Milenko Bebek Mišić, rođen 1940. godine u Veljacima, poznat je po tome što je u rodni kraj dovezao prvi automobil još 1965. godine, a ostati će zabilježen i kao posljednja osoba s imigrantskom putovnicom iz 70-tih koja je zatražila hrvatsko državljanstvo.
Tek nedavno je dobio hrvatsku putovnicu.
Posebnost njegova životnog puta je da je on bio prva osoba koja je u Veljake dovezla automobil.
Riječ je bila o automobilu marke Opel, koji je Milenko dovezao iz Njemačke, gdje je i naučio voziti, a tamo je dobio i svoju prvu vozačku dozvolu.
Skupilo se tada čitavo selo. Automobil je bio velika atrakcija. Izazivao je oduševljenje.
Inače, Milenko je za Njemačku otišao odmah nakon vojnog roka, 1965. godine za ocem Mijom koji je već tamo radio.
Tih prvih godina često je dolazio u rodni kraj, nekoliko puta sve do 8. siječnja 1968. kada se i oprašta od rodne grude.
U Njemačkoj je živio u Hammu, radio razne poslove, te kasnije otvorio svoju građevinsku firmu. Dugo je i uspješno poslovao do zaslužene mirovine.
U rodnom kraju su se redali lijepi i tužni trenuci, rođenja i smrti, a Milenko je, iako fizički daleko, uvijek bio srcem blizu.
Nakon majčine smrti dao je u rodnom kraju izraditi mozaik Gospe od zdravlja u spomen svojoj majci koja je svako jutro sjedila na klupi na jutarnjoj misi i molila.
Za vrijeme Domovinskog rata pomagao je financijski svoj grad, te bio potpora koliko je bio u mogućnosti.
Za uspostavljanje hrvatske države kaže da je to bilo ono što je cijeli život čekao, da može glasno reći da je Hrvat.
Ipak, dokumente nije tražio sve donedavno. Utjecale su na to godine provedene u tuđini i činjenica da su mnogi važni trenuci i događaji prošli bez njegovog prisustva, te se lagano izgubila volja i želja za dolaskom.
Ipak, prije nekoliko mjeseci se odlučuje otići u Veleposlanstvo RH u Njemačkoj te zatražiti hrvatsko državljanstvo.
„Lijepo su ga primili i ugostili, a zanimljivost je da je zabilježen kao posljednja osoba sa imigrantskom putovnicom iz 70-tih koja je zatražila državljanstvo“, doznajemo od njegove obitelji.
San mu se ostvario. Domovnica i putovnica su u njegovim rukama, nakon 55 godina života i ta je stranica sretno zatvorena.
Dubravka Mijatović / Radio Ljubuški