Dok se cijeli svijet spaja nevidljivim procesima globalizacije, izolirana društva svim snagama pokušavaju njegovati svoju tradiciju kako bi izbjegli vanjske pritiske i integraciju u moderno društvo koje ih pokušava odvojiti od prirode. Neki u tome uspijevaju, ali mnogi su još uvijek u opasnosti od pobunjenika, lovokradica, rudarskih kompanija i svih onih koji u njihovom domu vide materijalnu korist.
Unatoč nasilju i gubitku, pleme Mbuti još uvijek nastavlja živjeti u prašumi, koristeći znanja koja su stoljećima upijali iz prirode.
Mbuti su pripadnici autohtone srednjeafričke skupine pigmeja, porijeklom iz guste šume Ituri u sjeveroistočnom Kongu, koji preživljavaju zahvaljujući nevjerojatnoj sposobnosti svojih boljih polovica, najnižih žena na svijetu.
Mbuti su vrsni lovci i sakupljači koji svaka dva tjedna sele na drugo područje beskrajnog zelenila afričke prašume kako bi ostatku plemena osigurali hranu i osnovne životne potrepštine. Antropolozi smatraju da su oni najraniji ljudi Afrike. Poznati kao „djeca šume“ (bamiki bandura) i procjenjuje se da ih trenutno ondje živi oko 40 tisuća.
Mbuti na svoju šumu gledaju kao na sveto mjesto. Sa svojim domom razgovaraju puni poštovanja, divljenja i obožavanja. Duboko u njihovoj tradiciji je ukorijenjena pjesma šumi, koju uvježbavaju čim nauče govoriti.
Mračne i hladne prašumske noći donose razne opasnosti. Šuma noću spava pa ju pleme pjesmom mora probuditi kako bi im priskočila u pomoć ako ih napadnu neprijatelji. Pjesme šumi ujedno su i znak zahvalnosti za sve što šuma za njih čini.
Za razliku od svojih susjeda, ne vjeruju u duhove i čarobnjaštva, već isključivo u dobrotu i ljubaznost koju crpe iz prirode. Majka Mbuti razvija posebnu uspavanku koju počinje pjevati svojoj bebi dok je još u maternici. Pjesma je autorski uradak svake majke, a obično sadrži stihove koji veličaju šumu i uče dijete o dobroti, ljubavi i zajedništvu.
Misionari ovo posebno pleme nazivaju najsretnijim narodom na svijetu. Smijeh je sastavni dio njihove kulture i koriste ga kao glavno oružje u borbi protiv neprijatelja. Svaka generacija ima svoga klauna, muškarca iz plemena koji je zadužen da smijehom, šalama i raznim ludorijama pažnju neprijatelja privuče na sebe i tako spasi svoje sunarodnjake.
Žene plemena Mbuti obavljaju gotovo sve aktivnosti potrebne za život, a njihove su sposobnosti neophodne za lov. Tradicionalni lov uključuje zamku za životinje u obliku mreže koju muškarci postavljaju, a žene, zajedno s plijenom, nose natrag u selo.
Osim dostave plijena ostatku plemena, ženska uloga je namamiti životinju i zadržati je u mreži, da bi je muškarac mogao probosti kopljem. Mreža je obično teška poput njih samih, jer Mbuti žene tijekom svoga života dosegnu do 137 cm visine. Istraživači smatraju da je funkcija hormona rasta ograničena kako bi se njihova mala tijela mogla prilagoditi posebnim izazovima prašume.
Pleme Mbuti nema poglavicu, a se odluke donose konsenzusom. Jednako je važan glas muškarca, žene i djeteta, a politička jedinica ovog plemena je bend. Najgori zločin koji stanovnik ovog plemena može počiniti je „dovođenje plemena u opasnot“, a najgora kazna je izbacivanje iz benda.
Život i smrt plemena je u neraskidivoj vezi s prirodom. Čim se dijete rodi, žene ga zalijevaju sokom vinove loze, a oko gležnja mu vežu pletenicu od trava. Ova ceremonija je slična krštenju i tradicionalni je povod za plemenski party. Za tu priliku lovci i sakupljači pronalaze posebne delicije, a pjesma i ples traju danima. Običaj je, sve do prelaska u svijet odraslih, ostalu djecu iz plemena nazivati braćom i sestrama. Brak je u ovom plemenu monogaman, a smatra se službenim tek nakon rođenja prvog djeteta.
Za razliku od susjeda, Mbuti se ne bave vještičarenjem, ali imaju bogatu tradiciju prakticiranja posebne religije i rituala. Središnji ritual plemena Mbuti je elima – obilježavanje prve mjesečnice mlade žene. Prema njihovom vjerovanju, to je vrijeme seksualne slobode, koje djevojke u konačnici dovodi do pronalaska budućeg bračog partnera.
Svoj prvi „odrasli tjedan“ djevojke provode s najbližim ženama u posebnoj kolibi u kojoj, kroz razgovor, pjesmu i ples, uče o svima aspektima majčinstva, seksualnih odnosa i prelaska u svijet odrasle žene. Ako se djevojčica nakon tjedna seksualnog odgoja osjeća spremnom, može krenuti u potragu za svojim dečkom.
Dječaci su, ipak, dio brutalne ceremonije prelaska u svijet odraslih koja uključuje bolno obrezivanje. Vjeruje se da samo obrezani muškarci nakon smrti mogu sjediti za istim stolom sa svojim precima. Ova ceremonija se naziva nkumbi, zatvorena je za javnost i ženama je strogo zabranjeno na bilo kakav način sudjelovati u ovome ritualu.
Mbuti su jednako ranjivi kao i njihova šuma. Naočitija prijetnja njihovom tradicionalnom načinu života je uništavanje šume, a samim time i izvora njihovog života. Oni nemaju nikakva zakonska prava nad svojim domom pa nemoćno gledaju kako komercijalna sječa uništava zelena prostranstva koja su stoljećima čuvali. Kad se šumski resursi iscrpe, ovo će posebno pleme postati jeftina radna snaga koju će mnogi dobro iskoristiti.
Izvor.pogled.ba