Otišao je onako kako je želio – kao zagrebački gradonačelnik, sa šest dobivenih izbora tijekom dva desetljeća i izravno sa zagrebačkih ulica, ušavši u povijest kao najdugovječniji zagrebački gradonačelnik i definitivno politički fenomen.
Zagreb ćemo ubuduće promatrati kroz Bandićevu eru i vrijeme nakon njega. Ali teško da ćemo imati gradonačelnika koji se toliko davao za svoj grad i druge, ostavivši svoje zdravlje na zagrebačkom asfaltu i blatnjavima ulicama zagrebačkih kvartova, koje mnogi nisu ni smatrali dijelom metropole.
Pamtit ćemo ga po nevjerojatnoj energiji, otvorenosti i širini (nikad se nije osvećivao čak ni onima koji su mu činili zlo, a kamoli političkim suparnicima), jedinstvenom političkom i PR „nervu“ te pomicanju granica. Za njega nije bilo nemogućih projekata…
Kao i svi ostali u politici, griješio je, ali iza „bezgrešnih“ obično ne ostaju ostvarenja koja ćemo pamtiti… Počivao u miru!
Piše: Božo Skoko