Južnohercegovački proizvođači lubenice ovih su dana dobili neočekivanog saveznika – medije, koji se jednostavno utrkuju hvaleći njezine nutricionističke vrijednosti. Na veletržnici u Tasovčićima sreli smo Antu Milanovića iz Opličića kod Čapljine, jednog od pionira u proizvodnji lubenice, i odslušali njegov sud o proizvodi, cijenama i plasmanu.
Cijena nije problem
Nismo nezadovoljni početkom, samo nas muči to što nema sredstava za štetnike koji napadaju lubenicu. To nam je sada golem problem. Sve dosadašnje terapije koje smo poduzimali ne daju rezultata kako bi trebale, ne smije se prekomjerno tretirati zbog kupaca, potrošnje. Ne smije se udarati što ne bi trebalo. U takvoj situaciji ljudi ne znaju što raditi. Prva lubenica nije još bila ni za branja, a napao ju je nekakav pauk.. List gori, a ne smije se polijevati blizu branja – kaže Ante te na opasku da je na početku cijena problem kaže:
Cijena ovisi. Bože moj, kao i svake godine. Prva je od 0,70 do 1 KM, a vidjeti ćemo poslije. Lubenicu smo pokrivali odmah po sadnji radi zaštite od hladnoće. Kako je temperatura porasla, zaštitu smo skinuli, lubenicu štitili, ali dođe razdoblje kada se ne smije prskati, a bolest dolazi na to. Bilo je toga i prethodnih godina, ali nismo znali što je to. Sada se to ukazalo pa se borimo vodeći računa o kupcima – kaže Ante pa nastavlja o razlici između uzgoja tamnozelenih lubenica i šarenih.
Mala je razlika u uzgoju, jedino što bismo voljeli jeste da naša lubenica može ići kao prije, jer bi potrošači bili zadovoljni, ali to više ne možemo jer nam se ne isplati. To samo možemo jedne godine proizvesti na novoj zemlji, druge godine ne može uspjeti, tako da moramo ići na kalemljenje. Ovim starinskim sortama treba nova zemlja svake godine. Ova kalemljena može pet, šest, godina na istoj zemlji, a ne kalemljena na jednoj zemlji može samo jednu godinu!
Radna snaga
Sad se svaka sorta kalemi. Nas bi jeftinije koštalo uzgojiti sadnice pa saditi nekalemljene, međutim, ova kalemljenja je tri puta sigurnija! Samo za prvu godinu na novoj zemlji može biti jednako prinosa, na zemlji koja leži ili iza djeteline. Kalemljenju sadimo jer može više godina na istoj zemlji. Više sadimo kako bismo plasirali u razdoblju kada ova uvozna grčka, ili čija već, prođe, pa mi onda možemo nešto prodati – kaže Ante Milanović te ističe da se danas bez radnika ne može proizvoditi.
Prvi ja ne bih mogao proizvoditi ni blizu onoliko koliko proizvodim da nije radne snage. U nas dođu žene iz Šuškova naselja, plijeve, sade, satnica je 7 KM.
Tekst: Dušan Musa, Večernji list BiH – Tiskano izdanje
Izvor: Djaka-city.info