Danas je u Kašču obilježena 27. godišnjica pogibije brigadira Ante Primorca.
Na Antinu grobu u mjestu Kašče vijence su položili i svijeće zapalili: obitelj i rodbina pokojnog Ante, pripadnici udruge PPN Ludvig Pavlović, predstavnici Grada Ljubuškog, predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata Ljubuški, predstavnici ŽZH, druge brojne udruge proizišle iz domovinskog rata, prijatelji i suborci.
Nakon polaganja vijenaca u grobljanskoj kapelici u Kašču služena je sveta misa za pokojnog Antu koju je predvodio don Marin Skender župnik Župe Šipovača-Vojnići .
U prigodnoj propovijedi don Marin je podsjetio na brojne ratove koji su posljednjih desteljeća i stoljeća pogodili Hercegovinu, te na herojsku žrtvu pokojnog Ante i svih mrtvih i živih hrvatskih branitelja.
Tumačeći prigodne ulomke iz današnjeg Evanđelja ukazao je na bol, patnju, hrabrost i nesebičnost žena koje su ostale udovice, kroz povijest do današnjih dana.
Radio Ljubuški
Brigadir Ante Primorac
Brigadir Ante Primorac rođen je 16. listopada 1966. godine u selu Kašče. Ante je rođen kao drugo od troje djece, u obitelji od oca (pok.) Joze Primorca i majke Milke Primorac (rođ. Granić). Ante je rastao u okruženju gdje se živilo skromno, ali pošteno i ponosno.
Na samom početku Domovinskog rata, kad je neprijatelj zaprijetio Hrvatskoj, Ante je stao u obranu hrvatske slobode. Postaje pripadnik dobrovoljačke jedinice – pukovnije “Kralj Tomislav”, legendarnog generala Mate Šarlije-Daidže, koja je poslije preustrojena u elitnu jedinicu HVO-a “Ludvig Pavlović”.
Ante, koji je bio teško ranjen prilikom oslobađanja doline Neretve (Gubavica), kada je ostao 70-postotni invalid, poslije dolaska s liječenja, odbio je i samu pomisao na odlazak u invalidsku mirovinu, te otišao ponovo braniti rodnu grudu.
Mi koji smo ga viđali u tom periodu znamo koliko je napora, snage i ljubavi za našu domovinu i svoje suborce, trebalo Anti, da kao 70-postotni invalid izdrži napore najzahtjevnijih akcija, u koje je išao sa svojom postrojbom i još takvu elitnu postrojbu predvoditi kao njen zapovjednik.
Ante je jednostavno bio takav, nikad se nije žalio, stisnuo bi zube i išao dalje. Pored toga što je bio veliki domoljub, veliki ratnik i zapovjednik, bio je veliki, veliki čovjek.
Naš Ante je herojski i nesebično žrtvovao svoj mladi život, 7. studenoga 1994. na Cajuši, na Kupresu. Ante, tada 28-godišnjak, drugi zapovjednik elitne postrojbe “Ludviga Pavlovića”, poginuo je od granate srpskoga agresora tek nekoliko dana nakon oslobađanja Kupreške visoravni, ispred hotela AdriaSki.
S ponosom mogu reći da je Ante bio moj prijatelj, a isto tako znam da je bio prijatelj svih nas Kaščana. Bio je i ostao ponos našeg sela, općine i cijelog našeg naroda. Uz besprijekoran ratni put, Ante će još više ostati zapamćen i po svojoj neuništivoj vjeri u ljude i pravdu. O Anti bi se toliko toga dobroga moglo napisati, mi vojnici smo inače škrti na riječima i nadam se da će to napraviti netko tko je stručnjak u ovom području, jer Ante to definitivno zaslužuje. Ovakva dijela i ovakvi ljudi ne smiju biti zaboravljeni “jer narod koji ne poštuje svoju prošlost nema ni budućnost”. Bilo bi mi drago da ovaj dan, bude i dan okupljanja naših Kaščana i svih naših i Antinih prijatelja. Znam da bi Ante to volio, a on nas je toliko zadužio, jer je za nas sve i našu Domovinu, dao sve što je imao, a to je svoj život. Počivaj u miru Božijem, na zemlji hrvatskoj, kaščanskoj, u našem malenom brdovitom, ali zbog dobrote svojih ljudi toliko pitomom, Kašču, do naše rodbine i prijatelja.
Do susreta u vječnosti dragi moj prijatelju i neka ti je laka hrvatska zemlja za koju si život dao.
Ivica Primorac
Izvori: radio Ljubuški/Ivica Primorac
Radio Ljubuški