Zagreb je prošli tjedan počeo s pripremama za novu sezonu. Bilo je jako vruće, tradicionalno je prvi trening odrađen u Grabi na stadionu Trešnjevke preko puta Kutije šibica. Nisu došli Željko Musa Vuko Borozan. imali su koronu. No, dok je Musa iz izolacije izašao u nedjelju te krenuo s momčadi put priprema na Vlašić, Borozan je u Crnog Gori iz koje do srijede zbog zaraze neće moći izaći pa će se ostatku momčadi priključiti na Vlašiću. Dok je momčad trenirala javio se iz Crne Gore i prvo pitanje je bilo “kako je Čupić?”. Na prvi trening nije došao Miloš Kos. Razlog je jednostavan. Premda je klub dogovorio dolazak s mladim reprezentativcem Srbije, Zagreb i Kosov klub Izviđač se nisu dogovorili, jer je odšteta koju traže iz Ljubuškog prevelika i Zagreb u takvu utrku neće ući ne promijeni li se nešto. Čekat će, ako treba, sljedeću sezonu da Kos postane slobodan igrač i da se pojavi u Kutiji šibica. Svi ostali koji su trebali, uz pojačanja predvođena Timurom Dibirovim na vrijeme su se pojavili u Kutiji šibica.

Zagreb će u sezonu ući s najstarijim tandemom krila u Ligi prvaka. Timuru Dibirovu je 39 godina, Ivanu Čupiću 36. No, ono ključno je da taj tandem zabija skoro 80 golova u Ligi prvaka, da je prošle sezone briljirao i da takav tandem predstavlja ogroman kapital za Zagreb, tim više jer iza leđa imaju odlične pratitelje željne dokazivanja – ĆavaraBuvinićaMatanovićPerića Kraljevića. Reklo bi se da je Zagreb na krilima sjajno popunjen za novu sezonu od koje se puno očekuje.

Timur Dibirov je u Zagreb stigao nekoliko dana prije početka priprema, obitelj je još u Skoplju, doći će nakon što se Zagreb vrati s priprema na Vlašiću i dotad preseliti u stan. Dibirov je odlično raspoložen, nema dojam da je u nekoj nepoznatoj sredini. Od prve je jasno da se odlično snašao u novom društvu.

“Nemam problema s godinama, jako se dobro osjećam, zdrav sam i pun motiva za novi izazov. Iskreno, jedva sam čekao da sve ovo počne, falilo mi je da se nešto događa.”

Nisu vas umorile godine za nove pripreme?

“Ma ne, ja sam inače hiperaktivan, a kažem ako netko može više trčati ili što bolje raditi od mene, ja ću se prvi maknuti. Nemam problema s tim. Naravno da mi je žao da se s Vardarom dogodilo to što se dogodilo, ali ja sam profesionalac, morao sam pronaći novi izazov i siguran sam da nisam pogriješio.”

Optimizam je žešće napao Zagreb?

“S tim treba oprezno. Svi smo mi naravno optimisti, ali treba biti realan i gledati s kojih pozicija u sve iduće sezone ulazi Zagreb. Liga prvaka je jako izjednačena i svaki će bod trebati i te kako zaraditi. Zato je najvažnije da ne letimo, da se dobro pripremimo, kliknemo i da sve to bude kako svi želimo. Mislim da mogu pomoći u svemu tome”, zaključuje Timur Dibirov. A s druge strane napadat će Ivan Čupić, njegov nekadašnji suigrač iz Vardara, igrač s kojim je osvojio četiri SEHA naslova i dva naslova europskog prvaka. Čupić je lani bio najefikasniji igrač Zagreba u Ligi prvaka i ta činjenica sasvim dovoljno govori o tome što je donio s Musom i Gojunom toj mladoj momčadi.

Odmor je bio dug…

“Dovoljno dug. Odmorio sam se, zdrav sam i to je najvažnije. I završio je odmor s otvaranjem Pelješkog mosta, a kako sam ja u Repiću koji je odmah do iskoristili smo priliku i drugi dan se provozali. Stvarno sjajna stvar i super osjećaj. Naježim se i sad. Ne, ne, nismo stajali i slikali se na sred mosta, djeca su bila s nama”, smije se uvijek raspoloženi Čupić.

Koje su vam ovo pripreme?

“A nemam pojma, uglavnom, da mislim da ne mogu ne bih bio tu, ne bih sam sebe mučio.”

Optimizam je na visokoj razini, kao nikad posljednjih godina?

“Treba biti pozitivan od prvog dana usprkos svemu. Evo korona nas već trese od početka. Sada se treba dobro spremiti, uigrati i od prvog dana biti top. A top je već Vojvodina koja je 17. kolovoza utakmica koja nam odlučuje Final Four SEHA lige, a ta Vojvodina i te dvije utakmice na Final Fouru trebale bi biti vodilja za ulazak u sezonu koja će biti vrlo zahtjevna. Optimizam sam po sebi je super stvar, mi ga moramo učiniti realnim. Imamo mi i turnire, ali turniri su uvijek drugo od utakmica poput one koja nas čeka s Vojvodinom.”

Imate trojicu igrača Vardara koji su u posljednje vrijeme osvojili europski naslov. Kako je to funkcioniralo u Vardaru? Koliko znamo Dibirov i vi ste imali liderske uloge u toj priči?

“Timur je imao veliku minutažu, bio nositelj momčadi, najbolji strijelac kluba. Ima liderske crte u sebi i znam da je došao jer želi momčad koja će igrati za rezultat. Bili smo na kavi, nagovarao sam ga da dođe, znam što može donijeti i momčadi i klubu u svakom pogledu, jer cijeli svijet zna tko je Timur Dibirov. Ima kao i svaki drugi igrač svojih boljih i lošijih dana, ali uvijek zdrav, top spreman, ako kažem da je osam godina igrao bez zamjene onda sam skoro sve rekao. Ta liderska crta i njegova realizacija bit će nam najveći dobitak u svlačionici. Svi se vode da nema starih, samo dobrih i loših, a brojke i karijere bolje govore same za sebe. Ali uvijek je svaki početak novi i tako mu treba pristupiti. U sportu nema opuštanja. Vuko Borozan je malo specifičan igrač, ima crnogorsku crtu, ali po meni ako je u pravoj formi i danas među 3-4 najbolja lijeva vanjska na svijetu. Kada je zdrav, kada je pravi, kada je sto posto unutra, on je top igrač. Dosta sam razgovarao s njim kada je dolazio, znam da je u Katar išao spletom okolnosti da napravi jedan reset u karijeri i sada je pun pozitive i naboja i bit će nam pravo pojačanje u dva pravaca. Može igrati i fino, može i oštro, troši se do zadnjeg atoma snage.”

Još s detaljem se dotaknuo starog Vardara.

“Jedino smo Stoleta (Stojanče Stoilov) ostavili u Vardaru, nekoga smo morali. Ali Stole je ikona Vardara, da on ode ne bi bilo dobro za klub.”

Komentar na Vardar i izbacivanje iz Europe?

“Krivo mi je, žao mi je, Vardar je jako puno napravio za rukomet i nadam se da će se brzo vratiti. Vardar je moj drugi dom i to tako ostaje. Najviše mi je žao da neću u Skoplje, ponovo igrati pred tim sjajnim navijačima koji su nas nosili dugo godina. To više nije Vardar Sergeja Samsonjenka, ali je i dalje Vardar. Opet su neku momčad sklepali i prebrodit će to.”

Tko je kriv za Vardar, često se spominje Samsonjenko?

“Po meni je Sergej tu najmanje kriv. On jest imao problema po pitanju plaćanja, ali mi smo to s njim izregulirali. On je naš veliki prijatelj, pošten i častan čovjek koji je uvijek bio i ostao korektan. I kada se kasnilo i kada je bilo teško, a bilo je takvih momenata, gurali smo zajedno zbog Vardara. Ali posljednje dvije godine se puno toga promijenilo. Klub je otišao u drukčijem smjeru, rade se stvari koje se ni meni nisu sviđale, zbog njih sam i otišao u Zagreb. Dolaze igrači na kratko, nakon pola godine odu i traže svoje, a mi koji smo godinama bili tu nikad se nismo tako ponašali i odnosili. I nikad ne bismo tužili Vardar. Sergej je napravio i dvije Lige prvaka, i ženski rukomet, i hotel, i dvoranu, sve to ostaje Vardaru zauvijek.”

Može li se ponoviti takav Vardar na Balkanu?

“Moguće je, i drugi su imali probleme, pa su se dizali, ali igrači moraju dati obol u svemu tome da to uspije. Kod nas te stvar puno više ovise i o politici i njenoj pomoći. Kažem, moguće je, a sve ovisi o odlukama”, zaključio je Ivan Čupić.

izvor: sportske novosti.hr

error: Content is protected !!