Nakon prva tri mjeseca – ako prihvatiš njihov način života i staviš se u njihov sustav, onda može biti jako lijepo. Sve je organizirano, sve se zna, nema improvizacije, pravila su jasna, i ako se ona poštuju onda se stvarno može uživati u Japanu, rekao je Mihael Mikić za HRT-ovu emisiju Nippon.
Mikić, nekadašnji igrač Dinama koji je kasnije postigao velike uspjehe s klubom iz Hirošime, a današnji trener u stručnom stožeru Dinama govorio je i svojem životu u Japanu, gdje je živio cijelo desetljeće.
– Jednu četvrtinu života sam proveo tamo, i moram reći da mi je to jedan od ljepših perioda života, rekao je Mikić.
Običaji
Osvrnuvši se na japanske običaje rekao je kako je Japanci posebno slave Sakuru – cvat trešnje.
– Oni to tumače kao odlazak jednog hladnog, tmurnog, sivog perioda i polazak nečeg lijepog. Sve kompanije poslije posla se druže ispod tih trešnja. Sakura je i zaštitnik samuraja i samuraji, japanski ratnici ju jako štuju i te motive imaju oslikane na koricama mačeva, objasnio je Mikić.
Dodao je i kako Japan ima prekrasna svetišta, te kako je Kyoto jedini grad na svijetu koji toliko čuva svoja svetišta.
Mikić kaže kako je 80 posto stanovništva šintoisti i da u svetišta odlaze pričati sa svojim precima i slave duhove.
– Za Novu godinu svi dolaze u ta svetišta i hramove pokloniti se, i tako uđu u novu godinu, priča trener Mikić.
Kultura
Na pitanje koliko mu je trebalo da se privikne na japansku kulturu, Mihael Mikić odgovorio je kako su svakome potrebna prva tri mjeseca za pohvatati konce, upoznati ljude i shvatiti njihovo razmišljanje.
– Nakon ta tri mjeseca ako prihvatiš njihov način života i staviš se u njihov sustav, onda može biti jako lijepo. Sve je organizirano, sve se zna, nema improvizacije, pravila su jasna, i ako se ona poštuju onda se stvarno može uživati u Japanu, zaključio je.
Jedna zanimljiva kulturološka razlika je da se Japanci ne posjećuju po domovima, već u zgradama imaju zasebnu prostoriju s kuhinjom u kojoj stanari mogu ugostiti ljude.
Mikić objašnjava da se za uporabu zajedničke prostorije potrebno ranije zapisati na raspored kojega se svi strogo pridržavaju.
Odgovor na koronu
Kad je riječ o koronavirusu, rekao je da su Japanci vrlo odgovorni i disciplinirani. Za primjer je dao njihov običaj nošenja maski pri bilo kakvoj bolesti kako se ona ne bi raširila na druge, što je navika koja u Japanu datira još puno prije pandemije.
– To je zato što oni žele zaštititi prvo sebe, a onda i druge, pojašnjava Mikić.
Zanimljivo je kako, unatoč takvom stavu Japanaca, procijepljenost u zemlji je vrlo niska.
Mikić kao razlog navodi činjenicu da su tamo odobrena samo dva cjepiva, i to zato što se u Japanu odobrava samo ono cjepivo koje je ispitano na domicilnom stanovništvu.
– Dok nisu napravili sva istraživanja da su cjepiva efektivna i na njihovoj rasi, oni nisu krenuli s procjepljivanjem stanovništva, dodaje Mikić.
Kaže kako trenutno imaju prednost pacijenti stariji od 65 godina, ali da je takvih čak 130 milijuna, što bi moglo predstavljati problem u budućnosti.
Reakcije na Olimpijske igre
– Čujem se s ljudima iz nogometnog svijeta kojima je sport svakodnevice. Nisam osjetio neko veliko uzbuđenje oko Olimpijskih igara iz razloga što gledatelji ne mogu biti na stadionima. To je stvarno velika šteta jer bi Japanci pružili podršku svim sportašima. Oni su odgojeni da žele vidjeti i uživati u sportu, tako da je to stvarno jedan veliki minus, rekao je Mihael Mikić, trener Dinama.
Sport
Istaknuo je kako je najpopularniji sport u Japanu bejzbol, te da se ne dopušta nogometu da ga se popularizira, ali da je sve više mladih zainteresirano i da njegova popularnost raste.
Jedna od posebnosti japanske lige je što velik broj klubova najavljuje da će biti prvaci.
– Oni svi misle da su najbolji i imaju to samopouzdanje. Praktički 12 do 14 klubova najavi borbu za prvaka što je dobro jer privuku svoje navijače, prodaju se sezonske karte, i stvarno u ligi svako svakog može pobijediti, kaže Mikić.
Dodaje da se u japansku ligu promišljeno ulaže i da je po njegovoj procjeni sada na razini austrijske ili belgijske lige u Europi.
Jezik
Mikić je rekao i da je japanski izuzetno zahtjevan jezik, a djelomično zato što se za pisanje koriste čak tri različita pisma: hiragana, katakana i kanđi.
– Većina Japanaca ne nauči pismo kanđi do kraja, i koristi ga uglavnom starije stanovništvo, kaže Mikić, dok se hiragana i katakana koriste u svakodnevici poput dnevnog tiska.
– Mogu dosta stvari razumjeti, ali da bi imali pravu konverzaciju, to je jako teško, rekao je i istaknuo kako njegove dvije starije kćeri pričaju perfektno japanski, a najstarija čak i piše hiraganu i katakanu.
Izvor:hrt.hr