Početak je 2020. Na stajalištima studenti čekaju autobus koji će ih odvesti u Zagreb, neki roditelji otići će posjetiti djecu, drugi šalju pošiljke rodbini i prijateljima. Oko 21 sat autobus je krcat, piše Večernji list BiH.
Putovanja do susjedstva
To su bile scene s gotovo svih hercegovačkih stajališta, čemu smo sami svjedočili kada su u pitanju putovanja u Hrvatsku. I onda je stigla korona.
Prijevoznički promet doslovno je zamro, nitko više nije putovao, studiji su se prebacili online, a da zdravstvena kriza ne bude jedini problem, dolazi do gospodarske krize, sve cijene rastu, a u posljednje vrijeme i cijene goriva, odnosno energetska kriza udara dodatni čavao u lijes. Sugovornik blizak prijevozničkim tvrtkama priča kako je situacija dramatična.
– Autobusom se iz BiH najlakše putovalo i mnogima je to bio prvi izbor. Otići do Hrvatske ili Srbije, do Njemačke…, bilo gdje, uvijek se moglo i po prihvatljivim cijenama ako se uzme u obzir da se ide autocestom već od Hrvatske.
Danas su vlasnici prijevozničkih tvrtki na mukama. Ova situacija mnoge je tvrtke dovela na rub, a to je bio jedan pokretač industrije. Sada se putnici pokušavaju osloniti na male prijevozničke tvrtke koje posluju na granici obrta, ali i one su reducirale prijevoz jer nema dovoljno putnika. Oni bi većinom putovali u inozemstvo, a u BiH je dosta necijepljenih pa je pitanje gdje uopće mogu i po kojim uvjetima, tako da je prijevoz drastično pao.
Pomoć krajem prošle godine sektoru javnog cestovnog prijevoza putnika u Federaciji BiH dobar je način, ali to je melem na ranu koja pušta krv na sve strane. Promet funkcionira od putovanja, ljudi su uvijek bili naslonjeni na druge te, umjesto da se traži način dodatnog razvijanja prometne komunikacije, našli smo se u nezapamćenoj situaciji u kojoj je teško nešto pametno zaključiti – priča nam.
Od goreg postoji još gore
Proteklih dana sastao se Odbor Udruge prijevoznika u međunarodnom i međuentitetskom cestovnom prijevozu putnika Vanjskotrgovinske komore BiH koji je jednoglasno utvrdio kako je stanje u toj oblasti neodrživo i da će bez pomoći države morati povećavati cijenu usluga, a jasno je da će, ako se to dogodi, doći do potpune obustave prijevoza.
Problem je, kako se navodi, donio dramatičan rast cijena goriva i repromaterijala, troškovi zbog nerješavanja niza zahtjeva i inicijativa upućenih nadležnim tijelima za osiguranje barem približnih uvjeta kao u drugim državama, nespremnost da se uspostavi sustav digitalnog COVID certifikata priznatoga u EU i tako dalje.
Nikola Grbić je uime Udruge prijevoznika za unutarnji i međunarodni promet RS-a istaknuo kako će gospodarstvenici, osim gašenja tvrtki, još više odlaziti u zemlje Europske unije. Već ih je veliki broj otišao pokrenuti posao vani, a profesionalnih vozača u BiH već godinama nedostaje.
BiH je od 2018. napustilo više od 5 tisuća profesionalnih vozača i situacija je takva da i vlasnici prijevozničkih obrta ili tvrtki sjedaju za upravljač i plaćaju školovanje za vozače samo da im posao ne dođe u pitanje. Godina 2021. bliži se kraju i bit će zapamćena kao jedna od najtežih za prijevoznički sektor u povijesti, ali i u širim razmjerima za čovječanstvo. Smatrali su mnogi da od prošle godine ne može biti gore i da će se dosta toga vratiti na staro, barem da će se zdravstvena kriza ublažiti. Nažalost, gledajući kompletnu sliku, gore je nego lani.
Ono što najteže pada od svega je da nitko ne može jamčiti da nas i u 2022. godini neće pratiti sve moguće krize i da se poslovi koji su zapošljavali tisuće i tisuće ljudi neće ugasiti.
Izvor:vecernji.ba