Rania Kaponi je proteklih godina uglavnom ljetovala na otoku Kosu, tamo živi jedan njen rođak. Ne samo zato jer vjeruje kako nigdje nije tako lijepo kao u njenoj domovini, nego i zato jer tako mora platiti samo trajekt i, kako se priliči; velikodušno sudjelovati u troškovima kod domaćina kad već besplatno može tamo boraviti, piše Deutsche Welle.
Ali kako se ova mlada Atenjanka žali dopisnici postaje Bayerische Rundfunk u Grčkoj Vereni Schälter, ove godine si niti to više ne može priuštiti: “Sve je užasno poskupjelo. Čak i karte za trajekt, da ne govorimo o troškovima za smještaj. Novac koji treba za boravak od samo pet dana, to daleko prelazi moj budžet.”
Samo karta za trajekt, neophodna u toj državi s brojnim otocima je ove godine već tri puta poskupjela. Tako je karta za otok Naksos prošle godine koštala 39,50 eura, sad je već 51,50. Još je gore sa cijenama u hotelima jer turista ima: zašto onda ne bi tražili još više i za sobu i za jelo i piće?
Ono što je tu apsurdno jest da tu najgore prolaze baš domaći turisti, objašnjava za postaju ARD Manolis Tsakalakis iz udruge grčkih ugostitelja. “Za ovu sezonu smo već prošlog svibnja sklopili ugovore s turoperatorima i po tim ugovorima su cijene iste sve do konca listopada.” Te cijene su iste kakve su bile još 2019. i svatko tko plaća hotel preko turističkih agencija ima tu cijenu.
Ali ne i oni koji tek dođu na recepciju i traže sobu – i upravo tako najčešće dolaze domaći turisti. A za njih je cijena za dobru trećinu veća nego što plaćaju turisti paket-aranžmana.
Za Raniu je to jednostavno daleko previše. Zapravo ova 32-godišnjakinja ne zarađuje loše, radi puno radno vrijeme u uredu jednog zdravstvenog osiguranja. “Na račun mi mjesečno stiže 700, 800 eura, ovisno koliko imam prekovremenih”. To je daleko više nego na poslovima koje je prije imala, a i radi samo pet dana u tjednu. Minimalna plaća u Grčkoj je 613 eura mjesečno, prosječan prihod je 1.186 eura, piše Deutsche Welle.
Ali taj novac brzo odlazi: inflacija u Grčkoj je preko 11%, cijene energenata se jedva mogu plaćati, a onda su tu i paprene cijene stanarina u velegradu kao što je Atena. Sve u svemu, čak i u obiteljima gdje oba partnera imaju stalno radno mjesto – što nije baš sasvim samo po sebi razumljivo, je kućna blagajna stalno na granici.
Kako će Rania onda provesti godišnji? “Ili moraš nešto tražiti sasvim blizu Atene ili odeš rođaku ili prijatelju. Ili ostaneš u Ateni i uvjeravaš samog sebe kako je lijepa Atena i u kolovozu.”
Valjda jest kad u njen grad dolaze na tisuće turista. A kao Atenjanka će znati, gdje se još uvijek može popiti kava koja se može platiti – dok se i ta adresa ne pojavi u nekom od turističkih vodiča.
Izvor:DW