasimo i zamijenimo skupim američkim plinom. To je samo po sebi sjajna ideja, ali ako dodam da ne znamo kako bi američki ukapljeni plin koji se brodom transportira preko mora dolazio do Mađarske, onda su ovi prijedlozi očito apsurdni. Dakle, Mađarska će ostati pri svom stavu.
“Ljevica se igra s vatrom”
Problem je s ljevicom koja je u pozadini, mislim, već sklopila vlastiti sporazum s Ukrajincima. A kad bi pobijedili u nedjelju – ovi izbori još nisu održani, a to se uopće ne može isključiti – tada bi odmah krenule isporuke oružja Ukrajini, a također bi isključili i dotok nafte i plina iz Rusije. A to bi uništilo Mađarsku. Ovo je riskantno, ovo je opasno. Ljevica se igra vatrom.
Ali što da mislimo o tvrdnjama oporbenog kandidata za premijera koji je neki dan izjavio da nije rekao da mlade Mađare treba slati u rat, a onda drugi dan da mladi Mađari bolje razumiju riječ “krv” od nafte, i da više vole krv nego naftu? Zašto sam sebi skače u usta?
“Suočavamo se s velikom ekonomskom krizom u Europi”
U početku sam pokušao razumjeti te proturječne misli, ali sam odustao jer su dolazile u tolikim količinama da je bilo teško slijediti bilo kakvu logiku u njima. Ne želim se ni fokusirati na oporbu ili kandidata ljevice za premijera. Ako netko posluša što on govori, može sam stvoriti svoje mišljenje o njemu.
Vratimo se ekonomiji, jer to je jako važno pitanje. Analitičari kažu da bi ove sankcije mogle rezultirati ne samo kolapsom europskog gospodarstva, pogotovo ako ovaj vojni sukob bude dugotrajan, već da bi i čitavo svjetsko gospodarstvo moglo biti prodrmano velikom i da bi moglo doći do velike transformacije. Kakvo je vaše mišljenje o tome?
Po mom mišljenju, suočavamo se s velikom i dubokom ekonomskom krizom u Europi. Njezini problemi, njezini korijeni, sežu dublje od rata između Rusije i Ukrajine. U europskom gospodarstvu postoji opći problem konkurentnosti. Osim toga, Europa pokušava napraviti tranziciju, tehnološku tranziciju. Još prije rata Europa je htjela ukloniti takozvana fosilna goriva – ugljen, plin i naftu – iz svog gospodarskog sustava, a Europska unija je to riješila ili to želi riješiti – podizanjem cijena. Dakle, cijene energije ne rastu same od sebe: One su rezultat europske odluke, odluke koju je donio Bruxelles, briselski birokrati. To je samo po sebi izazvalo šok. Osim toga, izbio je i rat.
O sankcijama
To bi samo po sebi već bio problem, ali onda je Europska unija na taj rat odgovorila sankcijama. Nikada nismo bili sretni zbog njih i nikada ih nismo podržavali, ali smo ih prihvatili jer iako smo mislili da je to pogreška, u interesu europskog jedinstva odlučili smo da ih nećemo blokirati. Tako je došlo do sankcija koje su još više povisile cijenu energenata. A energetska kriza dovest će do ekonomske krize u ne tako dalekoj budućnosti, u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci. Morat ćemo nekako izbjeći to.
Dakle, sljedeća vlada imat će važan izazov i zadatak ublažiti utjecaj gospodarske krize na Mađarsku koja je uzrokovana visokim cijenama energije u Europi. To će biti pitanje koje će se rješavati nakon izbora, ali već vidim kako se europski čelnici mršte. U zamci smo: Uvodimo sankcije Rusiji, ne želimo odustati od klimatske politike koja se temelji na poskupljenju energenata, a istovremeno – bez obzira na te čimbenike – cijene rastu u cijelom svijetu. To je zamka. Štoviše, do sada se radilo samo o cijenama energije i povezanim poskupljenjima, ali sad kada su krenuli poljoprivredni radovi, a mi smo usred toga i svjetska opskrba pšenicom je potala upitna.
Svjetska opskrba pšenicom
Ako Ukrajina i Rusija nestanu iz svjetske opskrbe pšenicom – Ukrajina zbog rata, a Rusija jer smo joj uveli sankcije – onda bi moglo doći do globalne kriza s opskrbom hrane. To bi posebno pogodilo Afriku, ali bi možda moglo utjecati i na nas ovdje u Europi. Mogli bismo vidjeti nešto što nismo očekivali, čak bi moglo doći do nestašice određenih osnovnih namirnica. Dakle, olujni oblaci se skupljaju.
Kako bi trebalo doći do mađarskog rješenja za to? Oporba tvrdi da će postojeća vlada uvesti mjere štednje ako bude ponovno izabrana.
Uvijek se vode rasprave o tome kako se nositi s ekonomskim krizama. Mađarsko gospodarstvo je imalo teških razdoblja i prošlo je kroz krize u posljednjih trideset godina, a znamo kako se svaka politička orijentacija nosi s krizama. Ljevica uvijek razmišlja o mjerama štednje jer ih uvijek nameću. Dakle, rezanje i štednja su lijevi instrument za suočavanje s ekonomskim krizama. To ih je dovelo do toga da su ukinuli trinaestu mirovinu, to ih je dovelo do toga da su ljudima oduzimali dio plaće, to ih je dovelo do ukidanja sustava stambenih potpora, a to ih je dovelo do ukidanja sustava za potporu obiteljima. To je ljevičarski sistem upravljanja krizom – ekonomski fino izrađen, iznimno bolan i, po mom mišljenju, pogrešan. Mi ga nikada ne koristimo, naša, nacionalna, strana koristi drugačiji lijek za to: U takvim situacijama dajemo prednost gospodarskom rastu i rezanju poreza.
“Ne vjerujem EU-u”
Da, ali za ovo je potreban novac, zar ne? Vidimo da je mađarska vlada poduzimala razne korake još od prošle jeseni, uključujući zamrzavanje cijena goriva, ograničenja cijena osnovnih namirnica ili, recimo, zamrzavanju kamata na kredite. Pa kakve onda mogućnosti, kakav manevarski prostor ima vlada? Naravno, nešto novca za nas stiglo je iz EU-a, ali očito je da je on ponajprije namijenjen za pomoć za više od pola milijuna izbjeglica koji su ovdje već stigli.
Da, ali ne vjerujem EU-u i nikad ne vjerujem vanjskim silama. Vjerujem nama. Imamo novca kad radimo. Mađarsko gospodarstvo danas dobro funkcionira i vjerujem da vladajuća stranka može pobijediti na izborima, jer smo u razdoblju do danas stvorili milijun novih radnih mjesta. A kad ima posla onda ima i svega ostalog pa tako i novca. Jasno se sjećam da je u Mađarskoj prije 2010. godine bila masovna nezaposlenost, dok danas ima više radnih mjesta i više mogućnosti za zapošljavanje nego što ima radno sposobnih. A sada je zaposleno otprilike 4,7 milijuna ljudi. Rad stvara novac, a rad je način za rješavanje krize. Dakle, kada dođe do ovakve teške situacije u Europi, mađarska vlada mora prije svega nastojati sačuvati radna mjesta na sve moguće načine.
Podrška obiteljima
Zaštita obitelji uvijek je bila prioritet za Orbanove vlade – bilo druge ili treće. Dakle, po vašem mišljenju, što još treba učiniti kako bi se obiteljima omogućilo da žive razboritije, ali uz veće mogućnosti?
Pa, prvo se moramo zaštititi. Moramo se zaštititi od posljedica rata, moramo se zaštititi od posljedica poskupljenja energije iz Bruxellesa i moramo se zaštititi od posljedica transformativnih međunarodnih ekonomskih promjena koje dolaze kao rezultat rata. A onda, kako bismo dodatno osnažili podršku obitelji, trebamo realizirati planove koje smo imali prije pandemije i prije rata. Izgradili smo dobar sustav koji se diljem Europe često navodi kao uzor, ali u njemu postoji još nekoliko praznina koje treba popuniti. Sada kada imamo oslobođenje od poreza na dohodak za osobe mlađe od 25 godina, to će utjecati na zapošljavanje mladih, na to kada i kako imaju djecu te na to kada im je potrebna pomoć za zasnivanje obitelji. Dakle, treba se još poraditi na tome kako bi se upotpunio sustav podrške obiteljima.
“Nacionalna strana je jamac mira”
Djeca su važna za obitelji. Imat ćemo i referendum 3. travnja, paralelno s izborima. Što mislite o činjenici da LGBTQ organizacije i nevladine organizacije povezane sa Sorosevom mrežom potiču birače da ponište svoje listiće na referendumu?
Doista, rat je utjecao na izbornu kampanju, preplavio je sve teme, a referendum je onda gurnut u drugi plan. To je razumljivo jer najvažnije pitanje na ovim izborima je pitanje mira i rata. Ljudi žele mir, nacionalna strana je jamac mira – a ljevica je, po meni, rizik za naš mir i sigurnost. To je pitanje takve velike težine da je zasjenilo sve ostalo.
I premda je to vrlo važno, vidjeli smo da je u usporedbi s tim pitanje treba li doći do povratka u propalu prošlost – treba li se vratiti doba Gyurcsanya prije 2010. ili trebamo nastaviti ono što smo započeli tijekom proteklih 12 godina – to je pitanje palo u drugi plan. A ljudi također smatraju da je dovoljnan jedan krivi korak da se sve dosad napravljeno nepovratno uništi. Dakle, u nedjelju ćemo imati trinaest sati – od 6 ujutro do 7 navečer – da odlučimo o budućnosti Mađarske. Tada se mora donijeti odluka. Ispitivanja javnog mnijenja su sekundarna, ovih trinaest sati je jedino što se računa. Ako donesemo ispravnu odluku, spasit ćemo naše sljedeće četiri godine, ali ako ne, uvalit ćemo se u nevolje.
“U zapadnoj Europi roditelji više nemaju kontrolu nad odgojem svoje djece”
Referendum je također stvar koja bi sama po sebi bila izuzetno važna da se ne održava u ovakvoj situaciji kakvu trenutno imamo. Pozivam ovim putem sve ljude posvuda da ne dopuste da se ovo zanemari jer ovdje je u pitanju budućnost naše djece. A u zapadnoj Europi počeli su zatvarati oči pred ovakvim rodnim ludilom, misleći da to nije problem zaštite djece već lifestyle trend i da će jednostavno nestati. Ali onda nije nestao nego se organizirao pa u svijetu zapadne Europe danas roditelji više nemaju kontrolu nad odgojem svoje djece i više ne mogu određivati tempo i ritam onoga što se njihovoj djeci prezentira u smislu spolnog odgoja.
Formirane su skupine koje vrše pritisak i razne lobističke organizacije koje podržava velika globalna mreža liberalnih medija. Sve se to radi u pokušaju da se našu djecu uvjeri da se činjenica da su se rodili kao dječaci ili djevojčice može naknadno promijeniti i da bi takva promjena mogla bila rješenje za neke od problema u njihovim životima, kakvih u ranoj dobi ima podosta. A roditelji su izgubili mogućnost da svojoj djeci objasne ta vrlo teška pitanja kada i kako smatraju prikladnim.
“Mađarska još nije došla do takve situacije”
Mađarska još nije došla do takve situacije. Mađarska još uvijek može zaštititi svoju djecu, Mađarska još uvijek može stati na kraj tom rodnom ludilu, ako na ovom referendumu jasno potvrdimo jednostavnu tvrdnju da je otac muškarac, da je majka žena i da našu djecu treba pustiti na miru. I onda možemo zaštititi našu djecu i pravo roditelja da upravljaju seksualnim odgojem koje njihova djeca primaju. To je puno važnije pitanje nego što se sada čini, kad je sve u sjeni rata.
Ovo je bila jako duga kampanja. Opozicija je krenula s kampanjom prošle godine, pod čim mislim na njihove predizbore (za odabir kandidata). Međutim, u posljednjih nekoliko dana ili tjedana, mnogo je stvari izašlo na vidjelo, uključujući i neke stvari koje izazivaju sumnju u potencijalnu prevaru na izborima. Što mislite o činjenici da su stotine tisuća ljudi, koji nikada nisu dali svoje ime, adresu ili telefonski broj nekoj ljevičarskoj stranci ili organizaciji, dobili SMS poruke koje im se obraćaju imenom i u kojima od njih traže da “glasaju za promjenu”?
To je ozbiljna stvar. Bio sam kandidat na prvim parlamentarnim izborima 1990. godine, tako da sam vidio razne izbore u proteklih trideset godina – lokalne izbore, europske izbore, nacionalne izbore pa čak i referendume. Ali ovakvu prijevaru nikad još nisam vidio. Dakle, može doći do raznih trikova i to nije dobro. No, nije samo trik kada se podaci stotina tisuća ljudi nezakonito pribavljaju i potom koriste za slanje političkih poruka, bez njihova pristanka.
Osobne slobode
Ovo nije samo izborna prijevara jer nameće se i pitanja (osobnih) sloboda. Tko ima informacije o meni? Tko ih je prikupio? Kako su ih prikupili? Tko im je to dao? Tko je to dopustio? Gdje je to poslano? Jesu li te informacije poslane u inozemstvo, da bi onda bile slane nazad? Mislim da će nakon izbora odvjetnici imati dosta posla. Ovdje je riječ o masovnoj izbornoj prijevari i vrlo ozbiljnom prekršaju koji se mora istražiti do najsitnijeg detalja.
Da, ali nije li upravo oporba, čiji članovi već mjesecima tako govore i daju izjave u stranim novinama, ta koja tvrdi da mađarska vladajuća stranka priprema organiziranu prevaru i da izbori neće biti pošteni? Više i ne pratim koliko je stotina OESS-ovih promatrača u Mađarskoj, a doći će ih još više.
Ovdje ih je sada cijela vojska. Oni su, inače, dobrodošli, a takve stvari su dobre za mađarski turizam. Ali, ima ih toliko da, kad bi bili vojnici, bilo bi ih dovoljno da dobiju neki rat. U proteklih dvanaest godina mađarska ljevica je trpjela poraze jedan za drugim. Ako dodam tome da smo ih pobijedili i 1998., onda mogu razumjeti zašto su svoje nade bazirali na pomoći iz inozemstva. Dakle, nešto krivo rade. Nije moj posao da razmišljam u ime ljevice, ali oni su se sami doveli u situaciju u kojoj im je jedina nada pomoć izvana.
“Neprirodan savez”
Sada su ulozi doista veliki i iako o tome ovdje nismo govorili, u završnoj fazi kampanje imamo krajnje neobičan fenomen da je kandidat ljevice za premijera priznao da su stvorili izborni savez u kojemu su i fašistička i komunistička opcija zadržale svoju neovisnost. To znači da su stvorili potpuno neprirodan savez i time odustali od svih moralnih i politički važnih standarda i pojmove identiteta – a možda i časti.
Drugim riječima, jedini cilj koji je njihov savez ikada imao je dolazak na vlast. A ako sada ne pobijede, kad budu gledali unazad, neće biti u stanju objasniti ili opravdati ovakvu koaliciju u smislu izbornog uspjeha – a onda će se pojaviti vrlo ozbiljna pitanja koja bi mogla dovesti do velikih napetost za budućnost cijele ljevice. To se mene ne tiče i ne želim se miješati u to.
“Moramo spriječiti da budemo uvučeni u ovaj rat”
Ali velika pouka koju sve mađarske političke stranke iz toga mogu izvući jest da se ne smijete odreći svoje časti, svog programa, svoje intelektualne orijentacije ili svog identiteta, samo da biste došli na vlast. I ne smijete se udruživati s antisemitima, komunistima i ekstremnim desničarima s kojima su vaši stavovi nespojivi i koji bi samo donijeli probleme vašoj zemlji. Ovo će biti velika lekcija za sve nas.
Ali kako to pomiriti s činjenicom da stalno govore o kršenju demokratskih prava u Mađarskoj kad god oni nisu na vlasti?
Pa, ne mogu reći ‘Gle, nesposobni smo, pogriješili smo, imamo loš program, bili smo u krivu’. Ljudi traže nekakvo objašnjenje, da znaju koga mogu okriviti. I u bilo kojoj zemlji vrlo malo ljudi je spremno na to reći ‘Da, ja sam kriv’. Ne možemo očekivati da će to učiniti ljevica, čak i ako je to istina. Ali mislim da sada za državu nije najvažna ljevica, važna je budućnost zemlje, a to ovisi o pitanju rata i mira. Moramo spriječiti da budemo uvučeni u ovaj rat. Mogu samo ponoviti da ovo nije naš rat – iako ljevica kaže da je to naš rat, to nije istina. Ovo nije naš rat i moramo se ne miješati. A ako želimo da se zemlja i dalje gradi, potreban nam je mir. Mir znači izgradnju, rat znači uništenje.
“Prijetnja Mađarskoj”
Je li to ulog o kojem se sada odlučuje?
Na izborima u Mađarskoj ulozi nikad nisu bili veći, barem ne u posljednjih trideset godina, na svim izborima koje sam ovdje vidio. Izbori su uvijek važni, ali odlučivanje na izborima o pitanju ulaska u rat ili u energetski embarga koji prijeti potpunim zaustavljanjem ekonomije – to nema presedana.
Stoga se stvarno moramo sabrati. Želim da svi vaši slušatelji shvate ozbiljnost situacije. Da vide užase, strašne posljedice rata, i prijetnju Mađarskoj, te da se zauzmu za našu zemlju, da zaštite Mađarsku i da glasaju za mir.
Izvor: narod.hr