Špica Mostarskog sajma neupitno je dio s izloženim tradicionalnim proizvodima, kojim suvereno gospodari hercegovačka udruga Stap.
Na čelu koje je Davorin Medić, kojem savršeno pristaje nadimak ‘Zmaj od Hercegovine’. U svoje gnijezdo je okupio ekipu seljaka – proizvođača iz svih krajeva BiH, ali i dijelova Hrvatske, koji za njega redom govore da je zaslužan za sve, piše agroklub.ba.
Svi su dobrodošli, kako na sajam, tako i u udrugu u kojoj je sve “na obraz”. Nema iskaznica, potvrda niti bilo kakvih formalnosti. Oni vrjednuju druge principe. Troškove nastupa finansira sajam, čija su, kako za sebe kažu, oni perjanica.
“Sve je lepršavo, mi ne možemo znati ko je kvalitetan. Možda ovdje imaju sad na štandu dva-tri švercera, nakupca. Svi što ovdje izlažu su k’o fol naši članovi, nema nekih posebnih povelja, jer nemoguće je u ovoj državi funkcionirati kako Bog zapovijeda“, iskren je Medić koji se trudi ostati na mjestu dok radimo intervju.
Niko ništa ne plaća
No, svjedočimo da je dobro znano lice, pa se teško odupire brojnim posjetiocima kojima pristižu i redom se javljaju. A on je tu za sve – lobiranje, organizaciju, kuhanje i dobar štimung.
“Ovdje niko ništa ne plaća, šta mi jedemo, jedu i oni. Moja uloga je da sve izlobiram, ja dođem do ministra za sekundu. Mene svi znaju, al’ kad se završi sajam niko te ne zna, to je naša karma“, dodaje, ali ne odustaje od prvobitne namjere da pomogne seljaku, s kojim ciljem je udruženje i osnovano 2006. godine.
Formirala ga je ekipa entuzijasta, mladih i starih, od inženjera struke do profesora. Vizija je da promoviraju proizvode sela. Osim bh. proizvođača, okupljaju i mesare iz Županje i Vinkovaca, lađare iz Metkovića i Opuzena. Ovo je, kaže nam predsjednik Medić, družba bez granica.
“Krkljanac” u Zagrebu
Prepričava nam i priču s početka okupljanja u udrugu kada im je Federalno ministarstvo poljoprivrede pomoglo da se prezentiraju u Zagrebu 2007. godine. Projekat ih je koštao 150.000 KM, a i danas žale za 40.000 maraka koliko im je ministarstvo ostalo dužno. No, napunili su karavanu od dva šlepera i zaputili se ka hrvatskoj prijestolnici.
“Kad smo se mi gore pojavili, oni se prepali, 24 metra je bio dug svaki šleper. Preselili smo komplet staru kuću, replike dva stećka, 35 tona je samo kamena bilo, pa starina, vune, duvana…” prisjeća se i dodaje da su bili prava atrakcija. Za pet dana na sajmu iskoristili su više od 2.500 jaja, te preko 20 kilograma masla – niko ništa nije naplaćivao, mljelo se brašno i dijelilo se besplatno. Sklopljena su brojna prijateljstva već u startu njihovog osnivanja, a to je ono što je i suština njihovog postojanja – povezivanje ljudi.
“To je bio krkljanac, to se slikalo, žene plaču, ljube kamen, pipaju stećak. Jedni misle da je stiropor, jao kaže ovo je kamen, pa kamen ljudino moja to je 5 tona, replika naših nadgrobnih spomenika. Promoviramo ono od čega je čovjek nekada živio“, dodaje naš sagovornik, napomenuvši ipak da je takvih druženja danas manje, jer nema institucionalne podrške.
Zamjera i tour operaterima što ne promoviraju selo. Mnogo je kaže ljudi zalutalo na vrlo bitna mjesta, a mnogo znalaca hoda i ne mogu naći posla.
“Ja mogu da organiziram doručak na bilo kojoj destinaciji ovdje sa seljanima da to ne možeš nigdje dobiti u restoranu, sve ekstra domaće, al to niko neće, samo žele brzopotezno. Mlati nije bitno je li salama ili mortadela, udri, mlati, plati i zbogom, sve plastika“, kaže Medić koji je inače direktor škole, a po struci je profesor tjelesne kulture.
Tužna priča OPG-ovca
Politike mu je dodaje “puna kapa” i teško mu je povjerovati da neko ne želi pomoći seljaku. S tim u vezi navodi i primjer prvog OPG-a u BiH, kojeg je uz pomoć Stapa osnovao Dragan Stipić iz posuškog Vira. Uz kreditna sredstva u iznosu od 65.000 KM te grant od 35.000 KM, kupio je krave i počeo biznis.
“I ja zovem načelnika, pomozi malo čovjeka, treba mu 4.500 eura da napravi miješalicu za sir. Nije mu niko pomogao. On je radio par godina, niko ga nije ni za suvu šljivu, dugovalo mu se za mlijeko da bi na kraju prodao krave, ostavio sebi tri, kupio autobus i sad vozi gastarbajtere Posušje – Frankfurt am Main, tužna priča“, navodi.
U priči o Stipiću krije se i odgovor na pitanje zašto danas na sajmu nema izloženih životinja niti traktora. Ko će, nema ko, razočaran je pomalo je i naš domaćin. Međutim, promocija koju rade je odlična, kažu da nikada više ljudi nije bilo, a gužva je dokaz i da narod prepoznaje kvalitetu.
Ovdje se, osim pazariti, mogu i kušati suhomesnati proizvodi, rakija, likeri, sirevi iz skoro svih krajeva BiH, melemi, maslinova ulja te razne prerađevine, odnosno sve što čovjek sa sela može ponuditi.
“Sakrij se, naći će te, eto tako je nama na sajmu“, zaključuje ovaj Zmaj od Hercegovine.