Središnje misno slavlje na svetkovinu Svih svetih u Đakovu ove je godine održano na prostoru Gradskog groblja s početkom u 11 sati, a predvodio ga je nadbiskup Đuro Hranić, koji je, uvodeći u misno slavlje, domaćem župniku preč. Ivanu Leniću, kapelanu Robertu Erku i svim župljanima čestitao župni god – svetkovinu nebeskih zaštitnika Sviju svetih, donosi Đakovačko-osječja nadbiskupija.
Podsjetivši kako u Vjerovanju ispovijedamo da vjerujemo u općinstvo (u zajedništvo) svetih, nadbiskup je na početku homilije pojasnio kako smo krštenjem svi postali pritjelovljeni Isusu Kristu, postali smo dionici iste vjere da je Krist uskrsnuo i da ćemo i svi mi zajedno s njime uskrsnuti; također, postali smo i zajedničari milosnih darova koje primamo u sakramentima Crkve.
„Mi, koji smo na putu, članovi putujuće Crkve, danas si posvješćujemo da je svetost naš dar i naša zadaća jer smo usmjereni prema nebeskoj domovini, prema zajedništvu svetih i blaženih, prema proslavljenoj Crkvi“, rekao je nadbiskup, dodajući kako su u to zajedništvo s nama i prije nas već ušli i pripadaju mu toliki naši pokojnici.
Osvrnuvši se na naviješten evanđeoski ulomak o blaženstvima, nadbiskup je posvijestio kako Isus predstavlja blaženstva kao put suobličenja njemu te kao put i prema svetosti u uskrsnoj radosti i zajedništvu s njime i njegovim nebeskim Ocem. Nastavljajući homiliju, nadbiskup je govorio o drugom i trećem blaženstvu.
Tumačeći drugo blaženstvo: „Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!“, nadbiskup je rekao: „Razlozi za žalost, plač i patnju su smrt, bolest, moralne nedaće, grijeh i zablude, odnosno naš krhak i slab svakodnevni život, obilježen i kušan raznim poteškoćama, nezahvalnostima i nerazumijevanjima. Isus proglašava blaženima one koji – usprkos svemu – stavljaju svoje pouzdanje u Boga i sklanjaju se pod njegovu zaštitu. Nisu ravnodušni, niti im je srce otvrdnulo uslijed boli, nego se strpljivo nadaju Božjoj utjesi. I tu utjehu već doživljavaju u ovom životu.“
Potom je govorio o trećem blaženstvu u kojem Isus kaže: „Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!“, nazvavši krotkost Isusovom značajkom („Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.“). „Krotki su oni koji imaju vlast nad sobom, koji ostavljaju drugome prostora, slušaju ga i poštuju njegov način života, njegove potrebe i zahtjeve. Ne pokušavaju ga svladati niti omalovažiti, ne žele gospodariti, u svemu dominirati i nametati vlastite ideje i interese na tuđu štetu. Te osobe koje plivaju protiv struje i mentaliteta svoga vremena i koje nisu osobito cijenjene u očima drugih ljudi, nego su čak ponižavane, ismijavane ili progonjene od moćnika ovoga svijeta, dragocjene su u Božjim očima“, rekao je nadbiskup, dodajući kako je nam je potrebna krotkost u ovom svijetu punom agresivnosti.
„Strpljivo osluškivati, poštivati, ne napadati, čekati: krotkost. Bez toga nema svetosti“, ukazao je nadbiskup.
Zaključujući homiliju, nadbiskup je okupljenim vjernicima rekao kako nam putu kršćanskog života i vjernosti Bogu i ljudima treba primjer, zagovor i pomoć tolikih svetih i blaženih, među kojima su zasigurno i neki od naših pokojnih roditelja, prijatelja, rođaka…
„Dok učimo cijeniti i poštovati žrtvu, kršćansku postojanost, vjeru, vjernost, krotkost i svjedočanstvo preminulih koji su nas zadužili svojom dobrotom i ljubavlju prema nama, svjesni vlastitih slabosti i svoje nevjere Isusovim blaženstvima, učimo biti ponizniji, bolje razumjeti, lakše oprostiti i zaufanije moliti za one članove naših obitelji i druge ljude koji su zanemarili svoj kršćanski poziv i udaljili se od zajedništva svetih u Kristu. Crkva nas uči da mi možemo i trebamo moliti za njih i da oni mogu moliti za nas, te da svi rastemo u zajedništvu s Kristom dok svi ne prispijemo u puno zajedništvo i nebesku radost svetih u Kristu“, poručio je na kraju nadbiskup Hranić.
Na kraju mise uslijedio je ophod do središnjeg Križa na ulazu u groblje te „molitva odrješenja“ za sve pokojne. Misno slavlje pjesmom je pratio Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo. Ivana Andrića. Uz pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, u koncelebraciji je bio domaći župnik i dekan Ivan Lenić te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković.
Posluživao je đakon Bernard Prelčec, a asistirali su ministranti đakovačke župe Svih svetih, pod ravnanjem ceremonijara Roberta Erka. Zbog većeg prostora i epidemioloških mjera, misa u kojoj su sudjelovali brojni vjernici održana je na prostoru ispred mrtvačnice.
Izvor: narod.hr/ Đakovačko-osječka nadbiskupija