Danas je objavljena informacija kako je prekinuta potraga na Rostovu za tijelima nestalih bugojanskih Hrvata. Agonija obitelji nestalih se nastavlja, a oni koji vjerojatno znaju gdje su njihova tijela bačena i zakopana i dalje šute o tome.
Upravo je fra Mirko Majdandžić prije nekoliko dana za DW govorio i na ovu temu. Ono što je rekao prenosimo u cijelosti:
Prije nekoliko dana sam prešao preko Rostova, tamo se traži gdje su zakopani pobijeni Hrvati iz Bugojna. Nema šansi da Bošnjaci Bugojna poput Mlače (op. Red.: ratni načelnik Bugojna) ne zna gdje su njihove kosti, kao ni ministri Selimović i Cikotić. Iskreno bi bilo da kažu, braćo ili polubraćo ili amidžići Hrvati, eno gore iskopajte, odnesite kosti i sahranite ih. E tad bi ja vjerovao da ima želje da nešto gradimo, tad bi Srebrenica bila i Hrvatima sveto mjesto. Ne mogu ja samo svoje žrtve proglasiti svetima. Hajmo ih pronać sve. Na Kazanima treba biti podignut spomenik ubijenim Srbima, prošlo je više od 25 godina, gradonačelnica Benjamiuna Karić je to obećala i vjerujem joj više nego Izetbegoviću. Bio sam jednom u Vogošći na reisom Kavazovićem koji je tada bio Tuzlanski muftija. Razgovarali smo o toma šta da radimo da li da vjerski sahranimo žrtvu, a našao si samo potkoljenicu ili recimo 6 posto ostatka skeleta. I rekli smo otprilike isto: tim ljudima, pogotovo ako su žrtve a jesu, je svejedno – oni su u raju, dženetu. Nama koji smo ostali važno je da znamo gdje ću upalit svijeću, gdje ću molit fatihu. Ni ti što su tu sjedili nisu bili iskreni. Iako su znali gdje ima grobnica i pokopanih i jednih i drugih i trećih, nisu to htjeli reći – rekao je fra Mirko.
Vjerojatno bi netko ovaj tekst trebao dati spomenutim dužnosnicima. Kada već ne čitaju ono što im poručuju udruge proistekle iz Domovinskog rata i obitelji stradalih, možda će čuti što fra Mirko govori.
Izvor:pogled.ba