Ganga je tradicionalni oblik pjevanja koji već generacijama zauzima posebno mjesto u kulturnom identitetu Hercegovine. Iako potječe iz starijih ruralnih zajednica, ona nije ostala zatvorena u prošlosti naprotiv, iznova se obnavlja kroz ljude koji je uče, slušaju i prenose dalje. Danas se ganga sustavno približava novim generacijama, koje u njoj prepoznaju ne samo glazbeni izraz, nego i važan dio vlastitog zavičajnog identiteta koji vrijedi sačuvati i razvijati.
Upravo u tom smjeru pokrenuta je i škola gange, koja djeluje već tri godine i kroz organizirani pristup omogućuje polaznicima da gangu ne samo izvode, nego i dublje razumiju. Kroz nju se tradicija prenosi na sustavan način, povezujući iskustvo starijih izvođača i interes mlađih generacija koje tek ulaze u svijet ovog jedinstvenog pjevanja.
Voditelj škole gange u Hercegovini je hercegovački etnomuzikolog i folklorist Jure Miloš, koji se dugogodišnjim radom posvetio očuvanju i tumačenju tradicijskog pjevanja.
Njegov nastup u Ljubuškom na otvorenju izložbe bio je povod za razgovor u programu Radio postaje Ljubuški o školi gange, njezinu razvoju i sve većem interesu polaznika. Govoreći o dolasku i nastupu u Ljubuškom, Miloš ističe kako se rado odaziva pozivima ljudi koji svojim radom i stvaralaštvom promiču svoj kraj kroz kulturu i umjetnost. Posebno naglašava kako je važno podržati one koji doprinose lokalnoj kulturnoj sceni, bilo kroz slikarstvo, glazbu ili druge oblike umjetničkog izraza.
Projekt škole gange pokrenut je na inicijativu sveučilišnog profesora Kristijana Sedaka, čija supruga potječe s područja Ljubuškog. Na poticaj Hercegovaca u Zagrebu, prva škola započela je upravo u hrvatskoj metropoli, a zatim se proširila na Hercegovinu, uključujući i Ljubuški, kao i na Njemačku.
Danas škola gange ima međunarodni karakter, prateći tragove ljudi koji su iz Hercegovine ponijeli ovu tradiciju diljem svijeta.
Ganga, kako naš sugovornik objašnjava, pripada starijem obliku tradicijskog pjevanja. Prema podjeli akademika Cvjetka Rihtmana, razlikuju se stariji i noviji stilovi pjevanja, a ganga spada u stariji oblik jer se temelji na pjevanju u sekundi, za razliku od novijih oblika koji koriste tercu.
Na pitanje što se uči u školi gange, Miloš objašnjava:
„U početku je to jedan povijesni pregled gange, osnovna stručna i narodna terminologija; odakle ganga potječe, kako se dijeli prema vrstama i slične stvari. Ali ono najvažnije je da ljude naučimo slušati gangu. Da prepoznaju na koliko se tonova pjeva, kako funkcioniraju predudari, koliko tonova ima unutar pojedinog predudara i na kojim se slogovima oni izvode. Sve su to stvari koje su bitne da bi čovjek uopće mogao razumjeti što se u gangi događa kada govorimo o pjevačkom obliku.“
Dodaje kako se tek kroz takav pristup može razumjeti složenost ovog tradicijskog pjevanja:
„Ganga na prvi pogled zvuči jednostavno i arhaično, ali u stvarnosti je dosta zahtjevna. I možda je baš zato dugo nije bilo moguće sustavno objasniti ni predavati na ovakav način. U školi gange prvi put se pokušava na jedan strukturiran način objasniti kako ona funkcionira.“
Govoreći o samoj izvedbi, ističe:
„Ako je ganga dobro izvedena, nema loše gange. Stari gangaši kažu da nema ništa ljepše od dobre izvedbe, posebno kada su glasovi složeni i usklađeni. Ili jesi ili nisi“, kaže Miloš, naglašavajući kako dobra izvedba gange može biti iznimno snažna i dojmljiva, dok loša izvedba lako narušava njezinu posebnost.
Upravo zbog te složenosti ganga je dugo bila nedovoljno sustavno obrađivana. Miloš ističe kako se kroz školu gange po prvi put pristupa ovom pjevanju na analitičan i strukturiran način, što predstavlja veliki iskorak i za izvođače i za struku.
Nas je zanimao i interes Ljubušaka
” U Ljubuškom imamo već 10. generaciju polaznika škole. Polaznici su svih generacija, budući da škola ne obvezuje na javne nastupe niti sudjelovanje u izvedbama, riječ je o obliku cjeloživotnog učenja u kojem svatko može sudjelovati prema vlastitom interesu i mogućnostima, bilo kao aktivni izvođač ili kao slušatelj i učenik tradicije”.
Nakon ljetne stanke planiran je novi ciklus škole gange, a još uvijek nije odlučeno hoće li započeti u Zagrebu, Ljubuškom ili na nekoj drugoj lokaciji. No, kako ističe Miloš, važno je nešto drugo – da se kontinuitet ne prekine i da se interes nastavi širiti.
Ono što je, međutim, sigurno jest da zanimanje ne jenjava. Ganga se kroz školu sve više prenosi iz usmenog nasljeđa u strukturirano učenje, ali bez gubitka svoje izvorne snage i izraza. Upravo u toj ravnoteži između tradicije i novog pristupa, kaže Miloš, leži njezina budućnost.
„Sve dok ima ljudi koji žele slušati, razumjeti i učiti, ganga će živjeti“, poručuje on.
B.Medić