Mit o prenaseljenosti nastavio se širiti jer se ljudi brinu da će klimatske promjene i ljudska reprodukcija uništiti planet. Sve više ljudi otvoreno se pridružuje pokretu bez djece. No, ljudi i dalje osjećaju potrebu za vlastitom djecom. Odgovor je, tvrde neki, virtualna djeca.
Catriona Campbell: djeca “Tamagotchi”
Catriona Campbell, bihejvioralna psihologinja i autoritet u interakciji između čovjeka i računala (engl. human-computer interaction – HCI), napisala je knjigu u kojoj tvrdi da će se budućnost sastojati od djece „Tamagotchi”, nazvane po iznimno popularnoj igrački iz 90-ih.
„Virtualna djeca mogu se doimati kao divovski skok od mjesta gdje smo sada, ali u roku od 50 godina tehnologija će napredovati do te mjere da se bebe koje postoje u metaverzumu neće razlikovati od onih u stvarnom svijetu”, napisala je u svojoj knjizi, AI by Design: Plan za život s umjetnom inteligencijom. „Kako se metaverzum razvija, može se vidjeti da virtualna djeca postaju prihvaćeni i potpuno prigrljeni dio društva u velikom dijelu razvijenog svijeta.”
Prema psihologinji Campbell, ova “ekološki prihvatljiva” djeca postojat će samo na internetu, ali će rasti u stvarnom vremenu i “oživjeti” kada se roditelji prijave. Takozvani roditelji imali bi naočale proširene stvarnosti (VR) i haptičke rukavice “osjetljive na dodir”. Na taj bi način vidjeli, osjetili i komunicirali sa svojom virtualnom djecom. Campbell je predložila da virtualna djeca budu dostupna putem usluge pretplate u stilu Netflixa.
„Već smo na dobrom putu da stvorimo Tamagotchi generaciju koja će, za sve namjere i svrhe, biti ‘stvarna’ svojim roditeljima”, tvrdila je. „S obzirom na to da postoji potražnja potrošača, i da će i dalje postojati, djeca s umjetnom inteligencijom postat će široko dostupna za relativno malu mjesečnu naknadu. Nema sumnje da je ovaj razvoj, ako se doista dogodi, tehnološka promjena igre koja bi nam, ako se pravilno upravlja, mogla pomoći u rješavanju nekih od najhitnijih problema današnjice, uključujući prenaseljenost.”
Stvarnost je suprotna uvjerenju da svjetska populacija raste prebrzo
Iako je rašireno uvjerenje da svjetska populacija raste prebrzo, stvarnost je suprotna. Gotovo polovica svjetskih zemalja je ispod prirodne stope zamjene. To znači da broj stanovnika opada, a ne raste. Izvješće Yale Globala pokazuje da je samo šest zemalja bilo ispod prirodne stope zamjene prije samo 50 godina. Konkretno u Sjedinjenim Američkim Državama, smrtnost je rekordno visoka, dok je stopa rađanja najniža od 1986. godine. Rast stanovništva je najniži u posljednjih više od 100 godina. Jedini razlog zašto je bio tako nizak prije 100 godina bila je pandemija španjolske gripe.
Japan služi kao primjer što se događa kada broj stanovnika prebrzo opada. Često opisivana kao “demografska tempirana bomba”, niska stopa fertiliteta u Japanu upozorenje je ostatku svijeta: sela nestaju kako stariji umiru, a u međuvremenu se mladi ljudi bore s pronalaskom posla. Za starije se stanovništvo nema tko brinuti.
Niske stope prirodnog priraštaja imaju razorne posljedice. Kada ima više starijih nego mladih, ekonomija pati, programi socijalnih pomoći su zategnuti, a nema dovoljno mladih ljudi koji bi se brinuli o starijim osobama. Kako se veći dio svijeta kreće prema prihvaćanju potpomognutog samoubojstva, ovo je još smrtonosniji scenarij.
Djeca su izjednačena s proizvodima
U međuvremenu, prijedlog psihologinje Campbell o stvaranju nove Tamagotchi generacije još je jedan primjer komodifikacije djece. Umjesto da se djecu gleda kao neovisna ljudska bića s vlastitom intrinzičnom vrijednošću, veliki dio svijeta na njih gleda kao na proizvode kojima su odrasli dužni ako žele biti roditelji. Teško je zamisliti da će virtualna djeca učiniti nešto osim što će doprinijeti komercijalizaciji roditeljstva.
Prevela i uredila: Jelena Pranjić/narod.hr
Izvor: narod.hr