Smijeh, pjesma i dječji žamor ispunili su prostorije Dječjeg vrtića Ljubuški, koji je svečano proslavio 50 godina postojanja i rada. U prisutnosti djece, roditelja, djelatnika i brojnih uzvanika obilježen je veliki jubilej ustanove koja je kroz pet desetljeća odgojila i ispratila generacije Ljubušaka.
Svečanost je započela prigodnim programom mališana koji su pjevali i recitirali, a Božji blagoslov vrtiću i svima okupljenima udijelio je humački župnik i gvardijan, fra Miro Šego.
Proslavi su nazočili gradonačelnik Ljubuškog Vedran Markotić, predsjednik Gradskog vijeća Tihomir Kvesić, ministrica financija Županije Zapadnohercegovačke Blagica Leko te predsjednik Skupštine ŽZH Ivan Jelčić.
Ravnateljica Ana Bubalo za Radio Ljubuški podsjetila je kako je na čelo ustanove došla prije pet i pol godina, u izazovnom razdoblju pandemije. „Došla sam u vrijeme korone, kada je mali broj djece boravio u vrtiću zbog epidemioloških mjera. Krenuli smo s puno izazova, a danas smo došli do brojke od gotovo 300 djece u naša tri objekta“, kazala je ravnateljica.
Od ove pedagoške godine vrtić djeluje na tri lokacije u središnjem objektu u gradu te u Podružnici sv. Ante i Podružnici Vitina. U svakoj odgojnoj skupini rade po dva odgajatelja, a broj djelatnika povećan je s početnih 14 na današnjih 42. Zbog velikog interesa roditelja i lista čekanja, prošle je godine otvorena nova podružnica, čime su liste privremeno ukinute. Ipak, interes ne jenjava pa se i danas bilježi tridesetak djece na čekanju.
„Dok se neki suočavaju s manjim brojem djece u školama, mi svake godine povećavamo broj djece u vrtiću. Time omogućujemo nova radna mjesta i većem broju roditelja olakšavamo svakodnevicu“, istaknula je Bubalo, izrazivši želju da i za drugih 50 godina vrtić bude ispunjen djecom, stručnim kadrom i novim podružnicama.
Posebno dirljiv trenutak bio je oproštaj od dugogodišnjih odgajateljica Ivke Vučić i Smilje Pavičević.
Ivka Vučić u vrtiću je radila od siječnja 1995. godine, više od tri desetljeća. „Jedno je ono što učimo na studiju, a drugo je rad s djecom. Bilo je i stresnih trenutaka, ali s vremenom se navikne. Najljepši su bili svakodnevni susreti s djecom i suradnja s roditeljima“, kazala je, dodavši kako joj je posebno emotivan bio ispraćaj u mirovinu, osobito kada su je ispraćale nekadašnje djevojčice iz njezine skupine, danas njezine kolegice.
Smilja Pavičević vratila se u rodni Ljubuški 1993. godine, a od 1995. radi u vrtiću. „Vrtić mora biti drugi dom. Nisu najvažniji ni ravnatelji ni tete, najvažnija su djeca. Ovo nije posao, ovo je poziv. Treba puno strpljenja, ljubavi i tolerancije“, poručila je, zahvalivši svim kolegama i bivšim ravnateljima koji su, kako je kazala, zajedno gradili veliku vrtićku obitelj.
Svečanost je bila i simboličan susret generacija. Među današnjim odgajateljicama su i Monika Madunović i Matea Šumelj, koje su nekada bile polaznice vrtića. „Oduvijek sam znala da ću raditi s djecom. Rad s djecom je zahtjevan, ali inspirativan i nijedan dan nije isti“, kazala je Monika, prisjetivši se svojih teta Ivke i Smilje.
Matea Šumelj istaknula je kako je još kao djevojčica govorila da će biti „teta u vrtiću“, a danas je taj san ostvarila.
Dječji vrtić Ljubuški danas je mnogo više od odgojno-obrazovne ustanove on je mjesto gdje počinju prvi koraci, stvaraju se prva prijateljstva i grade temelji za budućnost.
Sretan 50. rođendan, vrtiću neka te i dalje čuvaju dječji koraci i ispunjavaju novi snovi.
G. Ilić / Radio Ljubuški