Klimatska kriza donijela je ljeto sa sve opasnijim vrućinama, piše za Guardian Simon Lewis, profesor sa Sveučilišnog koledža u Londonu i Sveučilišta u Leedsu, piše Jutarnji list.
Ovaj tjedan u sjeverozapadnoj pacifičkoj regiji temperaturni rekordi ruše se iz dana u dan. Temperature su dosegle šokantnih 47,9 ° C u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi. Zbog temperatura koje se obično mogu naći samo u pustinji Sahara, deseci su umrli od toplotnog stresa, ceste se izvijaju, a električni kablovi tope.
Još jedan toplinski val početkom lipnja donio je u pet zemalja Bliskog Istoka temperature do 50°C. Ekstremna vrućina stigla je do Pakistana, gdje je 20 djece u jednom razredu palo u nesvijest i bilo im je potrebno bolničko liječenje zbog toplotnog udara. Srećom, svi su preživjeli.
Dodatno zagrijavanje zbog emisije stakleničkih plinova znači da su takvi ekstremni valovi sada vjerojatniji i znanstvenici mogu izračunati povećanje njihove vjerojatnosti. Primjerice, europski toplinski val iz 2019. koji je usmrtio 2500 ljudi bio je pet puta vjerojatniji nego što bi bio u vremenima prije globalnog zatopljenja.
Na većini mjesta ekstremni toplinski valovi stvarat će probleme, od poremećaja gospodarstva do široko raširene smrtnosti, posebno među mladima i starijima. Ipak, na nekim mjestima na Bliskom Istoku i Aziji pojavljuje se nešto zaista zastrašujuće: stvaraju se područja na kojima je zbog visoke temperature nemoguće preživjeti.
Iako ljudi mogu preživjeti temperature i preko 50°C kad je vlaga niska, kad su i temperature i vlaga visoki, ni znojenje ni namakanje ne mogu nas ohladiti. Važna je tzv. temperatura ‘vlažne žarulje’ – koju daje termometar prekriven mokrom krpom – koja pokazuje temperaturu na kojoj dolazi do hlađenja organizma uslijed znojenja ili zalijevanja vodom. Ljudi ne mogu preživjeti dugotrajno izlaganje temperaturi vlažne žarulje iznad 35 ° C, jer ne postoji način da ohladimo naša tijela. Ni u hladu, a ni s neograničenom vodom.
Nekada se smatralo da je temperatura vlažne žarulje od 35°C nemoguća. No, prošle godine znanstvenici su izvijestili da su mjesta u Perzijskom zaljevu i pakistanskoj dolini rijeke Ind već dosegla taj prag, iako samo na sat ili dva, i to samo na malim površinama. Kako su zbog klimatskih promjena temperature sve više, predviđa se da će tijekom desetljeća koja dolaze vrućine i prateće temperature na kojima se ne može preživjeti, duže trajati i javljati se na većim područjima i na novim mjestima, uključujući dijelove Afrike i jugoistoka SAD-a.
Što mogu učiniti vlade, tvrtke i građani? Prvo, mogu prepoloviti emisije ugljičnog dioksida u ovom desetljeću, a zatim postići nula emisija do 2050. godine.
Drugo, svi se moramo pripremiti za neizbježne vrućine u budućnosti. Hitno planiranje javnog zdravstva prvi je prioritet: pružanje bitnih informacija ljudima i premještanje ranjivih ljudi na klimatizirana mjesta.
Planovi bi trebali uzeti u obzir činjenicu da toplinski valovi pojačavaju socijalne nejednakosti. Siromašnije četvrti obično imaju manje zelenih površina i zato se više zagrijavaju, dok su radnici na otvorenom, često loše plaćeni, posebno ranjivi. Bogati također kupuju rashladnu opremu po visokim cijenama kada je vrućina u tijeku i imaju mnogo više mogućnosti za bijeg, zbog čega je planiranje javnog zdravstva izuzetno važno.
Osim upravljanja krizama, vlade moraju ulagati u to da zemlje funkcioniraju u novoj klimi koju stvaramo, uključujući ekstreme. U terminima klimatske politike to je poznato kao ‘prilagodba’.
Od iznimne je važnosti opskrba energijom otpornom na toplinske valove, jer će se ljudi oslanjati na električnu energiju za hlađenje iz klima-uređaja, ventilatora i zamrzivača, koji su svi spasitelji života na vrućini. Slično tome, internetske komunikacije i podatkovni centri moraju biti zaštićeni jer su to ključne usluge koje se mogu imati problema zbog vrućine.
Osim toga, potrebni su novi propisi kako bi se zgradama omogućilo da se ohlade i kako bi prometni sustavi, od cesta do vlakova, mogli raditi pod puno višim ekstremnim temperaturama.
Mnoge od ovih promjena mogu se suočiti s drugim izazovima. Retro-adaptiranje domova za energetsku učinkovitost također je savršena prilika da ih preinačite kako bi nas također ohladili. Primjerice, instaliranje u kuće električnih pumpi za zagrijavanje zimi, znači da se ljeti isti sustavi mogu iskoristiti za hlađenje. Gradovi se mogu hladiti zelenijim krovovima i s više zelenih površina, što ih čini boljim mjestima za život.
Konačni zadatak je zaštita poljoprivrede i širih ekosustava na koje se svi u konačnici oslanjamo. Toplina može uzrokovati sušenje usjeva. U Bangladešu je u samo dva dana vrućeg zraka u travnju ove godine uništeno 68.000 hektara riže, što je utjecalo na preko 300.000 poljoprivrednika s gubicima od 39 milijuna američkih dolara. Nove sorte usjeva otpornih na toplinu trebaju se razviti i primijeniti. Alternativa su veći troškovi hrane i skokovi cijena hrane s povećanim siromaštvom i građanskim nemirima koji ih obično prate.
S obzirom na ove goleme izazove, kako vlade rade na prilagodbi klimatskim promjenama? Vrlo loše. Pariški sporazum o klimatskim promjenama obvezao je zemlje da predaju svoje planove prilagodbe, ali samo je 13 zemalja to učinilo. Jedna od njih je Velika Britanija, no njezini su neovisni savjetnici procijenili da vladini planovi ‘nisu uspjeli ići u korak s pogoršanjem klimatskog rizika’.
Pregovori o klimi u Glasgowu Cop26 morat će usmjeriti pozornost na planiranje prilagodbe i financiranje ranjivih zemalja. Da bi se umanjili utjecaji sve žešćih vrućina, smanjenje emisija morat će ići ruku pod ruku s prilagođavanjem života u vrućem svijetu koji stvaramo. Stabilizacija klime do 2050. unutar je vremenskog okvira od jednog radnog vijeka, kao i prilagodba kako bi nam svima omogućila napredak u ovom novom svijetu. Nema vremena za gubljenje.
PIŠE PSD/JL