Gostujući nedavno na regionalnoj televiziji UNA, Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, potvrdio je opet kako ga pozicija predsjedatelja Vijeća ministara ne zanima. Vijeće ministara je, podsjetimo, svojevrsna državna vlada BiH, ali s nešto manjim ovlastima nego što ih imaju vlade u drugim parlamentarnim demokracijama.
U idućem mandatu pozicija predsjedatelja Vijeća ministara pripast će Hrvatima s obzirom na načelo rotacije i s obzirom na to da su zadnji odnosno predzadnji saziv Vijećem ministara predsjedavali Srbin odnosno Bošnjak.
Mnogi su smatrali kako se Čović nije kandidirao za Predsjedništvo BiH jer nije htio sebi dozvoliti još jedan poraz od Komšića koji će, vrlo vjerojatno, ponovno ukrasti hrvatsku stolicu u Predsjedništvu. Dodatni argument je bio da Čović cilja na premijersku odnosno poziciju predsjedatelja Vijeća ministara.
Sam Čović jasno je demantirao te navode, a s obzirom na to da da za 4 godine puni 7 desetljeća, izvjesno je da se Čović polako, ali sigurno, povlači iz politike.
Glavni nit vodilja njegovog političkog poslanja, tvrde njegovi suradnici, jest izmjena Izbornoga zakona. U slučaju da visoki predstavnik Christian Schmidt nametne izmjene Izbornoga zakona, Čović bi se zasigurno povukao vrlo brzo, tvrde.
S obzirom na godine, politički staž, činjenicu da ga nema na listama i činjenicu da je otvoreno kazao kako ga premijerska fotelja ne zanima, više je nego jasno da se Čović polagano povlači. To otvara pitanje njegovog nasljednika.
U kuloarima se šuška kako će to biti trenutni rektor Sveučilišta u Mostaru Zoran Tomić. Na svojoj strani Tomić ima nekoliko jakih aseva, uglavnom vezanih za Ljubuški, čiji je lobi jak u HDZ-u BiH. Što bi konkretno Tomić mogao napraviti na toj poziciji osim toga da će zanoviti grb stranke i napraviti svojevrsni rebranding grba Herceg Bosne, nije jasno, piše Bild.ba.
Sveučilište kojim upravlja nikada nije imalo manje studenata ni viših školarina. Istovremeno, kupuju se polovna vozila u vrijednosti od 60 tisuća maraka, a o čemu je Bild.ba već pisao, i ulažu se ogromni novci u bildboard plakate po Bosni i Hercegovini, a od kojih, da se ne lažemo, nema nekog realnog efekta.
S druge strane, Tomić kao iskusan PR-ovac zna dobro prodati proizvod. Postoji teorija da je Leonardo Da Vinci, stvaravši Mona Lisu, stvarao feminiziranu verziju sebe. Komparirano s Tomićem, jedan od njegovih najprepoznatljivijih PR proizvoda je – on sam – pa ne bi ni bilo čudno da dobije potrebne potpore i postane novi stranački čelnik. Koliko bi to bilo dobro – procjenite sami.
Druga opcija je Borjana Krišto. Ona bi bila svojevrsno prijelazno rješenje kao što je svojevremeno u Hrvatskoj Sanaderu bila Jadranka Kosor. Krišto bi, tvrde nam neimenovani stranački dužnosnici, bila (kratkotrajno) prijelazno rješenje dok se ne bi iskristalizirao novi lider. Bi li HDZ BiH doživio sudbinu koju je doživio u HBŽ-u, nije jasno…
Pojedinci pak na čelu stranke vide starog stranačkog vuka Zdenka Ćosića. On je iskusni HDZ-ovac, dugogodišnji premijer ŽZH-a, jedan od nevelikog broja onih istinskih, ideoloških HDZ-ovaca, koji su u cijelu priču ušli dok je HDZ bio ono što mu je bila prvotna namjera – nacionalni pokret Hrvata prilikom raspada Jugoslavije. Ćosić je, kažu, pun iskustva, dovoljno je star da nije premlad za takvo nešto, a dovoljno je mlad da nije prestar. Bi li sam prihvatio, vjerujemo, možda i najveći politički životni zadatak, nije poznato, ali bi bilo zanimljivo vidjeti ga na čelu stranke.
Još jedno ime za koje se može pretpostaviti da je “taj” je ravnatelj Hrvatskog narodnog kazališta Ivan Vukoja. Vodeći hrvatski intelektualac – kako ga mnogi zovu – do sada je vodio HNK Mostar i pokazao se kao dobar ravnatelj, nije neka referenca za voditi stranku od desetak tisuća članova, ali s obzirom na iskustvo u vođenju kazališta, ali i oformljivanju prvoga društveno-političkog instituta u bh. Hrvata, svakako je primjereniji ovoj funkciji od rektora Tomića, a i politički i ideološki potkovaniji od većine kandidata izvan stranke.
Slaven Zeljko mladi je stranački lav koji se vrlo brzo probio do mjesta predsjednika gradskog odbora HDZ-a BiH u Mostaru. Funkcija je to koja je jako važna unutar stranačke hijerarhije, a posebno s obzirom na brojnost Hrvata koji žive u stolnom gradu bh. Hrvata. Osim pozicije šefa gradskog odbora, Zeljko je i aktualni nositelj liste stranaka koje predvodi HDZ za Hercegovačko-neretvansku županiju te je samim time i kandidat za premijera HNŽ-a. Mnogi će reći da je premlad, ali ako pogledamo neke druge lidere i u susjedstvu i u svijetu, ne bi bio prvi mladi nacionalni lider.
Načelnik Novog Travnika Stjepan Dujo također bi mogao postati novi stranački čelnik, a on kao predsjednik bi napokon razbio onaj mit o tome kako HDZ-om BiH upravljaju hercegovačke struje dok su one srednjobosanske, nekako, po strani. U svakom slučaju, ako bi on bio taj, morao bi više i češće boraviti u Mostaru, jednako kao što predsjednik HDZ-a u Hrvatskoj ne može ne boraviti u Zagrebu. U tom kontekstu, hercegovački Hrvati imaju svojevrsni primat u HDZ-u, ali razlog tomu je činjenica da je stolni grad bh. Hrvata Mostar koji se nalazi u srcu Hercegovine.
Osim Duje, kada je u pitanju srednjobosanski stranački kadar, na čelo stranke bi mogao i Marinko Čavara, aktualni predsjednik Federacije i čovjek na američkoj crnoj listi. On kao Čovićev nasljednik se ne bi svidio Amerikancima, ali, na kraju krajeva, zašto bi to ikoga bilo briga? Posebno ako se ne dogode promjene Izbornoga zakona. Savezništvo, naime, ne podrazumijeva slijepu poslušnost.
Jedno je sigurno, Čović neće još dugo biti stranački lider, a hoće li ga naslijediti neko od gore spomenutih imena, ili će isplivati netko drugi, ostaje da se vidi, piše Bild.ba.
Vrisak.info